Quantcast
Channel: GRAĐANSKI KRUG
Viewing all 1769 articles
Browse latest View live

Aleksandar Vučić i Zatvorenik iz Azkabana

$
0
0

 

Zamislite apokalipsa, pala kiša - tako je to kad nam sve nije potaman, kad je sunce prži nas, komarci jedu kao tigrovi, svaki naslov je monstruozno, jezivo, haos, strašno, jabuka veća od bundeve, monstruozna je i jeziva i vrućina u hali "Pionir". Video sam kritike da je juče u Beogradu kataklizma i apokalipsa, a Vesića nigde. Pa šta je trebalo? Da izađe sa dve kofe i skuplja vodu po gradu jer ne može kišna kanalizacija da je primi. Ne može kišna kanalizacija da izdrži 30 do 40 litara kiše po kvadratu. Sačekajte da to prođe, ne morate da vozite tih sat vremena. To se dešavalo i u Francuskoj i u Nemačkoj pre deset dana, svuda.
20.06.2019.


- Predsedniče, kako komentarišete jučerašnje događaje, još veću poplavljenost ulica po Beogradu nego pre tri dana i poraz Erdoganove liste na ponovljenim lokalnim izborima u Istambulu?
- Expecto patronum!
24.06.2019.


Balkanska pravila

$
0
0


"Šta bi Makijaveli rekao o situaciji na Balkanu, danas?" pita se Florijan Biber. U svom pismu (izmišljenom... hm?!) savremenom Balkanskom Vladaocu, on iznosi 10 pravila koja bi mu pomogla da zadrži vlast bez obzira na okolnosti u kojima vlada. "Vladavina je poput plesa na rubu vulkana", upozorava nas on, sugerišući nam da ipak postoje načini da ostanemo na sigurnom.

Dragi Balkanski Vladaoče,

Čestitam Ti na nedavnoj izbornoj pobedi. Pretpostavljam da bi voleo da što duže zadržiš osvojenu vlast. Mada to više nije tako lako kao što je nekada bilo, još uvek je moguće ukoliko slediš ovih deset pravila koje ti šaljem u nastavku pisma.
Uvek imaj na umu da je daleko bitnije kada Te demokratom i reformatorom smatraju spolja - od strane Evropske unije, međunarodnih posmatrača i organizacija. Oni mogu biti strožiji od domaćih kritičara, ali oni Te takođe daleko manje poznaju a umeju i veoma lako da izgube interesovanje za Tebe.

1. Kontroliši izbore: ne na sam izborni dan, već pre
Iako su neki od Tvojih prethodnika (možda) mogli da pune glasačke kutije glasačkim listićima pre glasanja ili oživljavali mrtve pa ih dovodili da glasaju za njih, ili još bolje - pobrinuli se da uopšte nemaju protivnike na izborima, tako nešto više nije moguće. Tebi je neophodna izborna pobeda ali i priznanje iz inostranstva. Možda bi ti stranci bili manje probirljivi na Kavkazu ili u Africi, ali na Balkanu je potrebno da izgledaš kao dobar demokrata. Moj dragi Vladaoče, to ne znači da Ti moraš da budeš baš takav. Ima nekoliko načina kako da to postigneš.
Kao prvo, na izbore gledaj kao na način da ojačaš. Dobro tempiraj vreme izbora: česti i prevremeni izboriće ti pomoći da uhvatiš opoziciju na spavanju a glasove birača ćeš moći da nahvataš u što većoj meri dok si još uvek na vrhuncu popularnosti. Ponudi glasačima neke pare, ili im otpiši neplaćene račune za struju - svakako postoji bezbroj načina da njihove glasove dobiješ za sitne pare. Porazmisli i o tome da ponudiš neke pare i nekima da ne bi glasali (oni bi ionako svoje glasove bacili na opoziciju). Takođe, pomaže ako opozicionare ukaljaš kao nekoga kome ne treba verovati, seksualno izopačene, nelojalne državi, i uopšteno sumnjive likove. Za više informacija pogledaj moju knjigu "Kako pobediti na izborima - za neupućene".


2. Kontroliši medije: pobrini se da imaš što više glasila koja pričaju isto i obaveznog psa čuvara svog smetlišta
Mediji su ono što je bitno za održanje vlasti na domaćem bunjištu.
OK, ne poseduješ ih baš sve, poput onih koju su pre Tebe vladali. Međutim, malo je medija koji su ekonomski isplativi i najbolji način da ih kontrolišeš je da se reklamiraš samo u onima koji o Tebi pišu lepo (i ne zaboravi, Ti si njihov najveći oglašivač)[1]. Brojne novine i TV stanice su u verovatno vlasništvu ili neke zapadne medijske kuće (koja više vrednuje profitne marže negostandarde) ili nekog sumnjivog lokalnog biznismena kome svakako možeš da iskopaš neki neplaćeni poreski dug.
Novinari ponekad zaista umeju da budu nesnosni, i najbolji način da osiguraš njihovo dobro vladanje je da im pripretiš, pomalo, nikako javno, za početak nekolicini njih. Većina će biti srećna što im se ukazala prilika za autocenzuru.

3. Samo pričaj o EU i želji da joj se pridružiš, ali striktno po principu toplo/hladno
Možda Ti zapravo nije ni stalo niti kapiraš EU, i to je OK, ali želja za pridruživanjem Uniji je obavez(n)a. Bez toga verovatno nećeš pobediti na izborima, s obzirom da svi glasači podržavaju članstvo u EU. Pored toga, možda te ostave u mraku ako ne podržavaš EU, jer formiranje Vlade zahteva i pečat odobravanja od strane Unije. Dakle - moraš da želiš EU, ali Ti ipak ubaci određenu dozu dvosmislenosti. Biti ovih dana previše proevropski dosta liči na situaciju kada se trudiš oko partnera koji te zapravo ne želi. Zaključak: uvek podmetni i crva sumnje u taj projekat.[2]

4. Stalno pričaj o reformama i borbi protiv korupcije: pričaj, pričaj... povremeno uhapsi po nekog
Ko podržava korupciju? Niko. Dakle, nema bezbednije teme za kampanju ili da se o njoj sve vreme priča. Dobro je sebe pozicionirati u ulozi neustrašivog borca protiv korupcije a korumpirane likove predstaviti kao neprijatelje Tvoje vlasti, jer ćeš tako baciti senku korupcije i na opoziciju.
Naravno, teško je opstati na vlasti bez tolerisanja određene doze korumpiranosti. Obezbedi sebi povremeno po koji uspeh, par hapšenja, po neko suđenje. Uvek imaj na umu da su sama hapšenja mnogo bitnija nego kazne. Takođe, privedi povremeno i par likova iz svoje ekipe. To će učiniti da izgledaš daleko ozbiljniji nego što jesi. Pored toga, članci i vesti o Tvom skromnom životu dosta pomažu, tako da izveštajima o Tvojoj imovini potom možeš lakše da priđeš sa određenom stopom kreativne slobode.



5. Rešavaj probleme sa susedima kako bi bio pohvaljen, ali napravi i par drugih problema da bi ostao popularan
EU i stranci vole kada sarađuješ sa susedima, zbog čega obavezno nađi vremena da se sa njima sastaješ, i to ne samo zato što oni možda imaju bolja odmarališta na moru: razgovarajte o regionalnoj saradnji, kako svi delimo našu evropsku budućnost (konsultovati moju knjigu "100 govora za pravu priliku, za Balkanske Vladaoce").
Novi ili stari problemi sa susednim zemljama su na unutrašnjem planu veoma korisni. Njima odvlačiš pažnju sa drugih problema, a pružaju priliku za okupljanje oko zastave kad zatreba. Nema boljeg načina za pumpanje popularnosti od koškanja sa nekim iz komšiluka. Zato je od ključnog značaja uspostaviti ravnotežu između udovoljavanja strancima i kljukanja domaćih strasti.

6. Biraj razne strance za prijatelje: neki će te voleti zbog toga što jesi, a neki zbog toga što tvrdiš da si
EU je Tvoj najveći investitor, donator i perspektiva, ali ne fokusiraj se samo na nju. Očijukanje sa drugima će Uniju učiniti malo ljubomornom pa će Ti pokloniti više pažnje. Plus, tako možeš uvek da se predstaviš kao da si samo svoj. Takođe je važno imati na umu da drugi investitori i donatori često iznad sebe imaju manje onih koji im zapovedaju[3], shodno tome i manje obaveza. Dakle, možeš iskoristiti nešto od tih sredstava i za domaće političke potrebe. Međutim, imaj na umu da oni mogu iskoristiti Tebe, te uvek budi spreman na to da će Te otkačiti kada im više ne budeš bio potreban.[4]

7. Zaposli svoje glasače. Daj otkaze onima koji Te ne podržavaju.
Najbolji način opstanka na vlasti je da zaposliš svoje glasače, jer postoji mnoštvo različitih poslova koje im možeš ponuditi - od savetnika do čistačice.
Jasno je da je članstvo u Tvojoj partiji ono što se računa, to je pomoć u vidu podrške partiji  i glasovima. Mnogi od Tvojih državnih službenika će regrutovati desetine glasača, na šta će ovi pristati samo da zadrže svoja radna mesta. Oni koji su protiv Tebe mogu uvek dobiti otkaze, kako iz državne administracije tako i iz privatnih firmi (na kraju krajeva, nejverovatnije si upravo Ti onaj ko kontroliše najveći deo sredstava uloženih u državu) - oni ili njihovi očevi, majke, sestre, braća. Brojni su načini kako ih naterati da dvaput porazmisle pre nego što nešto zucnu na Tvoj račun.[5]



8. Vladavina zakona - Tvoja vladavina, Tvoji zakoni
Stranci će do besvesti pričati o vladavini prava. Na tu temu, dragi Balkanski Vladaoče, preporučujem Ti brojne akcione planove i strategije. Međutim, u stvarnosti, iako je važno doneti zakone koji su dovoljno komplikovani da ne mogu biti univerzalno primenljivi, treba uvek misliti i na senku nelegalnosti koja se tu nadvija, i koju možeš iskoristiti uvek kada ti zatreba. Demonstrante možeš oštro kazniti zbog ometanja saobraćaja, a neka druga sitna pravila Ti uvek mogu pomoći da ih sve podsetiš je Tvoj zakon ono što vlada.[6]

9. Ne treba Ti ideologija, od nje možeš samo da imaš štete
Jasna ideologija Ti nije potrebna, ona te samo vezuje za određene stavove koji Ti posle mogu praviti probleme. Fokusiraj se na što šire ciljeve - kao što su EU, sloboda, prosperitet - i kloni se previše specifičnih ambicija.
U Tvom interesu je da se pridružiš nekoj od evropskih ili internacionalnih porodica partija, poput Socijalističke Internacionale ili Evropske narodne partije, kao pridruženi član ili posmatrač. To će ti dati određeni međunarodni legitimitet i ublažiti određene potencijalne međunarodne kritike. Međutim, to nikako ne treba brkati sa ideologijom: niko neće glasati za Tebe zbog ideologije - glasaće zbog Tebe lično i zato što si mu zaposlio tetku.

10. Obećavaj promene, ali pobrini se da sve ostane isto
Svi žele promene, jer su Tvoji glasači za poslednjih 35 godina, skoro 28 proživeli u raznim ekonomskim krizama. Oni žele da se stanje popravi, i zato ne obećavaj nikako da ćeš stvari zadržati takvim kakve jesu, već im daj sliku kakve će one biti. Međutim, promene su veoma rizična rabota. Zato se potrudi da stvari ostanu iste, jer promene je lako obećati a veoma rizično ostvariti. Danas, promena predstavlja konstantno vođenje kampanje. Vladaj tokom svog mandata kao da si tek u trci da ga osvojiš. To će Te prikazati energičnim, u svakom trenutku spremnim da ideš na vanredne izbore (ako zatreba), ali će Te takođe prikazati kao da si još uvek u opoziciji - čak i kada nisi. Dakle, česte rekonstrukcije Vlade, menjanje politike, objavljivanje velikih planova - sve su to dobri načini da glasačima prodaš priču o promenama.[7]


Moj dragi Balkanski Vladaoče,

Vladavina je poput plesa na rubu vulkana. Možeš da vladaš samo ako tvrdiš da si demokrata koji favorizuje evrointegracije, ali svoju vladavinu možeš zadržati na duži vremenski period samo ako se ne ponašaš tako. Oba će dovesti nekoga drugog na vlast, a Tebe možda oterati u zatvor. Dakle, moraćeš da hodaš po tankoj žici govoreći prave stvari i EU i svojim biračima, pritom radeći nešto sasvim drugo od izgovorenog.
Srećno Ti bilo, jer ima onih koji tako u životu dobro prolaze, pa ako se izveštiš možda te i prime u klub.
_______________

original:

dr Florijan Biber je profesor na studijama za Jugoistočnu Evropu i direktor Centra za studije Jugoistočne Evrope pri Univerzitetu u Gracu (Austrija). Njegova istraživačka interesovanja uključuju institucionalni dizajn u multietničkim državama, nacionalizam i etničke sukobe, kao i političke sisteme u zemljama Jugoistočne Evrope.

***
Gornji tekst je star nešto više od pet godina, ali danas je možda aktuelniji nego u vreme kada je bio napisan. Naravno da na prvom mestu mislim na Srbiju i njenog makijavelističkog Vladaoca za 21. prvi vek, mada ni ovi u okruženju nisu ništa bolji.
U tekstu je opisano sve što treba uraditi da bi ste postali i ostali Aleksandar Vučić, koji Srbiju jaše na čelu kolone. Ali baš sve.
To je upravo on:
- najveći izborni projektant i manipulator
- medijski big boss, uništitelj slobodne javne reči i kritike
- lažni evrointegrator, po principu oćekaki/nećekaki
- lažni reformator i još lažljiviji najveći borac protiv korupcije
- najveći prijatelj i neprijatelji istih takvih poput njega u susednim državama
- strani prijatelji, braća, ortaci... saučesnici
- zapošljava svoje, isteruje nepodobne
- njegova vlast, njegova pravila, a naši životi su sve manje naši
- vodi partiju koja se odrekla ideologije zarad vlasti
- sprovodi najveće promene u istoriji, koje služe održanju status quo po svaku cenu
i još mnogo toga drugog, što nije bilo navedeno.

Jer cilj opravdava sredstvo, a vlast više nije sredstvo već je odavno postala cilj sama po sebi. Čudo jedno, kako je Makijaveli zapravo napisao uvod u Orvelovu "1984", a Vučić i ostali poput njega dokazali u praksi da tako nešto zaista jeste moguće.
Tako je to, kad ne čitaš jasno napisana upozorenja, stara i po nekoliko decenija ili vekova.


630

$
0
0


Zamislite da, nekim još nesrećnijim sticajem istorijskih okolnosti od ovog što nas je pogodio:
- je Slobodan Milošević još uvek živ
- 2001. na današnji dan nije bio deportovan u Hag, već je bio posvećen unuku Marku sve do pomirenja sa Tadićem 2006. (podrazumeva se da te godine nije riknuo, već se pomirio sa time da Tadića zabole... kosovski božur za Đinđića)
- Srbija i dalje ima državnu i ostale kontrole nad Kosovom i Metohijom
- je predsednik te i takve Srbije Aleksandar Vučić
- je na vlasti koalicija SNS-SPS, gde su Miloševićevi nacionalsocijalisti manjinski partner
- je Milošević na Vučićevom dvoru probač hrane (na otrove)
- je Marko Đurić Vučićeva zamena za Sentu
- je povodom proslave 630 godina od Kosovskog boja i 30 godina nesilaženja sa vlasti crveno-crne koalicije, Vučić na Gazimestan doveo svih 2012788 živih i mrtvih glasača koji su ga zaokružili na predsedničkim izborima 2017.
- majke 1999 Jugovića prsima brane Kosovo od bašibozuka onog luzera Erdogana
- turska noga na srBsku zemlju svetu kročiti neće dokle god su tamo sendviči sa svinjskom šunkaricom
- da...
Dosta više zamišljanja. Dovoljno je što Milošević nije živ, Kosovo nije pod kontrolom Srbije a Dačić glumi slugu koji proverava da li je Vučićeva hrana otrovana. Sve ostalo, pobrojano ili izostavljeno, je tu, sasvim stvarno.
Plus, napravićemo još lepši i stariji Gazimestan u centru Beograda da vidi ceo svet. Samo da se povuče voda i osuši blato na Terazijama, i eto nas, Kosovskih branitelja, ne u 1000, ne u 1389, ne u 1244, ne u 1989, ne u 1999 - već u 2019 dupke punih autobusa.
Deder sad da te vidimo, Lečiću Bajazite, kurvo stara janičarska!


Ne nasedajte.
Sve je ovo čista propaganda Vuka Brankovića i vatikanske nevere, koji nam u odsudnome času okretoše leđa pa u šumu pobegoše, da iz nje - ko neki sasvim drugi - ljeta 2019. izađu.
Možda njih zaista trenutno ima 5 miliona, ali nas će uvek biti najmanje 2012788 a njih će biti sve manje i manje.
I tačka, na 630.

360

$
0
0

"Neka razmisli neko da je ovim ljudima promenio život za 360 stepeni..."
- Zlatibor Lončar, ministar kradikalnog zdravlja (Dnevnik RTS)


Zbog ovakvih budala treba uvesti podhitno matematiku kao obavezan predmet tj. uslov za upis druge godine Medicinskog fakulteta. U stvari, možda Lončar i zna geometriju, nego podsvesno mu se omače istina... al' kasno beše da se ujede za jezik.
Lepo je Florijan Biber savetovao Balkanskog Vladaoca, ali njegove supozitorije to očigledno ne čuju niti čitaju.
Status quo.
(ovo je na latinskom, sećaš ga se, učilo se nekada i to na Medicini)


E pa druže Lončar, to ti je ta promena za 360 stepeni o kojoj lupetaš, a da nisi svesan da to radiš niti te je briga da li će te neko uhvatiti u lupetanju. Baš kao ni bilo koga iz vaše bande.
Pun krug.
Što bi narod rekao: Ako požuriš, možda uspeš da poljubiš sam sebe u dupe.
Zašto bi stalno morao da se guraš u Gazdino prkno, kad možeš i u sopstveno.
Budi sam svoj Gazda.


Stvarno, Zlatibore, da li te makar nekad zabole leđa dok to radiš?
Ne ličiš baš nešto na one ruske balerine sa kičmom k'o od gume...
Mada, nikad se ne zna. Čudo jedno šta sve dupeuvlakaštvo ume da napravi od čoveka.

Blato 2019

$
0
0

29. jun je Međunarodni dan blata, a jun 2019. godine je Međunarodni mesec blata.


E pa, dragi naši braćo & sestre Ovozemaljci, dobro nam došli u Srbistan - zemlju svakodnevice nelekovitog ružičastog blata, blaćenja i blatoida. Pa da vidite ta čudesa, od kojih će vam i dan i mesec blata postati najobičnija zajebancija, jer to - što mi ovde radimo na sopstveni račun - prevazilazi sva svetska čuda prirode i društva.


Ne radi se kod nas o tom, prirodnom blatu, kome je neko posvetio dan i mesec ove godine.
Ovde se radi o moralnom, društvenom, ljudskom blatu, talogu koji mimo svih zakona prirode (i društva) uporno odbija da sa vrha ode tamo gde mu je mesto, u svoje prirodno stanište mulja i truleži.
Na dno.
Dan i mesec blata su izmišljeni za sve one koji su nezadovoljni svojim radnim boksovima (eng. cubicals), željni kontakta sa prirodom i valjanja u blatu makar jedared u godini.
Ovde ima previše ljudi koji bi rado, jednom godišnje (makar na jedan dan, ili mesec), tako rado pobegli iz blata u koje su do guše utonuli, na neko normalno radno mesto, u nekoj normalnoj zemlji - dostojno čoveka, a ne nilskog konja ili svinje. Previše - za društvo koje za sebe tvrdi da je normalno.
Tako vam je to, kod nas.
Danas.



Prirodno, prirodno... eto vam prirodno.
Kako za koga.


Metamorfoze

$
0
0

Jednog jutra, probudivši se, nesrećni Gregor Samsa otkriva da se pretvorio u ogromnog insekta.
- Franc Kafka, "Metamorfoza" (1915)


Srbija je uplatila dva miliona dolara Fondaciji Klinton za susret Obame i Vučića. Na konstataciju novinara RTS-a i magazina "Oko" Gorislava Papića da u trenutku kada Klintonovi gube podršku u svojoj zemlji, Vučić njima pruža podršku, premijer Srbije odgovara da je to uradio "zato što je pametan".
- Intermagazin, 11.11.2016.

Neki potezi Donalda Trampa su od značaja, poput toga što je prvi telefonski razgovor posle izbora za predsednika SAD pozvao Marin le Pen. Time je Tramp otvorio neku vrstu novih procesa, on menja stvari i uliva nadu drugom delu sveta da je moguće da stvari budu drugačije. U tome je učestovao i Putin i Kina, koja menja balans moći. Nisam javno podržao Hilari Klinton, to što sam bio na tribini ne znači da sam je podržao. Postoji velika nervoza kod mojih političkih protivnika koji ne mogu da se dokažu svojim idejama, a na moju žalost, Šešelj pokazuje manje nervoze od njih.
- B92, 20.11.2016.

Srbija je jedna od retkih zemalja čiji je narod ozbiljno podržavao izbor predsednika Trampa. Pozvao sam Trampa da dođe u Srbiju i on je nezvanično prihvatio tu ideju. Ne znam kada će i da li će uopšte doći do te posete, ne mogu da govorim o detaljima eventualne posete Trampa Beogradu, ali mislim da je realno da predsednik SAD Donald Tramp poseti Srbiju tokom 2018. godine. Inače, moj američki kolega Donald Tramp me je pitao da li sam igrao košarku i da li se danas bavim košarkom, jer mu ličim na nekog košarkaša, a ja sam mu na to odgovorio da sam nekada bezuspešno pokušavao i da sam nizak i fizički slab za sve one koji se danas time bave. Četiri puta smo se rukovali.
- Pink, 20.09.2017.

Potvrđujem, u dva navrata sam razgovarao sa Trampom. Rekao je da su Srbi veliki narod i da ja predstavljam veliki narod. Ovo je rekao pred 25 ljudi. Ponosan sam jer je on, pored Putina, ovde u Parizu najveća zvezda.
- Blic, 11.11.2018.

Ekselencijo, poštovani predsedniče,
Vašim ljubaznim pismom od 14. decembra još jednom ste istakli spremnost Sjedinjenih Američkih Država da pomognu u dijalogu Beograda i Prištine, kako bi se našlo rešenje za vekovni problem Kosova i Metohije. Verujte, poštovani predsedniče, da nikom nije više stalo do rešenja do mojoj zemlji, jer je problem Kosova i Metohije teško breme, pre svega, za Srbiju i srpski narod. Međutim, Srbija ne može da reši taj težak problem sama. Želim ovim pismom da još jednom istaknem i svoju čvrstu opredeljenost da zajedničkim snagama obogaćujemo odnose naših dveju zemalja. Podsećajući se našeg istorijskog savezništva kroz taj svetli primer zajedničke prošlosti, želim da Vam još jednom uputim poziv da posetite Srbiju kao prvi američki predsednik posle, bezmalo, četrdeset godina. Uz srdačne pozdrave, primite, ekselencijo, najbolje želje za dalji napredak Vaše zemlje i blagostanje američkih građana, kao i izraze mog dubokog uvažavanja.
- Alo!, 31.01.2019.

Predsedniče Tramp,
šaljem Vam najbolje rođendanske želje za dobro zdravlje i ličnu sreću, kao i mnogo uspeha na odgovornoj dužnosti. Dozvolite da Vam i ovom prilikom uputim poziv da posetite Srbiju, jer nijedan predsednik SAD nije to učinio skoro četiri decenije. Podsetio bih Vas i da, kao i svi građani Srbije, znam da SAD imaju poseban odnos prema Kosovu i Metohiji, smatrajući ga za nezavisnu državu, koju su uvek podržavali i pomagali, posebno kroz delovanje administracije bivšeg predsednika Vilijama Džefersona Klintona. Prateći Vaš energičan rad, poštujući hrabrost ideja i otvorenost za različit, ponekad i neočekivan pristup u rešavanju problema, uveren sam da biste Vi vodili drugačiju politiku po tom pitanju.
- Blic, 14.06.2019.

Čestitam Vam Dan nezavisnosti Sjedinjenih Američkih Država uz želje za dalji napredak zemlje i blagostanje svih njenih građana. Podsetiću Vas na svetle primere našeg savezništva u velikim istorijskim trenucima: u smiraj Prvog svetskog rata, američki predsednik Vudro Vilson je rekao da su načela za koja se Srbija viteški borila i zbog kojih je propatila u tom ratu, identična onima za koja se zalažu SAD. Uz nadu da ćete nas uskoro posetiti, kao i srdačne pozdrave, primite, ekselencijo, izraze mog dubokog uvažavanja.
- N1, 04.07.2019.

***
Zanimljivi primeri fasadne dihotomije jednog insektoida - za domaće prilike si uholaža, za svetske dupelaža.
Zapravo, radi se samo o jednom velikom kotrljanu - i ništa više.

Paja & Jare

$
0
0

Svaka pocepana vreća uvek nađe sebi odgovarajuću zakrpu, pa je tako i Aleksandar Vučić sebi iskrpio novog idola u - Donaldu Trampu. A taj idol mu u potpunosti pristaje, jer sličnosti između njih dvojice postaju sve očiglednije. Naravno, samo do granice prostora nad kojima se nadvija moć svakoga od te dvojice ponaosob: Trampova moć i budalaštine debelo klize u domen Ajnštajnove teorije o bezgraničnosti kosmosa i ljudske gluposti. Vučićeva moć i ludilo, iz gubitka geografije sve više tonu i u gubitak istorije.
Po mnogo čemu (preostalom), njih dvojica su skoro identični.
Ovoga puta nećemo o Vučićevim vlažnim fantazijama na temu istorijsko-geografske veličine SNSrbije pod kradikalskim jarmom, već o njegovom novom idolu Trampu.
Povodom 4. jula, Dana nezavisnosti SAD, predsednik Donald Tramp se obratio naciji jednočasovnim govorom (što nije učinio nijedan od njegovih prethodnika u poslednjih sedamdeset godina). Mimo svog uobičajenog stila obraćanja javnosti, prepunog improvizacija, brzog i iznenadnog skakanja sa jedne na drugu temu, u ovom govoru se on osvrnuo na istorijat Dana nezavisnosti, dostignuća Amerike u raznim oblastima, a na kraju je odao počast svakom od rodova vojske pojedinačno.
U okviru ovog poslednjeg, rekao je i sledeće:
  • U junu 1775. godine, Kontinentalni kongres je osnovao jedinstvenu armiju, formiranu od revolucionarnih trupa koje su bile ulogorene u okolini Bostona i Njujorka... Kontinentalna Vojska je preživela ljutu zimu u Veli Fordžu, stekla slavu na vodama Delavera i pobedila Kornvolisa kod Jorktauna (1781). Naša armija je ispunila vazduh, sravnila odbrambene zidove, zauzela aerodrome, uradila sve ono što je bilo potrebno da bi kod Fort Henrija, pod crvenim sjajem signalnih raketa, odnela pobedu.
Pažljivim slušaocima ovog govora nisu promakla određena "iskliznuća" u odnosu na istorijske činjenice:
  1. Braća Orvil i Vilbur Rajt su svoj prvi istorijski let avionom izvela 1903. godine. Iako ih je Tramp spomenuo u delu svog govora koji je prethodio gornjem citatu, obraćajući se pripadnicima vazduhoplovnih snaga (USAF), ipak je odvalio da su borci za američku nezavisnost "zauzeli aerodrome kod Fort Henrija" - daleko pre nego što su braća Rajt konstruisala prvi vazduhoplov i pripadajuću mu vazdušnu luku.
  2. Međutim, ovo nije prva (a možda ni najgora) istorijska konfuzija u glavi Vučićevog novopronađenog idola, jer upravo ta bitka kod Fort Henrija (u kojoj je američka armija zauzela i britanske aerodrome, po Trampu) nema ama baš nikakve veze sa američkim ratom za nezavisnost. Bitka za Fort Henri se odigrala 1812. godine, tokom tadašnjeg američko-britanskog trogodišnjeg rata za priobalje Atlantika - 36 godina nakon proglašenja nezavisnosti SAD od Velike Britanije.
  3. Pitanje je na koju tvrđavu je Tramp u svom prazničnom govoru tačno mislio - Fort Henri u Kanadi (Ontario) ili Fort MekHenri u SAD (Baltimor), jer su obe postojale i bile opsedane u vreme spomenutog pograničnog sukoba SAD i Velike Britanije (1812-1815).

Juriš na aerodrom! (Dž.Vašington, 1775)

Da zaključimo:
Shodno Trampovom razumevanju istorije (i geografije) sopstvene zemlje, američke revolucionarne snage su krajem 18. veka zauzele britanske aerodrome u bici koja se odigrala početkom 19. veka, punih 90 godina pre leta prvog aviona. Plus, "crveni sjaj signanih raketa" (što je, inače, i jedan od stihova nacionalne himne SAD) odnosi se na američku odbranu Fort MekHenrija, a ne napad na britanski Fort Henri - tvrđava "sa Mek" je bila uspešno odbranjena od napada britanske flote, dok je tvrđava "bez Mek" takođe uspešno bila odbranjena ali od napada američkih trupa. Američki predsednik citira američku himnu u kontekstu pobede koju je izvojevala protivnička strana?
Ako je i od Trampa, za najvažniji nacionalni praznik države koju predstavlja - mnogo je. Američki predsednik bi morao da zna bolje. Mada, zašto bi - pa kad može Vučić da lupeta kao razvaljen, onda valjda može i Tramp sebi da pusti na volju... i neznanje. Pa zna se bre ko je jači, koga svaki čas bezuspešno zovemo u posetu, kome gazimo travnjak neuzvraćene žudnje, čije majice na trbušinama nosamo i ime po tabloidima i bilbordima kačimo.
I tako - Tramp osvaja aerodrome u ratu za nezavisnost, dok Vučić osvaja nezavisno Srce Srbije koje je naše, otvara aerodrume koji ne postoje, potpisuje kapitulacije aerodroma bez opsade. Kamo sreće da sličnosti tu prestaju.
Ali, nismo mi te sreće.



Diznijev original Donald Duck je još pre osamdeset godina kod nas preveden kao Paja Patak. Dakle, aktuelnog predsednika SAD bi kod nas zapravo trebalo ispravno zvati Paja. Shodno tom i takvom toku svesti ovdašnje, jasno je koga bi u našim redovima trebalo nazvati JareMada, daleko bolje mu priliči Magare.

Pajac i Jarac.
Magarac.

Guča Mikrokozma

$
0
0


On im nikada neće oprostiti što ih je tukao.


Nakon 16 meseci postojanja, u redakciju Danasa 13. oktobra uveče 1998. godine "upada" grupa policajaca predvođena Miljkom Karličićem, pomoćnikom tadašnjeg ministra za informacije Aleksandra Vučića.
"Mnogi su slobodu informisanja i protok informacija bez granica shvatili kao izvanrednu priliku da sa malim ulaganjem vrlo jeftino dođu do značajnog uticaja na svest dela ljudi i naroda, kojima se i otvorene pretnje okupacijom, bombardovanjem i ubijanjem predstavljaju kao demokratska i humanistička zamisao, a oni koji bi kojim slučajem pokušali tome da se suprotstave proglašavali bi se za civilizacijsko dno i najveće zlo savremenog čovečanstva."
- Aleksandar Vučić, ministar svih ministarstava (1998)



Na čelu ti piše...

$
0
0


Zamislite svet u kome niko ne laže, ne govori ništa što bi druge ljude dovelo u zabludu, ne radi ništa nečasno. Makar na jedan dan? Cilj "Reci Istinu" dana je upravo to - govoriti istinu barem jednog celog dana u godini; možda će tako ljudima biti lakše da tokom godine uspešnije prebrode sve uvrede i povrede, ali i istine za koje bi možda bolje bilo da ostanu neizgovorene.

Sve je to lepo, i možda važi za daleki Svet. Makar malo.
Međutim, kod nas, u Srbistanu, dan ima 25 (marsovskih) sati.
Mrak vlada i u podne, a laž je istina.


Malo putovanje kroz vreme i obećanja Vučića

Pljačkaška Vlada Republike Srbije falsifikuje stvarnost i svoje građane obmanjuje kako im je dobro. U tome prednjači jedan čovek koji kontinuirano čini najteža krivična dela, siromašeći državnu kasu i sve nas. Radi se o mandataru Aleksandru Vučiću, koji je na brutalan način uništio i ono malo što je u Srbiji funkcionisalo i stvaralo profit. I nije samo uništio već je nezakonito poklonio i zemlju Arapima kako bi se hvalio maketom Beograda na vodi, a za sebe, svog brata i mafijaške kumove obezbedio višemilionsku dobit.
Trenutna ekonomska situacija u Srbiji se može uporediti sa onom hiperinflacijom u vreme Miloševića, ali to ne sprečava razgoropađenog i duševno poremećenog mandatara Vučića da nam saopštava kako smo lideri u Evropi po rastu BDP-a, iako je njegova računica u koliziji sa ekonomskim principima, formulama i parametrima.
Radi se o istraživanju koje je obuhvatilo 140 zemalja a kriterijum je bio koliko su te države sposobne/nesposobne da spreče odlazak svojih građana preko granice.
Stopa nezaposlenosti u Srbiji je oko 30%, međutim po nalogu izvršne vlasti Zavod za statistiku nas ubeđuje da je u pitanju samo 17,9%.
Srbija se našla na poslednjem mestu kao najnesposobnija u sprečavanju odlaska mladih, talentovanih, uspešnih, obrazovanih i radno sposobnih ljudi. Oni koji odu se automatski brišu iz evidencije nezaposlenih pa se time stvara privid da se stopa nezaposlenosti smanjila kao plod uspešnih Vučićevih reformi. Iako je ta stopa u poslednje dve godine drastično porasla.
Realnost je ipak drugačija - nezaposlenih je sve više, radnici i penzioneri su opljačkani, partijsko zapošljavanje doživljava procvat, fabrike se zatvaraju ili posluju sa gubicima a građani se zastrašuju i nasilno sprečavaju da se bore za svoja prava.
- Radovan Nenadić (Uzbuna Online, 2016)


Deder da vidimo šta je sve to Pinokio istinito rekao u monologu za današnji dan, 7. juli 2019. godine:
  • MMF kaže da će BDP per capita do 2023. iznosti skoro 10.400 dolara po glavi stanovnika. Što je u odnosu na 2018. godinu povećanje za 44 odsto. To je najveći rast u poređenju sa susednim zemljama. Prema Svetskoj banci, do 2020. godine Srbija će biti prva po rastu u regionu, a u naredne tri godine BDP će kumulativno porasti za 12,5 odsto. Očekujem da za godinu dana Srbija bude prva po visini plata na Zapadnom Balkanu.
  • Što se tiče Elektroprivrede Srbije, vidite... šta radi podsvest. I nekad je... [pauza] dobro analizirati to. Mi ne samo da ne mislimo da prodamo EPS, mi mislimo da kupujemo elektroprivrede u okruženju. Na žalost, to je uvek političko pitanje i zato mnoge zemlje ne žele - iako imamo novac - ne žele da nam prodaju svoje elektroprivrede. Mi smo na berzi kupili 11% crnogorskih elektromreža. Mi smo spremni da kupujemo brojne elektroprivrede u okruženju - dakle, mi hoćemo da širimo EPS. Mi hoćemo da jačamo EPS. Da proširujemo EPS. Hoćemo da EPS bude najveća kompanija na Balkanu... a ne da ga prodajemo. Ali, pošto znaju da EPS mnogo vredi, on (Đilas) valjda računa da bi u jednoj takvoj transakciji mogao opet da 500 miliona evra za sebe zgrne. Nama to ne pada na pamet. Nećemo da prodajemo, ni EPS ni Telekom. Za Telekom smo pogrešili bili u jednom trenutku, a danas nema više potrebe da ga prodajemo. Drugačija su vremena. Izdržali smo užasno teška vremena, građani su izdržali dve, dve i po godine... [pauza] teškog izlaska iz bankrotstva u koje su nas doveli. Tada nam to je bilo potrebno, sad nam nema potrebe za tim. Svakako ne većinski paket. Većinski paket akcija uvek će biti u srpskim rukama. EPS u celini a Telekom svakako više od 51%.
  • Sve što su rekli, lagali su. Ja sam dobio zvanične podatke za dve zemlje iz okruženja, za Bosnu i Hercegovinu i Makedoniju - i to su lagali... [pauza] Za Bosnu i Hercegovinu i Albaniju, u prva tri meseca. Iako se ne meri na mesečnom nivou, to za nas služi samo kao prolazno vreme, već se meri na godišnjem nivou. Oni su i na tom tromesečnom nivou imali značajno niži rast nego Srbija - mi 2,5 posto (očekivali smo 1,8-1,7 čak i manje), oni su imali 2,1 i 2,2. I to su slagali. Ali vam ovo govorim zato što ... [sleže ramenima] ... ničim drugim se ne bave već neistinama. Kako može, uostalom, 340 evra da bude više od 463? A kako će 340 eura da bude više od 500, što će već biti u novembru? Pa ne može da bude veće.
  • Deco [sa severa Kosova i Metohije], Beograd je bio i uvek će biti vaš glavni grad. Učite, budite vredni, slušajte roditelje, radite i verujte u sebe. I borite se da ostanete i opstanete na Kosovu i Metohiji. Ko će od vas da bude predsednik? Bar troje ili četvoro od vas bi to moglo da postane.
  • Razmatram uvođenje kontramera Prištini, koje ću objaviti nakon razgovora sa predstavnicima srpskog naroda sa Kosova i Metohije.
  • Našem narodu na Kosovu je za nijansu lakše nego pre četiri dana. Srbi na Kosovu će i dalje dobijati pomoć države i imati snabdevanje, a to se i dokazalo u poslednja četiri dana, jer se sve odvija mnogo lakše, a ići će i iz vazduha ako treba.
  • Pitanja, koja sam pre nekoliko dana postavio u vezi ubistva Olivera Ivanovića, izazvala su histeriju i nervoznu reakciju pojedinih političkih predstavnika u Prištini, i još nervozniju nekih u Beogradu, i to govori da su ta pitanja pogodila pravo u sredinu. Naši nadležni organi će nastaviti istragu i verujem da će ta istraga dati rezultat u narednom periodu. Boriću se za istinu i pravdu uprkos svemu, za to da jedna mala zemlja ima pravo na pravdu, činjenice, da postavlja pitanja.
  • Neće me oni pobediti nikada, niti mogu, tako nesposobni i korumpirani ljudi, poput onih koji vode taj savez, kako se zove. Skloniću se ja, u jednom trenutku sigurno, sa političke scene - ali do tada korumpirani čelnici opozicije neće moći ni da mi se približe po izbornim rezultatima uopšte. Ne želim da preciziram kada će da dođe do mog povlačenja iz politike, da li posle parlamentarnih izbora sledeće godine ili u nekom drugom terminu, ali javnost će o tome biti obaveštena iz stranke kojoj pripadam. Podsećam vas da moj mandat predsednika Republike traje još 2,5 godine, i da narod u Srbiji ceni marljivost, poštenje, posvećenost i patriotizam.

Eto, tako je na današnji dan govorio Aleksandar Zlatousti.
Istinu, i samo istinu.

***
There's not a word of truth in anything that I say
I don't really want to listen till they go away
I haven't finished and I never cry
If you ask me why, I just lie
I'm a liar, liar
I never tell the truth


The Damned "Liar"

Ćuran

$
0
0

Predsednik tvrdi da su drugi kratkovidi, a on dalekovid. A to što vidi u daljini, propalo je. Srbi i stranci, u udruženom zločinačkom poduhvatu protiv njegove vizije, zalažu se za otuđenje celovitog Kosova od Srbije.


Predsednika nisu shvatili. Ni Angela Merkel ni Rada Trajković. Ipak, Angela ostaje prijateljica. A Rada - izdajnica. Kada tako proziva Srbe koji drukčije misle o Kosovu, predsednik bi morao da se seti jednog kojeg su on i njegovi na pasja usta isprozivali - pa ga više nema.
Nisu ga shvatili ni svi ostali Srbi. Kojima će zbog nemogućnosti da telepatski uđu u Vučićevu viziju vreme proticati užasno sporo, kao u lepljivom mitskom univerzumu. Umesto da protiče gigabajtski. Dobro, šta to Srbi nisu shvatili? Nisu shvatili šta je srpsko-albanska "kompromisna granica" ili "razgraničenje", tako se zove vizija.
Da li je Predsednik svoju viziju podelio sa srpskom javnošću? Ne.
Obrazložio pred Parlamentom? Ne.
Napisali li Predsednik išta slično za novine, taj inače vrli pisac koji, otkako ne citira Šešelja, sa istim prezirom prema drugima citira Konstantinovića? Ne.
Ukratko, Predsednik tvrdi da je dalekovid, a da su svi ostali kratkovidi, te da nije rekao šta to vidi u daljini, ali da je ta ideja propala.
Vučić nikada zvanično nije izneo svoju viziju rešavanja kosovskog problema. I sada se žali da su njegovu viziju upropastili i Srbi i stranci, u udruženom zločinačkom poduhvatu protiv probleska genijalnosti njegove malenkosti pa su se tako založili za otuđenje celovitog Kosova od Srbije?
Hajde da za čas pretpostavimo da ovo nije zbrka. Da je konfuzija proizvod neke strateške pameti.
Postoje tri mogućnosti:
  1. Prva, predsednik je "unutrašnjim dijalogom" kuvao srpsku javnost kao žabu i sada, kada je izmrcvarena žaba skoro skuvana, mora da još neko vreme bugari nad nerazumnim svetom i neumitnim gubitkom kako bi ispalo da nije on - već neki žuti nitkovi - dotičnu žabu naterao u vodu.
  2. Druga, da je Predsednik zaista mislio kako će razmena teritorija po principu etničke većine biti prihvaćena te da će tako nastati neka "kompromisna granica". Ali nije hteo da obrazloži svoju ideju, jer ako ona nije javna, rizik od političkog poraza je takođe virtuelan. Kada je stvarno zapelo, lakše obrazlaže poraz svoje neizrecive političke vizije licemerjem Zapada i tvrdoglavošću Srba.
  3. I treća mogućnost: Niko od nas zaista ne razume genijalnost dramatičnih predsednikovih vizija.
"Kažete niste čuli šta sadrži taj predlog, saglasan sam, niste čuli, a što ste ga napadali?", pita Vučić sve.
Prema ovom izvrtanju teza za sve su odgovorni oni koji su napadali to što ne postoji, a ne on, Predsednik, koji je puštao probne balone, mada je bio dužan da obrazloži to što navodno ne postoji, da bi u javnoj debati pokušao da pronađe većinu za svoj predlog. Od oktobra prošle godine slušamo jadikovku da "građani smatraju da je bolje da smo ni na nebu ni na zemlji" - bez obrazloženja kako je Predsednik izračunao šta misle građani o predlogu koji ne postoji.
I šta sada?
Ništa. Kosovo će biti priznato u postojećim granicama, jer Srbi i Angela nisu hteli da razgovaraju o razgraničenju. Ali zato će biti krivi samo Srbi, naročito Rada. A njemu, Vučiću, ostaje istorijska slika sa makazama u rukama, a pred njim, zategnuta kao pupak novorođenčeta, svečana vrpca - sve fabrika do fabrike i veličanstveni most do veličanstvenog mosta.
Ovde moram da se setim Helmuta Šmita, davnašnjeg socijaldemokratskog kancelara Nemačke, koji je i u dubokoj starosti znao da iznervira političku kastu izjavama potpuno protivnim većinskom mišljenju. Najbolja je ona iz davne 1980. godine: "Ko ima vizije, trebalo bi da ode lekaru."
Skoro pola veka kasnije srpski predsednik uporno tvrdi da je vizija koju nikom nije saopštio bila jedini spas.
Ipak više verujem pokojnom Šmitu.

1998

Glavnom junaku Perhanu se priviđaju ćurke. Prva vizija je ogromna ćurka od 10 metara, zatim imamo jednu od šest, i treću od tri metra. U Beogradu ćemo korisiti samo drugu i treću. Takođe, fudbalski gol od devet metara smo smanjili na veličinu rukometnog gola. Znači, samo je scenografija umanjena, ali je sve ostalo isto.

Država je izvršila likvidaciju Slavka Ćuruvije. Govorim vam to kao pravnik i podvlačim da će se uskoro pokazati i dokazati da je Ćuruviju likvidirala država, vlast koja je ubijala neistomišljenike i protivnike. Akteri te likvidacije su još živi. To je strašan problem za našu zemlju. Jasno da je reč o vlasti čiji je deo i sam bio, ali naglašavam da u tome nisam učestvovao niti sam o tome bilo šta znao.

Slučaj pada vojnog transportnog helikoptera je bila izmiššljena i ludački vođena afera. To je bio udes koji se događa, Srbija je imala sreće da ima najmanje nesreća takve vrste u regionu u Evropi. Slučaj stvaranja afere "helikopter" je deo političke borbe protiv mene i to svi znaju.

Dosije "Ćuran" o tajnom praćenju Slavka Ćuruvije, objavljen u medijima neposredno posle petooktobarskih promena, jeste autentičan. Niko od nas dosije "Ćuran" nikad nije imao u rukama. Nema papira, gospođo sudijo, sve je to iz izjava, priče.

Istraga u slučaju pada vojnog helikoptera iz 13. marta 2015. godine, neće biti pokrenuta jer tužilaštvo smatra da nema odgovornih za incident u kom je stradalo sedmoro ljudi i beba.
- iz saopštenja Višeg javnog tužilaštva u Beogradu (Blic, 30.06.2016)

Proveri samo, gde ide, šta radi ovaj ćur... helikopter.
- Aleksandar Vučić (Blic, 06.10.2017)

Sudsko veće Specijalnog suda osudilo je četvoricu nekadašnjih pripadnika Državne bezbednosti (DB), na ukupno 100 godina zatvora za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije. Sud je utvrdio i da je neposredni izvršilac ubistva NN lice. Iako je u optužnici navedeno da je u Ćuruviju pucao Kurak, a da je Romić pištoljem udario Branku Prpu koja je tada bila sa njim, sud to nije mogao da potvrdi. Kako je navedeno, Marković je isplanirao ubistvo, a preostala trojica ga omogućila, ali njihove tačne uloge ostale su nejasne. Kako je saopšteno, sud nije mogao da utvrdi ko je naručio ubistvo, ali ni ko je u leđa Slavka Ćuruvije ispalio 14 hitaca. Ti ljudi ostali su nepoznate osobe.
- agencijska vest (N1, 05.04.2019)



Helmut Šmit, na sve to, samo namignu i klimnu glavom.
Još jedared.

Daktari*

$
0
0

 

- I ja mu lepo kažem, u lice: ja sam bre u Paraliju napravio šes kancelarije Jedinstvene Srbije, tries bungalova - sve to piše tu - pedes plaže i bazena, za razliku od tebe gde nisi napravio nijednu trafiku, a on meni "ne pravim ja trafike, čoveče, ja sam doktor policije, bavim se kriminalom". Ja mu reko da me ne prekida, kad je doktor što onda ne otvori neku ordinaciju? I kako si uopšte posto doktor policije ako nisi obio nijednu trafiku? Si možda obijao ordinacije, gvožđare i mesare, il šta?
- Aman Palmo, kome si to reko znači čoveče?
- Bre Ivice ti ko da si iz Bugarske, ništa ne znaš. Pa reko sam onom Vučićevom doktoru, Jorgovanu iz Beograda, il dgjbm na koje se već ime odaziva.
- Ali Jorgovanka...
- Ne bre ta, što prodavala po Kosovo, nego onaj što se stalno grli s Vučića. Taj.
- Aaaaa, taj.
- Eeeee, taj.
- Bre, taj znači oće i da bije.
- Znam, nokautiro sam ga s traktorsku gumu onomad u teretanu. Još je ošajdaren.
- Aha.
- E da, sad me podseti. Slušaj bre Ivice, aj nemoj se neko vreme šetaš oko ivicu bazena s onaj mikrofon u ruke, nešto me u zadnje vreme krenulo da bacam pevci u vodu, pa reko da se ne zajebem i s tebe ako mi uđeš u trajektoriju.
- Važi, Dragane.
- Nego, šta ti radi onaj doktor Tončev, jel betoniro skoro neki centar u neku palanku sa dvaes ektara štampanog betona, il i on oće da otvara ordinacije?
- Nije to taj Tončev, znači to je njegov brat.
- Šta kažeš - i njemu ukrali ličnu kartu? Lele...
- ... kale, znači brdo kadrovskih problema će mi napravi onaj Megamića ako ukinu njegove diplome.
- Pa ti onda primi u redove svoje ove majmune iz demokracke, pola njih jedva čeka.
- Ma oni imaju iste diplome ko ovi moji. Znači studirali zajedno pa posle dveiljadite prešli u žute.
- Sreća što ja nisam teo da idem u školu, sad bi moro da diplomiram opet ko ovi doktori bez trafike i ordinacije.
- Ne brini, veći si ti doktor svih nauka od cele te lažne elite zajedno.
- Stvarno tako misliš Ivice?
- Stvarno, Dragane, tako mi doktorata isceliteljke Dragice Nikolić.
- Misliš, Jorgovanke?
- Ma da, to ti je sve ionako ista familija doktora Vučića, Jorgovana Vučića.
- Jesbre, zamisli samo da mora se zoveš tako...
- Ma znači stoli me Bojko i za to, idem da uplatim tiket.
- Ajd, Ivice.
- Ajd, Dragane.


I odoše u ZOO-vrt, na po bananu.
Iz lanč-koferčeta.
Na eks.

***
Čuli ste najnoviji vic iz propagandne kuhinje opozicione mašinerije linča, nasilja i silovanja?

Dođe Grčić, vd direktora EPS, u ordinaciju doktora policije Stefanovića, pa odmah s vrata rikne:
- Doktore, imam pečenje!
- Uđi, uđi bre brzo, će se oladi!

Čudo jedno šta silne škole mogu da učine poštenom čoveku.

__________
* daktari = doktor na svahili jeziku; naziv istoimene američke TV serije u produkciji CBS studija (1966-1969), o avanturama ekipe veterinara po bespućima afričke divljine

Budućnost u koju verujemo

$
0
0


SENZACIONALNO: VEST OD KOJE ĆE VAM SE ZALEDITI I PROKLJUČATI SVE!
Arheolozi su na lokalitetu koji je nekada bio poznat pod nazivom "Beograd, ulica Palmira Toljatija br. 5" pronašli kostur koji konačno dokazuje postojanje vrste Bison Progressiva Serbica, oko koje već dvadeset hiljada godina stručnjaci lome koplja da li je uopšte postojala i - shodno tome - da li je uopšte nestala.
Konačno smo dobili odgovor da jeste tj. nije (respektivno) - i tačka!
- Blicpinkformer, 11. jul 22019. godine


Eto, tako je to bilo u budućnosti u koju verujemo.
A sad, hajde da se svi lepo vratimo u prošlost i promenimo sadašnjost kojoj uopšte ne verujemo.
Bio bi red, da se
 u budućnosti više ne brukamo.

Generacija 5

$
0
0


Ko kaže da Doktor Policije nema sliku sa školskim drugovima i kolegama, makar kao dokaz da je uopšte negde i nešto studirao (ili nedajbože - završio)?! Evo krunskog dokaza: tu su svi, i ne samo njegovi školski, već je tu i razredni starešina Mića! Plus uprava jedne visokoškolske ustanove iz Londona.
I svi diplomirali&masterisali&doktorirali o jednom trošku, u jednom danu
I ama baš svi sa uspehom na završnom ispitu - odličan 5.
Generacija 5 je to, ološi nijedni mrziteljski, deder vas da vidim! Možete samo da ih prezirete, jer takvi kakvi ste zubati nikada nećete moći da budete poput njih.
I tačka.

***
prilog #1
- diploma razrednog starešine, komada 1


prilog #2:
- diploma zamenika predsednika odeljenske zajednice, komada 1


Tutni mi keš u džep
I odmah ti donosim kofer iz kombija
Jer ako hoćeš samo najbolje
A ne postavljaš pitanja
Onda, brate, ja sam pravi čovek za tebe
Jer misterija je odakle sve to potiče
To ti je k'o promena godišnjih doba
Il' plima i oseka na moru
Ali ima nešto što me totalno izluđuje:



Lakše je izaći na kraj sa masterom, još lakše sa doktoratom.
Msm, ko još radi... sa diplomom.
Stvarno - zašto?

Rp.

$
0
0

Nikada u istoriji nije bilo toliko doktora u jednoj partiji.
I nikada toliko neizlečivih pacijenata, u istoj.
U SNS, naravno.


Dijagnoza:
F22 - stalna sumanuta stanja
F60 - specifični poremećaji ličnosti
F63.2 - kleptomanija
F65.8 - drugi poremećajni polnih sklonosti (izborna nekrofilija)
I10 - esencijalna društvena (kolektivna) hipertenzija
R44.2 - druge halucinacije
R46.7 - bolesnikova brbljivost (logoreja) i okolišanje koje čine nejasnim razloga dolaska lekaru
R48 - disleksija i druge disfunkcije izražavanja (nesvrstane)

Terapija:
- klistir 1000ml, dnevno 12x1, oralno
- kolonalna irigacija, dnevno 3x1
- narodni melem za usne od tucane cigle (što češće)
- pregled prostate (za bolji vid), dnevno 1x1, rektalno
- prirodne kapsule ekstrakta biljke Doctoralis Master (iz uvoza, uspeva samo u evrazijskom delu bratskih nam SSSR i PRC), puna šaka na šte Srca Srbije, dnevno 1x1
- po list zelenog kupusa za na čelo i prkno, dnevno 2x2
- voda iz JKP Vodovod Zrenjanin 100ccm, dnevno 3x1, intravenozno
- lkovito blato (dr Vesić) u što većim količinama
Napomena: terapiju primenjivati kolektovno, bez izuzetaka.

Recept overio izabrani lekar dr ZLončar, ID broj дрдеатх1.

Terapiju i lekove, na recept i bez knjižice, za kolektiv preuzeo Vrhovni Pacijent (u potpisu).
I bez onog dr. od ranije poznat organima manije gonjenja.
A i šire.

La Makarona

$
0
0


Raspevani kradikali su konačno usaglasili stavove oko toga šta će danas Makronuna uvce otpevati braća Zoran Babidrljača i Era Ojdačić. Baš kao za imendan.
Hej, Makarona!


A šta bi drugo.


FaceOff

$
0
0

Ima li još nekoga, na umreženoj Kugli Zemaljskoj, da nije video fotke svojih stvarnih i virtuelnih prijatelja - kako izgledaju danas, a kako će izgledati u budućnosti?
Ili da se i sam nije oprobao?
Upecao?


Viralna aplikacija FaceApp već sada ima pristup licima i imenima preko 150 miliona korisnika

FaceApp daje mogućnost korisnicima da izmene crte svog lica, izgled, pa čak i doba (za koju godinu u budućnost). Sa druge strane, ti isti korisnici omogućavaju vlasnicima ove aplikacije da koriste njihove fotografije, imena i druge lične podatke - u bilo koju svrhu koju požele, i dokle god to žele.
A bili smo tako ubeđeni da smo naučili lekciju na primeru Cambridge Analitica, BREXIT i predsedničkih izbora u Americi...
Više od sto miliona ljudi je preuzelo ovu aplikaciju sa Google Play platforme. Tako je FaceApp dospela na vrh iOS prodavnica aplikacija u 121 zemlji.
Shodno FaceApp uslovima pružanja "usluga", svako ko se na nju upecao i dalje zadržava u svom vlasništvu "korisnički sadržaj" (čitaj: lice, tj. fotografiju istog); međutim, FaceApp poseduje beskonačnu i neopozivu licencu, oslobođenu plaćanja bilo kakvih autorskih prava, da sa tom istom vašom "korisničkom svojinom" radi šta hoće... i za bilo koga. Evo šta, između ostalog, piše u uslovima korišćenja ove aplikacije:
  • Ovim ste saglasni da FaceApp ima neprekidno, neopozivo, neisključivo, besplatno, širom sveta, u potpunosti isplativo i slobodno za naknadno licenciranje, pravo na: korišćenje, reprodukovanje, modifikovanje, prilagođavanje, objavljivanje, prevođenje, kreiranje derivata, distribuiranje, javno izvođenje i objavljivanje vašeg "korisničkog sadržaja", kao i svakog imena, korisničkog imena/naloga i ostalih podataka povezanih sa vašim "korisničkim sadržajem", u svim medijskim formatima i kanalima koji su danas poznati ili mogu biti kasnije razvijeni, i to bez ikakve naknade u vašu korist. Kada postujete ili na neki drugi način podelite svoj "korisnički sadržaj" na našem servisu (ili dalje, preko njega), prihvatate da ste razumeli da će vaš "korisnički sadržaj" i ostale povezane informacije (poput vašeg korisničkog imena, lokacije ili profilne slike) biti javno vidljivi i dostupni.


Možda sve to ne predstavlja neku veliku opasnost ukoliko vaši podaci ostanu na Amazonovim serverima u SAD, kako to tvrde na portalu Forbes, ali FaceApp i dalje poseduje pravo da sa tim podacima radi šta hoće. FaceApp je ruska aplikacija, autora Jaroslava Gončarova. Naravno, to ne znači da će ruska kompanija Wireless Labs, koja je vlasnik ove aplikacije, automatski ponuditi vaše lice i podatke tamošnjoj obaveštajnoj službi (FSB), ali određene posledice svakako postoje - kako to Peter Kostadinov iz PhoneArena tvrdi:
  • Možda i osvanete na nekom bilbordu u Moskvi, ali vaše lice će najverovatnije biti iskorišćeno u obuci na nekom od softvera za prepoznavanje lica.

Na vama je da sami odlučite da li vam je to (i koliko) bitno ili ne.


Međutim, u poslednjih par godina smo na primeru viralnih Facebook aplikacija naučili da podaci koje one prikupljaju nisu uvek bili korišćeni u svrhe za koje smo pretpostavljali da će biti upotrebljeni. Takođe, naučili smo i da podaci, na taj način prikupljani, nisu bili pohranjivani na bezbedan, siguran i privatan način.
Kada nešto smestite na klaud, nad tim ste izgubili svaku kontrou bez obzira da li ste svom sadržaju dodelili ili ne zakonsku licencu. Upravo to predstavlja jedan od razloga zašto kompanija Apple, veoma "osetljiva" kada su u pitanju problemi vezani za privatnost, većinu svojih V.I. aktivnosti zadržava "na uređaju" (telefon, tablet, računar...), umesto na virtuelnim onlajn bazama (poput klauda i sličnih servera za masovno skladištenje podataka).
Sve je to sasvim dovoljno za oprez kada neka aplikacija od vas traži pristup i licencu za vaš digitalni sadržaj i/ili identitet.
Bivši menadžer Rackspace, Bob La Gesse, kaže:
  • Da bi FaceApp zaista funkcionisao, morate mu dozvoliti da pristupi vašim fotografijama - ali baš SVIM fotografijama. Istovremeno, aplikacija dobija pristup i Siri Search opciji koju ima svaki iPhone... Aha, ima pristup i svim refresh opcijama u pozadini, tako da čak i kada vi ne koristite FaceApp - FaceApp koristi vas.


Ova aplikacija danas više ne mora da radi ništa kriminalno što bi vas nateralo na oprez i razmišljanje da li joj dopustiti toliko visok (i dubok) nivo pristupa vašem uređaju i ličnim podacima na njemu.
Jednostavno - kako kažu na portalu Gizmodo - nemojte to da radite.
Šta će vam.


***
Da li ste primetili koliko se puno ljudi sa Fejsbuka srBskog u poslednje vreme primilo na FaceApp zajebanciju, u fazonu 'na šta ću da ličim kad ostarim' i slično. Šta, i vi?
Super... usput ste sve podatke o sebi i svojim prijateljima dali svojevoljno na raspolaganje Cukerbergu, Gončarovu i firmama koje na tome zarađuju. Ovo je samo najnovija podmetačina, nakon što je pukla šema sa Kembridž analitikom, pa su krenuli da uvaljuju nove zvrčke umesto kvizova i "istraživanja".
Kapirate valjda da Facebook i drugi sarađuju, između ostalog, i sa marketinškim firmama koje rade za vlasti u Srbiji - baš kao i u drugim zemljama, tj. sa onima koji debelo plaćaju?
Kapirate?
Ne?
Onda ne kukajte zbog idiotskih reklama kojima vas Facebook zatrpava, ili vam one pune mailbox, ili vas neko nazove da glasate 'za' iako niste takvima dali svoj broj telefona.
Niste uneli, niti dali lične podatke? Da, ali vaši prijatelji možda jesu, a vi ste ih upravo ocinkarili onima koji će te podatke upariti sa već postojećim i napraviti vaše profile koje će potom gađati reklamama za bilo šta. I bilo koga. Jer, nisu više dovoljni samo vaši (pojedinačni) podaci, danas se mnogo više traže međusobne veze kako bi se od njih pravili kolektivni profili i cilj(a)ne grupe.
Jer, ako ste (naivno) pomislili da Facebook sa svim ovim, ovde opisanim, nema nikakve veze... pa, naivno je bre, i to mnogo. Cukerberg neće propustiti priliku da i tu nešto zaradi, čim čuje za magične brojke u stilu sto pedeset miliona korisnika i slične crvene lampice.

Jer, FaceApp se figurativno može prevesti i kao "dobrovoljno ste skinuli gaće, sami".
Posle toga nema kajanja.

povezani tekstovi:

Časna...

$
0
0


Danas,
kada suspendujem sve svoje aktivnosti u SNS,
dajem časnu kradikalsku reč loto-molera koji je na funkciji loto-devojke zamenio Suzanu Mančić:
  1. da ću marljivo krečiti prostorije Lutrije Srbije svake noći, poštovati predsednika Aleksandra Vučića, voleti našu domovinu Srpsku Naprednu Srbiju i čuvati njeno bratstvo i jedinstvo, da ću biti veran i iskren drug član partije koji drži datu reč
  2. da se neću boriti za one koje je predsednik Aleksandar Vučić, na nedavnoj sednici Glavnog odbora, direktno prozvao za najgore moguće bestidnosti, a oni su i nakon toga nastavili sa starom praksom; za takve više ne da ne mogu, nego neću da se borim
  3. da neću ćutke pognuti glavu poput svih njih, posebno onih koji su se prepoznali u zamerkama predsednika Aleksandra Vučića, a koji su mu najviše aplaudirali zbog obraćanja jer su mislili da su time kupili dalji opstanak
  4. da mi je muka od toga da najpre predsednik Aleksandar Vučić, a potom i svako od nas koji srcem voli SNS, mora stalno njihove svinjarije da pravda po medijima i da troši sopstveni kredibilitet
  5. da ni ja neću da gledam šanel tašnice, isto kao predsednik Aleksandar Vučić
  6. da volim predsednika Aleksandra Vučića i podržavam ga najpre kao čoveka
  7. da ni ja, isto kao predsednik Aleksandar Vučić, neću da ćutim kao svi kada ga protivnici nazivaju džiberom i Hitlerom
  8. da ni ja, isto kao predsednik Aleksandar Vučić, neću da trošim više energije u međusobnim sukobimau SNS nego u suprotstavljanju političkim protivnicima
  9. da javnost mora jasno da vidi da će predsednik Aleksandar Vučić pokazati odlučnost prema osobama koje je prozvao, ili da znamo da su oni daleko jači od čitavog sistema pa da mi ostali ne ispadamo budale
  10. prozvani moraju najhitnije da budu smenjeni i da imenom i prezimenom bude obelodanjeno šta su uradili
  11. da čak neki od njih budu i uhapšeni, o čemu svakako tužilaštvo ima zadnju reč
  12. da ne želim da me više trpaju u isti koš sa onima koje je predsednik Aleksandar Vučić onako brutalno obeležio
  13. da prihvatam da je možda Aleksandar Vučić i mene prozvao, ali neka mi se onda to kaže u lice i ja odoh
  14. da prihvatam da ponekad preterujem u izjavama
  15. da prihvatam da činim štetu stranci svojeglavošću, neretko i ekstremnim istupima i neslaganjem sa onim što stranka zastupa
  16. da ne prihvatam da mi neko kaže da sam nešto ukrao, da sam korumpiran ili da sam se neregularno školovao
  17. da ću i ja, isto kao predsednik Aleksandar Vučić, da stanem u cipele naroda
  18. da stranka mora da krene sa čišćenjem od onih koji su prozvani
  19. da dok ne krene, sve svoje aktivnosti u SNS suspendujem u potpunosti, po cenu da više nikada ništa ne budem u toj stranci i po cenu da budem izbačen
  20. da za mene nikada nije važila stara srpska narodna mudrost koja glasi "ne lipši bizonu do zelene trave"
  21. da je došlo do tačke gde nema nazad
Manje reči, više dela!

U Beogradu,
18. jula 2019. godine napredne


Pored ovog autorskog teksta Zakletve u Blicu (koji je sa njihovog portala naknadno uklonjen), zaklinjem se da ću da se - ako treba, a treba - zakunem i u cvet i u med da ću u kradikalima da napravim red. Ili to, ili da se raziđemo ko ljudi pa da ja potražim drugi pašnjak.
Tako mi magične kuglice broj 27.

...

I 21, umalo da je zaboravim.

Apsurd i stvarnost

$
0
0


Efemernost apsurdne stvarnosti
Američka politika je skliznula u stanje apsolutnog apsurda. Otkad smo uvučeni u igrariju gneva i tuge zbog brojnih strahota počinjenih na međunarodnom i unutrašnjem planu u ime "američke izuzetnosti" i globalizacije Pax Americane, tzv. izbori za predsednika između Trampa i Klintonove dodatno su pojačali raspad američke političke sfere - što samo izaziva dodatni podsmeh i porugu. Primese te apsurdne stvarnosti već godinama prožimaju američku politiku u formi političkih satiričnih emisija (poput Colbert Report i Daily Show). U stvari, poplava te apsurdnosti pokuljala je iz samih temelja rigidnog dvopartijskog političkog sistema, što se jasno videlo kroz uspon raznih neokonzervativnih i "čajanka" pokreta - bilo da se radi o prostačkim budalaštinama Buša Juniora ili besmislenom etiketiranju Obame (koji je, inače, pre ulaska u politiku bio profesor Ustavnog prava na univerzitetu u Čikagu) da je on "musliman iz Kenije koji hoće da uvede šerijatski zakon u SAD", da bi se poslednjih nekoliko godina taj kancer proširio na celokupno američko političko telo. Stvarnost je postala satirična, satira se često činila potpuno prihvatljivom, ali sve što smo mogli da uradimo bilo je da samo sedimo i smejemo se.
U "praktičnom" (materijalnom i društvenom) smislu, apsolutna apsurdnost današnje američke politike nimalo iznenađujuće izaziva strah kod posmatrača; međutim, iz jednog više holistički metafizičkog pogleda na stvarnost i našu egzistenciju u okviru nje, čini se da ta apsurdnost može biti i neko dobro znamenje. Mi određene stvari percipiramo kao apsurdne - i stoga smešne - kada se ne uklapaju u naše razumevanje potencijalnih okvira stvarnosti; satira je zabavna jer uz pomoć nje možemo promešati stvarnost sa onim što ne može biti stvarno. Da li nešto apsurdno (što izaziva snažne emocionalne i intelektualne reakcije koje negiraju njegovu stvarnost) poseduje neku vrstu večne stvarnosti ili istine, ili je američka politika jednostavno privid četvorodimenzionalnog vremena koje je (usled sopstvene smešne apsurdnosti) osuđeno na svoj kraj u vidu nepostojanja? Možemo li poverovati u to da apsurd poseduje neku vrstu večnosti?



Demonska politika
Apsurdna stvarnost savremene američke politike izaziva povećanu dozu straha u javnosti. Ali, ako apsurdnost posmatramo kao nešto osuđeno na nepostojanje usled sopstvene nestvarnosti, te da je strah inspirisan nestvarnošću tog apsurda, da li je onda i strah od te efemerne fatamorgane takođe osuđen na isto nepostojanje? Može li strah biti razvejan podjednako lako poput "stvarnosti" apsurda? Možemo li strah pobediti - smehom?
Aristotel je pravio razliku između Istine (kojoj nedostaje pokret, pa je stoga večna) i Činjenice (koja je Istina u pokretu, pa je stoga ne možete uporediti sa večnošću). Nije li nedostatak Istine u Činjenici ono što je čini apsurdnom? Pokret bez Istine je apsurd, tako da apsurdu nedostaje refleksija Istine, a time i večnost koja dopušta četvorodimenzionalnom svetu činjenica da učestvuje u večnom. Kao takvo, ono što je apsurdno mora na kraju prestati da postoji.
Poput duhova i demona u mitologiji o Hariju Poteru, naši najmračniji strahovi zapravo bivaju raspršeni smehom. Svašta! U sopstvenoj apsurdnosti, "racionalnosti" naših strahova bivaju prepoznate kao efemerna fatamorgana u stalno promenljivom tkanju četvorodimenzionalne vreme-prostor stvarnosti koju čine; ništa apsurdno se ne može iskristalisati kao fiksna tačka u vremenskim tokovima i stoga mora biti osuđeno na konačni raspad u nepostojanju. Apsurdnost, a sa time i strah, je efemeralna poput demonske fatamorgane naših najmračnijih strahova. Apsurdnost, zajedno sa strahom koji pokušava da inspiriše svoju opipljivu viziju, pati od nedostatka večnosti, i u tom nedostatku večnosti na kraju mora prestati da postoji.
Nedostatak večnosti kod Donalda Trampa i Hilari Klinton, kao njihova satirična apsurdnost, negira potencijal da njihova Činjenica leži u Istini sa pokretom. Njihova apsurdnost znači da oni ne mogu biti stvarni ni u jednom večnom smislu (npr. na onom zasnovanom na Istini); štaviše, sama ideja da su oni "stvarni" poprilično je smešna. Pouka ove priče je da čovek treba prestati da živi u strahu od apsurdnih manifestacija i umesto toga pokuša da se smeje, jer u takvom aktivnom prepoznavanju efemerne nestvarnosti apsurda zapravo negira njen potencijal neprekidnog postojanja.


Vrhovna Štetočina (Vermin Supreme)
Iako često biva ignorisan zbog svog svesnog postojanja u sferi apsurda, Vrhovna Štetočina je možda (u kontekstu svega do sad izrečenog) uspeo da razvije najplodonosniju moguću strategiju negiranja "apsurdne stvarnosti" američke političke scene.
  • Kada postanem predsednik, svako će besplatno dobiti po jednog ponija.
Umesto da američki politički sistem prihvati kao stvaran i tako "zaradi" strah, ozbiljnost ili tugu, Štetočina aktivno radi na negiranju samog potencijala za stvarnost tog sistema tako što nas navodi da prepoznamo krajnji apsurd sistema i otvoreno mu se smejemo u lice.


Materijalne posledice
Greha nema.
Ti si taj koji čini da greh postoji,
kada deluješ u skladu sa navikama
sopstvene iskvarene prirode.
Tu leži greh.

Ti si taj koji je učinio da greh postoji. Greh nije nerazdvojiv od stvari, niti je to neki element Kosmosa ili ljudske prirode. Pa opet, on se definitivno nalazi u načinu na koji se ljudska priroda prevodi. To je dezorijentacija žudnje, neka vrsta previda ili nedostatak cilja.

Nema sumnje da naše prihvatanje apsurda kao stvarnog za uzrok ima veliku količinu nepravde i patnje širom ovog sveta. Ovo nije poziv da jednostavno odbacimo patnju pojedinaca koji su uleteli u mrežu dominacije i stvorili poredak koji čini Američku Imperiju. Umesto toga, cilj ove analize je da podseti čitaoca da u svojim rukama imaju kontrolu nad prevazilaženjem nestvarnosti (npr. nedostatkom Istine a time i večnosti) apsurdnih manifestacija prepoznavanjem njihovog apsurdnog nedostatka Istine i davanjem aktivne manifestacije tog prepoznavanja kroz smeh. U apsurdu prevodimo "greh", kao uzrok patnje, u nestvarnost koja čini nužnom njenu negaciju kao potencijal za manifestaciju. Ko zna, možda pronađemo iskupljenje vremena i prostora u smehu prema apsurdu svega što inspiriše patnju i strah...



Borba za rezonancu
Kasandrin usud - vi znate šta će se dogoditi, pokušavate da objasnite šta će se dogoditi onima koji nemaju oči da bi to videli, prolazite kroz emocionalni stres prihvatanja onoga što će se dogoditi itd. - ne ublažava činjenice o tome u trenutku kada se dogodi. Visceralna trauma kolektivne svesti, bilo da se radi o mržnji, krvožednosti, beznađu, strahu ili tuzi, ni u kom slučaju nije ublažena znanjem da će do toga doći. Apsurdno i nerealno, kao činjenice našeg sveta, imaju nedostatak rezonance sa Istinom i Dobrotom, bez obzira na nedostatak večnosti koji taj apsurd obuhvata, zamršene energije kolektivne svesti koje su se formirale oko te prelazne manifestacije ostavljaju pogan ukus u našem emocionalnom biću. Opšta rezonanca ljudskosti biva uvučena u jamu beznađa, straha, gneva i mržnje.
Tramp nije manifestacija rođenja tog emocionalnog i psihološkog virusa. Beznađe, strah i njihova manifestacija kroz gnev, mržnju i slično predstavljaju obeležja dominantnog uticaja koji je video devoluciju ljudskosti i njen "izgon iz raja". Taj uticaj kaže da moramo stvoriti red uz pomoć dominacije, on na svet gleda kao na večitu borbu između "dobra i zla" i pozicionira prirodu, emocije, žudnju i ženstvenost kao nešto večno, haotično što se mora dovesti u red kroz dominaciju. On nam omogućava da biramo "manje od dva zla", da sklapamo poznati pakt sa đavolom, osvetom i dominacijom (tj. manifestacijama perverznosti) zato što prihvatamo "zlo" (što će reći, lišavamo se dobra kroz perverznost) kao neophodan sastojak kosmosa.
Strahom se nećemo spasiti od straha. Beznađe ne donosi nadu. Gnev koji živi od bilo čega drugog osim Ljubavi za Večnom Istinom isti je poput vatre koja koja nekontrolisano bukti usred sasušenog žbunja.
Borbu naše generacije moramo videti onu kakva jeste - za rezonancu. Hoćemo li sebi dopustiti da budemo odvučeni u ambis straha i beznađa, gnev i mržnju koje hrani nesklad sa večnom harmonijom izazvan strahom i beznađem, ili ćemo se izboriti za novu rezonancu? U toj rezonanci sa večnim (Ljubav, Dobrota, Lepota i Istina), atributi beskrajnog ništavila (potencijal za strah i beznađe, zlo) i "greh" koji činimo kroz manifestovanje rezonance u njima, prestaju da postoje jer nešto što nema svoje mesto u večnosti na kraju mora prestati da postoji.Borba naše generacije se vodi za rezonancu. To je borba za pretvaranje dualnosti nametnutih našoj kolektivnoj svesti, za uspon do rezonance u kojoj je zlu lišeno potencijala manifestovanja. Snage protiv kojih se borimo nastoje da čovečanstvo zadrže u lancima straha i beznađa. Ukoliko se potčinimo takvoj rezonanci, nećemo moći da budemo slobodni.Borba naše generacije za slobodu ne leži u promeni politike ili izboru novog predsednika, u novom ekonomskom sistemu ili odbacivanju svih oblika društvenog organizovanja, već u svesnoj evoluciji našeg bića u vremenu, našoj rezonanci, ka harmoniji sa večitim u kome je apsurdnost našeg sadašnjeg stanja potisnuta (jer je to nužnost) u nepostojanje. To je metafizički sukob u kome možemo pobediti samo aktivnom evolucijom našeg tela, emocija, uma i duše u stanje rezonance sa večnošću.

- Luke R. Barnesmore: Apsurdity and Reality (Academia.edu, 2019)



Privid slobode će postojati sve dok bude isplativo održavanje te iluzije. A kada dođu do tačke u kojoj će održavanje te iluzije biti previše skupo, oni će jednostavno poobarati svu tu scenografiju, navući zavesu, ukloniti sa puta stolove i stolice, i ugledaćete samo goli zid od cigala u dnu pozorišta.
Po meni, apsurd je jedina realnost.

- Frenk Zapa


Tomislav Nikolić likes this. 👍

20. jul 1995.

$
0
0


Samo se magarci ne menjaju.
- Aleksandar Vučić (The Guardian, 31.03.2017)


Uđe Vučić u kafanu, konobar priđe i pita:
- Sto za jednog?
- Aaa, ne ne... nisam ja to nikad rekao. To su mediji krivo preneli.

***
Vučić je novinaru britanskog Gardijana rekao da je ono o magarcima stara srpska izreka.
Sve što danas, 2019. godine, Šešelj govori u Skupštini i medijima, samo je druga strana istog magarećeg lika, prividno suprotna od Vučićevog. Sve što rade i govore Vučić i Šešelj - još od ranih radova pa do danas - rade zajedno.
Jer, stara latinska poslovica kaže: Asinus asinum fricat.
Magarac se o magarca češe.



Magarac se na magarca oslanja i čuva mu leđa.

I tako, ta igra traje već četvrt veka - Vučić i Šešelj, u magarećoj koži.
Jer, samo se magarci ne menjaju.

Moša!

$
0
0

Vučić najavi ostavku u Partiji.
Đuka podnese ostavku u Partiji.
Haradinaj podnese ostavku u kosovskoj vlasti sa Vučićevom ekipom.
Vučić sazove KZN i više ne spominje ostavku... svoju.


- Doktore, šta im je?
- Ma ništa, sve što oni rade, to su obični politički trikovi i pokušaj podizanja rejtinga. Samo bez euforije.
- Znači, opet ono njihovo "oćekakinećekaki"?
- Opet.
- Pa dokle bre više tako?
- Dok poslednjem sendvičaru ne ispadne poslednji zub.

Viewing all 1769 articles
Browse latest View live