Quantcast
Channel: GRAĐANSKI KRUG
Viewing all 1769 articles
Browse latest View live

Ima ljudi koji su spremni na sve!

$
0
0



- Čim su ušli u operu, ja kupujem kartu pa za njima.
- Znači, bio si stvarno u pozorištu... ?
- Da.
- Eeee, šta sve čovek mora da trpi zbog razbojnika...
- Šta si gledao?
- Njih. opera mi je bila u drugom planu. Čudio sam se, zašto idu u pozorište? Međutim, kada je predstava počela, bilo mi je jasno sve: mogli su na miru da se dogovaraju, jer se oni sa bine deru non stop! U pozorištu su se zadržali do kraja predstave, da ne bi bili sumnjivi. Računali su, ako ih neko prati, odustaće zbog opere. Nisu znali da ima ljudi koji su spremni na sve!


1984-2019: 35 godina Balkanskog špijuna 


Šta sve raspevani Dačić, siroma', mora da trpi zbog razbojnika - malo li je opera, frak, loža, šampanjac, ostrige, monolog, recitacija... sad još i medalja od Qrca. Oj, Miljacko međ' šljivama, sreća da za ministra imamo na sve spremtesespremnog Dačića.
Inače, propadosmo u drugi plan.
Znači, brdo.

Balkanski špijuni...
Kako si ti naivna, Danice.


Dragovoljac

$
0
0


Ovaj lik je eskivirao služenje vojnog roka kada to nije bilo moguće, skakao padobranom sa zemlje, presvlačio se u sve nijanse crnih uniformi, uveo brojanice i skočipopove u feldkuraturu, imititao Stivena Sigala, najavio regrutaciju i vojne vežbe za žensku čeljad, upleo vojsku u sopstvenu stambenu aferu, namigivao, igrao oro, objavio rat beloj kuzi, uveo novu zaštitno-tehničku odeću u vojsku, objavio spremnost za treći svetski rat, samoinicijativno nije polagao venac Draži, iz drugog cuga uspeo da iskoči iz aviona pravo na špic arhifeldkuratoru, malo je grunfovao, potom je čestitao rahmetli patrijarhu Božić, najavio vraćanje predmeta ONO i DSNSZ u škole, pozvao na vojnu vežbu 2x300 budućih srBospartanaca, uobrazio da je Leonida i samopozvao se na zakletvu & obuku, najavio dodelu čina general-razvodnika - naravno, samom sebi. Reče, ako treba - a treba - pozvaću i lično maršala Aleksandra Vučića na vojnu vežbu.
U stvari, ovo poslednje je rekao u sebi. Još nije vreme da progovori, nema nikakvih primedbi.

Geneza zavijanja jednog ministarstva sile u crno:



















medveđi treskavac

Karaministre, kako ćemo se odupreti beloj kuzi?
Pfff, pa to je bar lako - zavićemo se svi u crno.

ZTO: ministarska (gore) i gušterska (dole)






U slici, reči su ionako suvišne.
Jedino je važno da je dragovoljno, jer ne bi valjalo drugačije.

Zauzvrat

$
0
0

Šizoje Prvi je rešio da za sopstveni rođendan počasti svog najboljeg druga... samog sebe.



Gornja fotografija, snimljena sa suprotne strane izgleda ovako:


Neko mu je podmetnuo plastičnu stolicu, neadekvatno otpornu na težinu njegovog lika&dela, koja je zinula.
Zauzvrat.

I zato...



Živ bio, veliki poraso, osamostalio se, pa zajebo vek!
I-haj!

🎂

49

$
0
0


Mnogi su Miloševića mrzeli, bunili se, pljuvali ga, ozbiljno se suprotstavljali njegovoj pogubnoj politici. Ali ne, nikad se nisu sprdali sa njim. On naprosto nije davao povoda za to. U tome i jeste suštinska razlika između svih prethodnih vlasti i ove tragedije danas. Srbiju beskrupulozno vodi prevarant, uličar, navijač sa stadiona, potpuno nekompetentan, moralno i mentalno problematična osoba. Svojim svakodnevnim višesatnim nastupima preko svih mogućih sredstava komuniciranja, on definitivno zaslužuje samo sprdnju i podsmeh.
To je tragično, spadam u ogroman broj onih koji se stide toga umesto njega, ali, nažalost, to je naša realnost.

Dakle, rešenje svih tajni mikrokoSNSmosa leži u broju 49.
Don't panic!

Klanica-Pet

$
0
0

"Sve se ovo zaista dogodilo... manje-više. Svi prošli, sadašnji i budući trenuci su uvek postojali."


Mart 2019. je mesec kada knjiga američkog pisca Kurta Vonegata "Klanica-Pet" (Slaughterhouse-Five) puni tačno pola veka svog postojanja. To je sasvim dovoljan razlog da malo pažnje posvetimo tom metafikcionom romanu.
Ukoliko ste pročitali knjigu, onda vam je jasno otkuda toliko interesovanje za nju. Ukoliko niste - opustite se, ali moraćete da verujete na reč onima koji jesu jer "Klanica-Pet" nije od onih knjiga koje se jednostavno daju opisati i objasniti. Pokušaj da se ona prepriča lako može ispasti smešan, pa čak i besmislen.
Pa ipak, hajde da probamo:
"Klanica-Pet" je priča o čoveku koji nije u stanju da napiše knjigu o užasnoj traumi zbog događaja koje je doživeo u ranoj mladosti, ispričanu kroz lik Bilija Pilgrima, pomoćnika kapelana. Bili se našao u čudnoj situaciji: "iskliznuo iz vremena", on se kreće kroz vremenske petlje pod uticajem Tralfamadoraca, vanzemaljaca koji ga drže u nekoj vrsti zoološkog vrta za ljudsku vrstu. Možda ste nakon ovoga pomislili da ste ipak nešto ukapirali o radnji romana, sledi napomena da se radnja ne odvija linearno. U stvari, ovo je priča o bombardovanju Drezdena u Drugom svetskom ratu. Uprkos toj tragičnoj i užasnoj temi, "Klanica-Pet" je odličan roman i zaista vredi pročitati tu toplu, ljudsku i (na momente) humorističnu priču.
Roman je veoma brzo postao klasik. Od samog početka, recenzije su bile nadasve zanimljive:
  • "Zabavno, satirično, neodoljivo, nečuveno, maštovito, zajedljivo, plodno, i da podvučemo - otkačeno štivo." (Los Angeles Times)
  • "Poput fantastičnog poslednjeg napora da se nađe smisao u ludilu univerzuma. Ali, ima još podosta toga u ovoj knjizi. Ona je dosta teška ali i veoma zabavna; ona je i tužna i divna; u njoj ima smisla." (New York Times)
"Na koji način se jedan um može nositi sa iskustvom poput drezdenskog? Ovo je najčudnija, najdirektnija i naizgled iskrena ratna priča već godinama unazad. Razarajuća i do krajnosti ljudska." (The Guardian)

Ukoliko ste još uvek zbunjeni oko radnje ovog romana, pogledajmo neke od neprijatelja koje je ovaj roman sebi doneo. Prati ga reputacija jedne od knjiga koje stalno izbacuju iz školskih biblioteka širom Amerike. Kada je 1972. godine izbačena sudskim nalogom iz škola u okrugu Ouklend (Mičigen), sudija je to obrazložio na sledeći način:
  • "Ovo je iskvareno, nemoralno, psihotično, vulgarno i antihrišćanski."
Još gore, izvesni Vesli Skrogins iz Ripablika (Misuri) za Springfield News-Leader izjavljuje:
  • "U ovoj knjizi ima toliko poganog jezika, od koga bi i neki mornar pocrveneo zbog sramote. One reči "koja počinje sa J" ima na skoro svakoj stranici. Sadržaj baulja od golih muškaraca i žena nagomilanih u kaveze kako bi drugi mogli da ih posmatraju dok imaju odnose, pa sve do Boga koji ljudima preporučuje da se ne petljaju sa onom gubitničkom skitarom od njegovog sina - Isusom Hristom."

1969-2019

Izdanje objavljeno povodom 50-godišnjice ove knjige sadrži jedno pismo samog Vonegata koje je napisao svojoj porodici, u kome detaljno opisuje iskustva koja je imao kao ratni zarobljenik na prisilnom radu u savezničkim bombardovanjem razorenom Drezdenu (sredinom februara 1945); takođe, tu je i rana skica prvog poglavlja, kao i zahvalnice Ričarda Heringa, Robina Insa, Kejt Etkinson i drugih.




Po knjizi "Klanica-Pet" snimljen je istoimeni film, kod nas nazivan i "Petorka iz klanice" (1972). Film je dobitnik Nagrade žirija festivala u Kanu, kao i SF-priznanja Hugo i Saturn.
Inače, pun naziv Vonegatove knjige glasi "Klanica Pet ili Dečiji krstaški rat: Prisilni ples sa Smrću". Ovaj, po mnogim kritičarima duboko antiratni roman, uvršten je na listu 100 najboljih romana XX veka napisanih na engleskom jeziku.

***
Na kraju, da se podsetimo čuvene, i za naše prilike nadasve zanimljive izjave Kurta Vonegata:
  • Naš prekrasni Ustav sadrži jednu tragičnu grešku, i ja iskreno ne znam kako se ona može ispraviti. Činjenice su jasne - ovde samo ludak može da poželi da bude predsednik. To je tako od malih nogu, čak i u srednjoj školi. Samo se očigledno poremećeni likovi kandiduju za predsednika odeljenske zajednice.
Baš.

Let iznad kukavičjeg gnezda

$
0
0


Pravili smo se da vidimo nevidljive avione...
A onda je Poglavica skočio kroz zatvoren prozor ludn... pardon, institucije za zbrinjavanje pojedinaca sa mentalnim problemima društva. Od tada više niko, od nas preostalih u instituciji, nije čuo za njega. Niti video, mada to i nije tako čudno s obzirom na avione koje "pravićemo".


Užas, kada cela jedna zemlja godinama leti iznad kukavičjeg gnezda a niko ne zna ima li pilota u nevidljivom avionu.

Sitno!

$
0
0

Analiza jednog instant služenja vojnog roka

Ministar-u-crnom (u daljem tekstu: MiB), drugospodin Vulin Aleksandar, rešio je da okaje grehe mladosti glede eskiviranja služenja vojnog roka u ratna vremena, pa se samoprijavio na isto u vreme kada je Šizoju Prvom ponestalo dovoljno sumanutih tema za odvraćanje pažnje sa sopstvenog ludila. I tako se negdašnji osmi sekretar SKOJa utefterio, ne bi li Gazdu makar na petnaestodnevni tren spasao razvaljivanja od zajebancije na račun njegovog (bez)lika & (ne)dela.
Ne znamo da li je MiB na, sada već čuvenom tehničkom pregledu u VMC Karaburma dobio i standardnu packu lenjirom po "ponosu" jer nije hteo da iskapi jutarnji bromirani čaj do dna, ali svakako jeste dobio ćitab da više nije slep kod očiju te da se slobodno sme regrutovati u šuplji bataljon bivših dezertera i foliranata iz redova političara i ostalih nosilaca društvenih priznanja poput ordena Fotelje III reda sa lentom. Kaže, spomenuti MiB, da je otišao u Rusiju, tamo mu očno dno i moralno dno dna pregledala tetka Mira lično u svojoj ordinaciji pri ambasadi Požarevca u Putinstanu, pa ga otpravila nazad doma udarivši veliki crveni pečat posred čela: "SPOSOBAN - progledao još od 2012".

Sledi topla, ljudska priča iz pera jednog običnog regruta. 

ponedeljak 4. mart, 1. dan
MiB se odmah javio u kasarnu "Šturm" - a gde bi drugde nego u Požarevcu. Već prvoga dana palo je šišanje ali i prvo standardno maltretiranje guštera, pa se tako i njemu za vrat nakačio neki desetar-brđanin sa naređenjem da četkicom za zube oriba WC šolju tj. uz pomoć 2 cm2 žice oriba pod u vojničkoj klonjari. I to sledećim rečima:
  • Na zemlju gujo crna, i da si mi za 10 minuta oribao sve sanitarije u zajedničkom kupatilu, bitango jedna dezerterska... gospodine ministre, evo ovako ćete, kao ja sad što služim narodu sprovodeći pokazno-borbenu vežbovnu demonstraciju sile po vojištu klozetskom.

Kada je stiglo prvo povečerje, MiB je smešten u spavaonicu zajedno sa ostalim gujama koje se zovu Aleksandar Vulin. To je inače uobičajena praksa u našim kasarnama, kako bi se novopridošli regruti što bolje međusobno upoznali kad dežurni pogasi svetla.

utorak 5. mart, 2. dan
Nakon kompletno završene prvodnevne obuke, MiB je drugog dana dobio pohvalnicu jer je zakletvu već položio na grobu pod lipom. Odavno em unapred, akontativno. Kao da je znao.

sreda 6. mart, 3. dan
Trećeg dana je pala i prva vojna vežba, pod nazivom "Mečkina rupa 2019", gde se na hronometar merilo svakom od guštera koliko mu vremena treba da iskoči iz rupe, poplaši se svoje senke i uskoči nazad. Šampion - pogađate i sami - MiB, koji je dobio vojnički nadimak "Brži od senke & štoperice".

četvrtak 7. mart, 4. dan
Redov MiB je instant unapređen u čin general-razvodnika padobranske jedinice "Ćulibrk Silni".

petak 8. mart, 5. dan
Pade Osmomartovsko postrojavanje guštera, jer danas kasarnu "Šturm" obilazi ministar Aleksandar Vulin, koji posebno želi da poseti svog starog poznanika redova Aleksandra Vulina, donese mu poklone od kuće, prolećni donji veš i uštipke od tetke iz Rusije, a bogumi pljune i po koju kintu za prvi redovni vikend-izlazak u grad.

9. i 10. mart, 6. i 7. dan
Usled dobrog vladanja, uspešno položenih svih stručnih testova i poligona, položenih ispita za Morzeovu i Brajevu azbuku - iz prve, spašavanja putnika autobusa koji se zaglavio na železničkom prelazu kod Zabele, razotkrivanja mreže špijuna ubačenih u kasarnu da ga prate i cinkare Đilasovim medijima, te pošteno zarađene pohvale i preporuke nadređenog starešine (onog desetar-brđanina), redov MiB dobija dozvolu za prvi vikend kod kuće, što će ga - nažalost - sprečiti da u subotu sa prijavnice kasarne mahne demonstrantima, među kojima ima najviše onih koji će veoma brzo dobiti pozive da krenu stopama redova MiB (živi bili pa videli). Zato.


ponedeljak 11. mart, 8. dan
Po povratku sa pošteno zasluženog vikend-odsustva, provedenog u krugu svoje porodice Vučić, džomba MiB je prijavio da će iskoristiti pravo koje mu po zakonu pripada tj. neće koristiti redovno odsustvo u trajanju od 5 dana, čime stiče pravo da za toliko ranije okonča služenje vojnog roka. MiB se odrekao prava na redovno odsustvo, usled povećane borbene gotovosti u Zoni kopnene bezbednosti prema tzv. Kosovu zbog čega je sada potrebno da svaki čovek bude budan na svom mestu.
Da Srbiju, celokupni srpski narod i predsednika Aleksandra Vučića, šiptarski narko-teroristi ne bi uhvatili na spavanju, džomba MiB je iskoristio i poslednju mogućnost aktivnog učestvovanja u događajima koji su pred nama, pa je dobrovoljno (baš kao i sve drugo, kada je on u pitanju!) dao pola kila krvi u požarevačkom Crvenom krstu. Ovoga puta svoje, za razliku od uobičajene prakse iz devedesetih godina. Za ovaj najhumaniji gest u istoriji Srbije, do sada, džomba MiB je dobio još 2 dana skraćenja vojnog roka.
Sitno! Nula, nula, noć!

utorak 12. mart
Skidanje!
Iz Ministarstva je kasno sinoć stigla str.pov. depeša ministra Aleksandra Vulina lično da se džomba Aleksandar Vulin ima javno pred strojem pohvaliti za natčovečansko zalaganje i uspešno položen vojni rok, te da se istom, vanrednom uredbom Ministarstva, vojni rok skraćuje za 15 dana kao nagrada. Ali, kasno depeša u kasarnu stiže...
Ma, nema veze, biće još prilika da se taj bonus iskoristi. Garant.
Elem, bivši regrut, pa džomba, pa ponovo civil - al' sada vojno osposobljeni - MiB, od sabajle je skinuo SMB uniformu i obukao svoje redovno, civilno crno ZTO. Pa onda, takođe odmah, ponovo spojio ministra i džombu u jednu ličnost. Preporođen, odmah je predložio da kasarna "Šturm" u Kumrovcu Srbskom postane kasarna-heroj, Sparta ovdašnja, simbol otpora svetskoj sili & nepravdi, dobije crveno slovo u crkvenom kalendaru, plus radni državni praznik, a preporučio je i svim kolegama i koleginicama u Vladi, kao i svim nosiocima kradikalskih funkcija od vrha države pa do predsednika kućnih saveta, da u nju obavezno dođu najmanje jedared godišnje na po 15 dana, probaju da osete ukus teškog vojničkog hleba i DRNČa, umesto dezodoransa koriste miris baruta i dimnih zavesa, a umesto šminke stealth-pastu za cokule, kineske proizvodnje (al' od domaćih komponenti).

***
Bio je ovo izvod iz vojničkog dnevnika Aleksandra Vulina, koji mu je tokom trajanja vojnog roka redovno i sažeto, sve vreme vodio i u svojim novinama objavljivao Dragan J. Vučićević. Za spomen i nauk budućim generacijama.
Drugospodin MiB predstavlja živ dokaz da čuvena TABT zaštitna injekcija ne deluje uvek i protiv svih opasnosti. Ne pomaže tu ni revakcinacija, jokmore.
Kada su nam '86 u Splitu dali vakcinu protiv gripa, u roku od 48 sati cela jedinica je dobila isti. Svi do jednog. Ali, kada Vulin u kasarnu uđe - grip tu više nema šta da traži.
Jeste, tako je bilo.

Sikter

$
0
0


Kosovska kriza se ne može rešiti ni brzo ni jednostavno. Traganje za mirnim rešenjem će biti dugotrajan, protivrečan i mukotrpan proces, prepun izneverenih nada. U međuvremenu će broj ljudskih žrtava biti sve veći, a materijalna razaranja sve obimnija. Sve veće siromaštvo pretvaraće građane Srbije - i Srbe i Albance - u bespomoćne ljude koji gube svaku nadu. Razum i moralna hrabrost nalagali bi dijalog, sporazumevanje i izgradnju mostova poverenja.
Odakle, ipak, obostrana nespremnost na pregovore?
Sa srpske strane razlozi leže i u prirodi vlasti Slobodana Miloševića. U osnove njegove vlasti utkana je "veština" da izazivanjem novih potiskuje u drugi plan stare sukobe. Sukobi sa susedima ili delom građana Srbije, bili oni pripadnici drugih naroda ali i Srbi, su bitni za održavanje njegove vlasti, jer u glasačkom telu Srbije izazivaju strah od promena. Tako se dešava da jedna politika koja daje katastrofalne rezultate biva na povremenim izborima stalno iznova potvrđivana. Istina, vlada Srbije nudi Albancima pregovore, ali su te promene uslovljene prethodnim pristankom na politički diktat. Kao druga mogućnost im se nudi "idite preko Prokletija" (u Albaniju), kao da nije reč o ljudima koji su građani Srbije i generacijama žive na Kosovu. Između te dve mogućnosti stoji surova realnost sve otvorenijih oružanih sukoba, neobjavljenog rata. Zapravo od eskalacije sukoba na Kosovu ranih osamdesetih godina vlade Srbije nisu Albancima ništa racionalno ponudile. Ostaje da se nagađa kakav bi bio odgovor albanske strane na racionalne izazove. Izgleda da je "kosovski san" srpske političke elite, Tuđmanovo "rešenje srpskog nacionalnog pitanja u Hrvatskoj".
Albanska politička strana se takođe izjašnjava za pregovore pod uslovom da tema pregovora bude otcepljenje Kosova, odnosno stvaranje "nezavisne (albanske) države Kosovo". Da li je ta "nezavisna država" krajnji cilj albanske političke elite može se samo nagađati, ali je vrlo verovatno da takav stav diktiraju unutrašnji razlozi. Albanska politička elita, naime, odbija bilo kakvo učešće u političkom životu Srbije. Time praktično odbija bilo kakvu mogućnost da se sa delom demokratske političke opozicije u Srbiji bori za demokratiju. Poslanička mesta koja bi zauzeli albanski predstavnici (oko 30 mesta u Parlamentu - po tadašnjem načinu raspodele mandata op.a.) na svim dosadašnjim izborima pripadala su Miloševićevim pristalicama ili onima kojima ih je vlast unapred prepustila. Takvim svojim stavom albanski politički činioci učvršćuju vlast protiv koje se bore.
Može se, dakle, zaključiti da ni srpskoj ni albanskoj političkoj eliti ne odgovaraju demokratska rešenja. Zato je situacija Srba i Albanaca na Kosovu tako tragična.

Molim vas, kada izađete iz Skupštine za sobom zatvorite vrata zbog promaje. (poslanicima opozicije, 1993)
Onaj kome se ovde ne sviđa neka ide preko Prokletija. (kosovskim Albancima, 1999)

Ako vam se ovde ne sviđa idite iz Srbije, nađite drugu državu. (lekarima i ostalima, 2016)

Jevrejsko pitanje nam ponovo zadaje glavobolju; ovoga puta, međutim, ne zato što smo otišli predaleko, već zato što nismo otišli dovoljno daleko. U velikom delu nemačkog naroda polet dobija ideja da se Jevrejsko pitanje ne može tretirati kao rešeno sve dok svi Jevreji ne napuste Rajh.


E sad, sa tim papirom, bando jedna iz Prištine, sikter gde god hoćete i vidite da li neko drugi može da vam ispuni to što ste tražili. Srbija vam to ispuniti neće. I hteli smo kompromis, i uvek smo ga (?!) tražimo.

Nemojte da brinete ljudi. Juče sam iskoristio jednu tursku reč u koju je stao sav srpski gnev, a danas im poručujem: Dragi naši albanski prijatelji, džabe ste krečili, nema ništa od tog posla. Od razgovora nikada nismo bežali, ali da nas ucenjujete i pravite budalama - taj film nećete gledati. Blaga je reč ako bih opisao političare u Prištini neodgovornima.

Malo morgen.


Gde ja stadoh - ti ćeš poći!
Što ne mogoh - ti ćeš moći!
Kud ja nisam - ti ćeš doći!
Što ja počeh - ti produži!
Još smo dužni - ti oduži!

***
sikter (tur. siktir)
- odlazi, gubi se, beži, razlaz, nestani, marš napolje, pali brate (imperativ teranja)
- odjebi, jeb'se (psovka, isto što i eng. fuck off)
- poteži! (poziv na dvoboj, odmeravanje snaga ili dužine ponosa)

Mora se priznati, pravi kradikalski rečnik kakav i priliči kabadahiji koja se predstavlja kao predsednik Srbistana.
President Evil, samo tako.


16.

$
0
0


"Hirurg koji vas operiše nije vam baš simpatičan. Simpatičniji vam je onaj lekar koji vas uverava da ste u odličnom stanju, da operacija nije potrebna, da ćete ozdraviti pijući čajeve. Želim da ljudi uvažavaju moj rad, ne da me vole. Cilj mi je da se vlast u Srbiji meri po tome šta je od postojećih realnih šansi svojim trudom i veštinom iskoristila za zemlju, a ne po tome kako lepo priča, udvara se narodu i kakve dobre namere ima."

Ne, ovo nije juče - po prvi put u istoriji Srbije & ostatka sveta - rekao trenutni vlasnik Gorana Vesića (dobošara svake vlasti), taj čuveni autobus-efendi kajmakam, najveći plagijator ideja i života u Srbiji 21. veka, papagaj ultralicemerja, hronični samoobmanjivač, vrhovni Bog sendvičara, kum-prelepljivač naziva beogradskih bulevara i ulica, paravan-zaštitnik kriminalne organizacije koja se odaziva na ime "Vlast".
Vučić Aleksandar, naravno.
Ne, ovo je 2001. kazao onaj na čiji su se grob gazda i pajac danas posrali po šesnaesti put.
I dalje su ubeđeni da im baš lepo ide.


"Na ovom mestu je nekada, u vreme Zorana Đinđića, u Negotinu postojala Demokratska stranka."

12. marta 2013. godine, članovi Građanskog kruga ostavili su ovu podsetnicu na izlog nekadašnjih prostorija Demokratske stranke u Negotinu, tadašnjih partnera SPS u lokalnoj vlasti. Ubrzo je podsetnica bila pocepana. Ko i zašto je to uradio... zar je uopšte bitno?
Bitno je, jer je upravo zbog toga ovako kako nam je danas.

Vrh ledenog Cukerbrega

$
0
0


Hosanna! Hosanna! Facebook se (po)vratio... kako gde i kako kome, dok korisnici drugih sajtova u vlasništvu FB kompanije - na prvom mestu Instagram, u manjoj meri Whatsapp, donekle i Messenger - i dalje imaju problema. Tokom jučerašnjeg dana brojni korisnici FB aplikacija imali su problema sa korišćenjem ove društvene mreže - od nemogućnosti lajkovanja, postovanja ili komentara, preko nemogućnosti da se uloguju, pa do potpune blokade ličnih naloga. Više od trećine Facebook korisnika prijavilo je ovaj poslednji problem. Najviše problema imali su korisnici u Evropi, SAD i delom u Južnoj Americi.
Predstavnici Facebooka izjavili su da se ne radi o tzv. DDoS napadu tj. hakovanju njihovih servera, ali osim toga više informacija nisu pružili medijima. Zanimljivo, svoje saopštenje su objavili preko konkurentske društvene mreže - na Twitteru.


Jedan broj korisnika je ovu priliku iskoristio da ponovo prozove Cukerbergovu firmu za skandalozno ponašanje u vezi curenja ličnih podataka vlasnika naloga na ovoj privatnoj mreži i drugim sajtovima koji su u njenom vlasništvu:
  • Stranice neće da se učitaju. Garant su preopteretili servere učitavanjem novih algoritama kako bi što efikasnije prodavali vaše lične podatke i još više i bolje vas špijunirali.
Elem...
Zapadni mediji tvrde da je kompanija Facebook, navodno, pod krivičnom istragom zbog toga što je sa više (oko 150) hi-tech kompanija sklopila ugovore o deljenju ličnih podataka korisnika ove društvene mreže i pratećih aplikacija. Sve to bez znanja i saglasnosti tih korisnika.
New York Times je objavio da su dva proizvođača "pametnih" telefona već dobila pozive da se pojave pred sudom upravo zvog muvanja sa privatnim podacima Facebook korisnika. Na udaru su se našli lični podaci korisnika, poput imena prijatelja, pola i datuma rođenja. Nakon što je ova priča dospela u javnost, velike kompanije (poput Amazon, Apple, Microsoft i Sony) su raskinule ugovore o deljenju podataka sa ovom najvećom društvenom mrežom.
U junu 2018. je kompanija Facebook priznala da je desetinama visokotehnoloških kompanija omogućila pristup ličnim podacima svojih korisnika, iako su pre toga izjavili da je taj pristup onemogućen još od 2015. godine (nakon afere sa davanjem podataka kompaniji Cambridge Analytics, koja je bila hipertaktivna tokom američkih izbora za predsednika i kongres, kao i oko referenduma o izlasku Velike Britanije iz članstva EU). Tvrde da su u prethodne dve godine raskinuli većinu ugovora o partnerstvu u deljenju ličnih podataka. Međutim, iako tvrde da je tako još od maja 2015. godine, oni i dalje imaju identične ugovore sa 61 kompanijom (od nekadašnjih 150). Tim kompanijama ugovori omogućavaju da vide prijatelje korisnika, kontakte i drugo - sve to bez saglasnosti vlasnika tih podataka. Predstavnici Facebooka, suočeni sa brojnim optužbama, izjavljuju kako kompanija u potpunosti sarađuje sa sudskim i istražnim organima, i da su u potpunosti posvećeni rešavanju ovog problema.


Dok strpljenje korisnika, baš kao poslovnih partnera Facebooka, postaje sve tanje, na postojeće optužbe dodata je još jedna: da su određene službe Ruske Federacije koristile upravo Facebook kako bi uticale na unutrašnju politiku SAD preko javnog mnenja koje ta društvena mreža (definitivno) kreira. Naravno, Moskva i mister Cukerberg ove tvrdnje oštro poriču.
Cukerberg i dalje ima čvrst stav da se ne slaže sa jačom zakonskom regulativom koja bi omogućila veću kontrolu i zaštitu ličnih podataka njegovih korisnika, mada je pristao da idalje razgovara o tome da li od korisnika treba tražiti izričitu dozvolu tj. saglasnost za to što činjenično godinama unazad radi:
  • U principu, slažem se da to ima smisla i da detalji jesu bitni, i radujem se što će naš tim zajedno sa vama raditi na tome da ovaj problem razjasnimo.
U principu - okruglo pa na ćoše.
Facebook brani svoje poslovne dilove, tvrdeći da se lični podaci ne koriste bez saglasnosti njihovih vlasnika. 
Međutim, ispostavilo se da oni jesu iskoristili Apple razvojni sertifikat, koji omogućava internu razmenu između kompanija, kako bi napravili aplikaciju preko koje plaćaju svojim korisnicima starijim od 13 godina ukoliko svoje aktivnosti na telefonu podele sa Facebookom. Među tim podacima se nalazi sve njihovi aktivnosti na telefonu i internetu, informacije o instaliranim aplikacijama, tj. kada i na koji način ih koriste. Kompanija tvrdi da je tu sve legalno, da je to samo njihova "istraživačka aplikacija koja se koristi samo uz potpunu saglasnost, a korisnici su zauzvrat kompenzirani - svi su oni u potpunosti bili svesni i saglasni da učestvuju u tom našem istraživanju". 


Dok preganjanje Cukerberga i američkih državnih organa već treći mesec traje po svetskim medijima, jedna daleko zloćudnija aktivnost njegove kompanije nedavno je dospela u žižu javnosti: Facebook na globalnom nivou lobira protiv donošenja zakona koji jačaju zaštitu ličnih podataka, cilja političare i nosioce zakonodavne vlasti raznim obećanjima i pretnjama. U pitanju su SAD, Kanada, Indija, Vijetnam, Argentina, Brazil, Malezija i sve zemlje EU (uključujuči i Veliku Britaniju).
Evo i kako:
- lobira političare širom EU, strateški udara direktno na "preterano restriktivo" GDPR zakonodavstvo
- podmeće "feminizam" žena u vrhu kompanije kao vezu za lobiranje među ženama političarima koje smatra neprijateljski nastrojenim prema svojim poslovnim zahtevima
- preti određenim zemljama da će povući svoje investicije ukoliko ne donesu Facebook-friendly zakone
Kako stoje stvari, u javnost su dospela interna dokumenta u kojima Facebook glavnu pretnju svojim poslovnim interesima vidi u evropskoj GDPR legislativi, koja se odnosi upravo na zaštitu ličnih podataka. Oni to vide kao "rovovsku bitku" na "frontu zaštite ličnih podataka" u kojoj "kritični" zadatak obezglaviti te "preterano restriktivne nove zakone". U tim "fejsbukliks" papirima ističe se višestruko ponovljeno ime nekadašnjeg irskog premijera Ende Kenija, kao jednog od najvećih "prijatelja kompanije". Zanimljivo, ali Irska igra ključnu ulogu u ovoj igri jer je njen komesar za zaštitu privatnosti zastupnik svih država-članica EU. Ovo je samo dodatno potpalilo vatru na strani zagovornika pojačane zaštite ličnih podataka, koji već neko vreme optužuju irsku Vladu za previše "komotne" odnose sa kompanijom Facebook. Zauzvrat, Keni je "mnogo zahvalan" jer je Facebook svoje sedište za Evropu smestio - gle čuda - baš u Dablinu. Takođe, po njemu, GDPR predstavlja "pretnju za radna mesta, inovacije i ekonomski rast u Evropi". Kao šlag na ovu tortu, on konačno upozorava da Irska uskoro preuzima predsedavanje Unijom i da to "neće proći neiskorišćeno po ovom pitanju".


Deo stručne javnosti snatra da je objavljivanje ovih dokumenata razotkrilo svojevrstan vazalski položaj Irske (i ne samo nje) u odnosu na velike tehnološke kompanije. 
Predstavnici Cukerbergove firme izjavljuju da nemaju komentara na "ogovaranja" i "jednostran stav" o nečemu što bi trebalo da bude u nedležnosti kalifornijsog suda, umesto da se provlači po medijima.
Inače, pored Kenijevog, provlače se imena i brojnih političara, američkih senatora, evropskih komesara, tu je indijski predsednik Mukerdži, ali i aktuelni Brexit-pregovarač Mišel Barnije. 
Poseban je slučaj Džordža Ozborna, bivšeg državnog sekretara u britanskoj vladi, koji je u vreme svog mandata "potpomogao" izdavanje "feminističkih memoara" Šeril Sendberg, koja je jedan od direktora u Cukerbegovoj kompaniji. I ne samo to, već je uticao da se novopečena spisateljica susretne sa nekim od političarki EU-administracije koje važe za najtvrđe protivnice "labave" politike prema firmama poput Facebooka. Pa neka posle tabloidi nadugačko i naširoko pišu o tome ko se sa kim susreće, gde i šta večera, o čemu pričaju za stolom a o čemu ispod njega.
Konačno, ekipa iz Facebooka je iskoristila i sastanke u Davosu da neke od "neposlušnih" zemalja uceni. Tako su Kanadu i Maleziju ucenili otvaranjem novih razvojnih centara (i novih radnih mesta), nagovestivši da postoje i "druge opcije, ukoliko se previše premišljaju" oko odgovora na zahtev da ublaže zakonsku regulativu za zaštitu ličnih podataka. Naravno, odgovor je prosleđen istog dana, i to pozitivan. Naravno. Ucenu je prosledila - gle još jednog čuda - već spomenuta književnicaŠeril Sendberg lično.


A sve ovo je samo vrh ledenog brega.

Cukerbrega.

Dakle, narode Serbski, možeš da odahneš: jučerašnje fejsbuk-štucanje je bilo globalno i nema nikakve veze sa ovim našim pomahnitalim Šizojem i njegovim službama. Ili ipak ima?
I dalje se nadam da, ako je on lud, makar mi nismo. Barem ne toliko...



Brutovdan

$
0
0

Na današnji Brutovdan, 15. marta, red je podsetiti se jedne afere od pre dva meseca za koju - osim potpaljivanja vatre po domaćim tabloidima - niko živ u Srbistanu ne zna kako se završila. Šta se stvarno desilo sa ona 23 SNS izdajnika koji Vučiću zabiše nož u leđa šurovanjem sa opozicijom po palankama širom naše zemlje ponosne?
Da nisu prošli kao 24. zaverenik, niko drugi do Toma Nikolić, ćaća jednog od markiranih izdajnika?
Jok, uopšte nisu.
Ko se ne seća, tada je raspevani Dačić poručio novinarima da je upravo SPS najverniji partner Vučiću, a on neka izdajnike traži u svojim i redovima ostalih koalicionih partnera; potom padoše zakletve na vernost redom, svakog od prozvanih, poimence, u jednom od narednih izdanja Blica. Kako i koliko je Dačić veran, jasno se vidi iz stava južnosrbijanskog krila njegove partije, koje je nekoliko nedelja kasnije poručilo svom predsedniku da odmah raskine koaliciju sa SNS jer oni "uništavaju Srbiju i njene građane".
Šta o vernosti najvernijih misli Gaj AVleksandar Cezar, objavila je njegova trbuhozborka Marija Obradović, izjavom da "nema tačnog odgovora na pitanje da li je koalicija sa SPS stabilna, zbog čega redovno i pomno prate situaciju na terenu".
Kako god da je bilo, a bilo je, tako je ostalo do dana današnjeg. Niko nije bio prozvan poimence osim sina Radomira od Bajčetine, nikome ni dlaka ne fali sa glave, koalicija je i dalje čvrsto okupljena oko straha od zaslužene kazne za sve pljačke i nedela koje je kolektivno počinila građanima Srbije. Ceo tadašnji gorotresni vodvilj bio je samo predstava za mase, kako bi sluđena raja videla da se mišji G.AV. Cezar ne da lako prevariti tj. da tako nešto uopšte nije moguće, jer on nikada ne okreće leđa ni samome sebi a kamoli nekom drugom.
Baš kao ni onaj Cezar-original, pre negdeokocirka dve hiljade godina.
Isto.


I baš kao pre negdeokocirka dve hiljade godina, dok guske AVlijanerske budu lajale i zaklinjale se na vernost, Cezaru će prići neko od njemu najbližih i najpouzdanijih, i objasniti da se ovaj zulum više izdržati ne da. Onda će povući sigurnosnu ručku jedinog padobrana o koji su okačeni svi - i on i oni, takvi - i odleteti u vis dok će Cezar nastaviti samostalni pad, tamo gde takvi obično i slete. Iako je lista potencijalnih "povlakača" te ručke daleko duža od rednog broja 23, među svima njima se naročito ističe jedan koji je zapravo najverniji i najodaniji G. AV. Cezaru, verniji čak i od samog Dačića.
Gaj AVleksandar Cezar će se, jednostavno, jednoga dana mučki s leđa prišunjati samom sebi, i u ta ista leđa zabiti sečivo kojim će pokušati da se odvoji od poludelog imperatora ne bi li nekako sopstvenu glavu 
spasao treskanja o zemlju.
Da li će se to desiti ovog 15. marta ili tokom neke od narednih martovskih ida srbistanskih, svakako je manje važno od činjenice da je tako nešto uopšte moguće. Moguće je, itekako, ukoliko poznajemo lik i delo dvonošca koji je uobrazio da je veći Cezar od Cezara.
A svi ga ovde znamo.


15. januara 44. godine p.n.e., u vreme tzv. martovskih ida, grupa od šezdeset senatora-zaverenika je ubila pomahnitlalog Gaja Julija Cezara. Ubistvo je predstavljalo završni čin sukoba Cezara i Senata, zbog njegove težnje da se samoproglasi kraljem. Među zaverenicima je bio i Cezarov usvojenik, Marko Junije Brut, koji je postao i ostao do danas najpoznatiji zaverenik zahvaljujući (navodno) poslednjim Cezarovim rečima: "Zar i ti, Brute, sine moj?" (lat. Tu qoque, Brutus, fili mi?)
Po njemu je danas nazvan 15 mart, Dan Bruta, u znak (pod)sećanja na to da su i u ova moderna vremena izdaja, prevara i zabijanje noža u leđa od strane prijatelja, još uvek uobičajena praksa. I baš im dobro ide.

***
Vrhovni Dramoser, koji danas komanduje državom Srbijom, veliki je poštovalac drame i klasične tragedije, i tu svoju strast praktikuje prilikom svakog javnog obraćanja neprijateljima izmišljenog Carstva u njegovoj glavi. To je toliko daleko otišlo, da je u priči o 23 izdajnika koji mu zabadaju nož u leđa, upotrebio isti broj uboda nožem koji su Gaju Juliju došli glave - 23.
Za kralja se već samoproglasio, Senat (Parlament) je u potpunosti unizio i stavio pod svoju kontrolu, zaverenike pobrojao, na svaki pokušaj bockanja on žučno odgovara sa "I ja tebi!" (lat. Tu qoque!), sve atentate je preživeo - zato što je pametan. Preostao mu je samo jedan, onaj najverniji, neprijatelj na koga svi Cezari sveta nikada ne računaju - od Gaja Julija do Gaja AVleksandra - i koji je svima njima, bez izuzetka, video otegnute papke.
On sam.
I tačka.

AVAV

$
0
0

Negotin je, izgleda, baš neka zajebana palanka.
Danas Vučić nije ispalio svoje kao što je to uradio u decembru 2017, ali...


12. septembar 2000.

Sa sobom dovede 10 hiljada "negotinaca" iz cele Srbije (plus domaći rukoljubi, ubeđeni da baš ima meku ruku).
Instalira kompletnu PVA jedinicu na vrh brda iznad hidroelektrane "Đerdap 2", rasporedi snajperiste po krovovima svih zgrada u centru. Na svakog "spontano okupljenog" po jedan udbaš u civilu.
Gardisti mu nameste crveni tepih do SPS kockaste fontane, a tri lokalna SPS kajmak-ugursuza ga dočekaju u stavu mirno. Isterali i decu iz Zabavišta, skroz do ivice crvenog tepiha.
A onda mu Džo razvali bagerom vrata RTS, pre nego što je otišao da se "posveti unuku Marku".

originalni post je večeras uklonjen sa fejsbuka

16. mart 2019.

Aleksandar Vučić dođe 2019. pred izbore (?!) u Wlashington.
Sa sobom povede hiljadu sendvičara i botova, "negotinaca" pokupljenih širom naše zemlje ponosne.
Niks artiljerija i snajperisti, ali tu su zato buljuci lokalnih cinkaroša & buljouvlakača.
Niks gardisti i crveni tepih, ali tu su zato sveže izribani centar i put od kasarne do SPS kockaste fontane - oprano k'o da je septembar. Strahinja je bio prepeglan dva dana ranije, čisto kao akontacija pred doček Vrhovnika. U podne zakatančena zelena pijaca, a prodavci oterani sa svojih tezgi zbog "skraćenja radnog vremena". Kuće u Rogljevu behu sveže okrečene komunalnom farbom svuda gde je neko pisao istopolne ljubavne poruke Vođi.
Priča se da je među okupljenima bio i Sem Gemdži, nadajući se da će uspeti da vidi olifanta.
A onda mu Đitler, Dverinje & Co. upadnu u RTS, iako još nema unuka Marka kome bi se posvetio.

Dobro bre, ljudi, pa šta je ovo?
Kako da budeš predsednik, kad - čim dođeš u taj pusti Negotin - neko ti upadne u javnu kuću informisanja i totalno razjebe koncepciju posvećivanja unuku Marku. Ka-ko?!
Jel' to u redu, deder recite?
Msm, stvaaaaarno...


Konačno, bilo je i onih koji su se nakon odlaska cirkusa iz Wlashingtona odmah vratili svojim redovnim aktivnostima. Zabole njih za poznate inicijale, treba iskoristiti svaki tren (najzad) lepšeg vremena.
Danas Vučić nije ispalio svoje "negotince". Danas su se mnogi od njih, gurajući se u prve redove - ispalili sami. Garant je isto bilo u Boru i Kladovu. A kako bi drugačije?

Počelo je.

1023

$
0
0

Kako je Šizoje došao baš do broja od 1023 demonstranta?


Prosto.
Jel' onomad laprdao o pola kvadratna metra po demonstrantu, bez zimske jakne? Jeste. Polovina od kvadratnog metra je tačno 5000 kvadratnih santimetara. E sad, 5 miliona podelite sa 5 hiljada i dobićete 1000. Na to dodajte onih 23 SNS izdajnikašto mu zabodoše nož u leđa.
Eto.

10.000 : 2 = 5.000
5.000.000 : 5.000 = 1.000
1.000 + 23 = 1023

Može i ovako:
Šahovska tabla ima 8 puta 8 polja. To je 64. Šizoje je u okviru redovnih nedeljnih popodnevnih predsedničkih aktivnosti odmah pojeo sve Slinine figure, pa je na tabli ostalo samo njegovih 16. Pomnožite 64 sa 16 i dobićete 1024. Onda je pojeo svog kralja da bi ga sačuvao, tj. samog sebe, i odmah se olakšao u strahu od prazne stolice. Predsedničke.
To je to.

8 x 8 = 64
32 - 16 = 16
64 x 16 = 1024
1024 - 1 = 1023

Prostoprošireno, k'o standardna kradikalska pamet.

A sad - igra asocijacija. Prvi počinje takmičar AV.
Može konačno rešenje?
Probaj, ako smeš.

Jadovan, case closed

$
0
0

Danas, 20. marta 2019. godine, konačno je došao dan da zaključimo priču o jednom letovanju započetom još 31. jula 2008. godine, opisanom u jednoj "razglednici". Podsetimo se toga, još jednom i po poslednji put:


I tako, dođoh, smjestih se, potom me ljubazno sprovedoše do portirnice na ček-buking (ne čeka se mnogo ko što ime kaže), čisto provjere radi da mi neko nije zauzeo apartman. Hm, dobar je, rum servis radi, plazma TV (pitam se kolka li im je pretplata - zna Tijo 100%). Sobarice baš i nisu neki ideal ženstvenosti al ni one naše s Pala nisu ništa manje robusne ni maljave, šta ćeš.
Zelena moja, razglednice su đavolski skupe, jbg morsko je to odmaralište a i € ima nekako drugačiji kurs nego tamo, kod nas. Zato ti šaljem ovu vezu* da vidiš kako sam se dobro udomio, nije nešto al oće i feng-šui da ispoštuju (znaš kolko mi je to važno). Ercegovac me sačeko na kapiji, poželio dobrodošlicu i ponudio da unese kufere. Dosadan je ko i uvjek, sjećam se kad je ko student po Rajvosa menzama pivario i podsmjevao se našemu Drugu Titi, eh ... mali vrag. A vidi ti njega sad, kolki mu nos izraso! Prava muškarčina, ma međed jedan! Tedoh da mu pozajmim nešto brade, al neće bolan ni za živu glavu. Veli, neka dobro je i vako, znaju svi kolki sam ja velki četnik i bez malja!
Plaše me samo one klavijature. Ne tolko zbog sviranja (to sam uvjek znao) kolko zbog pjevanja. Uf!
Ako li se kojim slučajem javi onaj Mlatko Radić reci mu da mu i nije neki fazon, koga će sad da pelješi na tabliću, oni njegovi iz ekipe su prevejani šibicari odraće ga ko vola. Al tako je sam teo.
Ostavio sam ti nešto para (deviza jašta, neću valjda onijeh bezvrednih targuza domaćih), diplome, opremu, jednu od rezervnih brada, ugovore za seminare i predavanja, te ponešto od onijeh tajnih preparata za zdrav život i uzdizanje iz mrtvih. Čujem da ona NATO-fukara namerno obara kurs €, no ne nasjedaj im: to oće da se izletiš i otkriješ im račune i cifre. Provokacija, ja ti kažem!
Pozdravi i devera, i poruči mu: reko ti je Braco, Crni Luka suze ne puštaj, pobjeda je blizu paz šta ti kažem! Tako mu poruči, i očešljaj ga jelenskom kožicom da ne kuka.
Eto.
tvoj Jadovan Karabukvić

p.s.
Malo sam povraćo u samaljotu, al to je izgleda od šampanjca. Izvetrio, šta li je već. A i moro sam se pri dolasku odma obrijat i ošišat - vele, što manje dlaka po glavi to manje grinja u jastuku. Feng-šui i ja njima.
Sliku ti ne mogu poslat. Ne BiH me prepoznala.


* veza:


Čuveni Dobri Doktor, tj. David Dabić iz Gornje MahPale. Čudotvorac koji je umeo i mrtve da diže iz mrtvih, a kud ne bi žive upokojavao! Taj je bre umeo da oživi spermatozoide u kamenu, samo da je hteo.
E, baš taj je danas konačno popio... ne, nije popio radžu praljkovaču, kako su se neki ponadali (ili poplašili, pa pustili prenos izricanja presude sa "vremenskim iskliznućem" od pola sata). Popio je doživotnu zatvorsku kaznu. Turista Jadovan je od danas postao pravosnažno osuđeni ratni zločinac Radovan.
I ne, nije popio doživotnu zatvorsku kaznu "zato što se žalio", kako glasi jedan od kvazikomičnih komentara koji danas sumanuto kruži ovdašnjim varijantama društvenih mreža. Jeste se on žalio na presudu od pre tri godine (24. marta 2016), kada je dobio 40 godina zatvora za krivicu po 11 tačaka optužnice), ali ne zato što mu je bilo malo - već zato što i dalje ne razume šta je zaista uradio, kako drugima tako i sebi. Dobio je doživotni zatvor zato što je huškao, organizovao, naređivao i učestvovao u izvršenju ratnih zločina nad svojim komšijama i zemljacima.
Domaći mediji se u toku dana ubiše od nagađanja gde bi zločinac Radovan Karadžić mogao da služi doživotnu robiju, vrte i nekakve video-snimke "trenutka kada je osuđen". Bulšit! On je osuđen onoga dana kada je prvu put rekao "pali!" ekipi naoružanih ludaka oko sebe, toga dana je sebi napisao presudu i sam je iščitao. A gde bi mogao da je odradi? Najpravednije bi bilo - tamo gde je počinio zločin, ali na ovom svetu čak ni spora ali dostiđna pravda nije baš toliko pravedna. Odslužiće on svoj zatvorski i životni vek u nekom zlatnom kavezu, u kome će moći da na miru piše svoju "poeziju" i čita je samom sebi.
Jer, niko drugi to nikada nije ni mogao da sluša, a kamoli razume. Jer ni on sam ne razume. Jer to nikada ništa nije ni razumelo, baš kao i nirnberške mu kolege po zločinu.
Danas mu je i zvanično dodeljeno svo vreme (njegovog) sveta da o tome razmišlja, pa neka izvoli. 
Neka se spreme sledeći: Vojislav Šešelj i njegovi ugursuzi.
Langzam aber ziher.

Facehugger

$
0
0

Aman više, da li ima negde da ga nema?
On - koji god TV kanal da okreneš.
On - koje god novine da kupiš.
On - koju god internet stranicu da otvoriš.
On - koga god na ulici da sretneš i zapodeneš razgovor, tema je ista.
Svuda gde se okreneš samo njegova žvalava usta, masni prsti, buljave oči, podbuli obrazi, beskonačno bulažnjenje o ama baš svemu i svačemu - u šta se, ionako, ama baš ni trunku ne razume... al' zato ima potrebu da se medijski umnožava jer je umislio da jedino tako nešto vredi.
Srbija za predsednika ima nikoga drugog do jednog od Facehuggera.
Davitelja.


Onda klikneš na TV1000, a tamo neki od delova Alien franšize - po hiljaditi put.
Moraju da opravdaju naziv firme, jbg.
Izeš ga.


Na morskome plavom žalu

$
0
0

Jedna slika, bezbroj tumačenja.


Kako bi opravdao bombardovanje, izdajnički tajkun Dragan Đilas je pre 20 godina dok je bio na vlasti Srbiju pretvorio u pustinju i tako navukao svoje NATO gazde na laž da ovde ima nafte kao u Libiji, Iraku i Siriji. Kao da mu to nije bilo dosta, već je u Briselu lagao da je svojevremeno Drug Tito rekao Gadafiju i Arafatu kako je ovo njihova druga otadžbina i da slobodno mogu odavde da šalju svoja pisma-bombe na Zapad jer su kod nas poštanske marke najjeftinije. Kako bi to sprečio, notorni Đilas je uz pomoć svog saradnika Krkobabića uveo kao obavezne poštanske marke sa likom Hrama kako bi arapsku braću odvratio od korišćenja poštanskih usluga. No, sve je to bilo uzalud, narod im je presudio i izabrao predsednika Vučića da nam povrati slavu. Zato taj izdajnik Dragan Đilas, sa svojim satrapima, danas uludo sedi u pesku i čeka NATO. Neće moći, No Paseran! Viva la muerte & el Lupito Presidente!
- Informer

Takozvani domaći "opozicionari" Đilas, Jeremić, Obradović i Lutovac, u bednom iščekivanju da im Blerove, Šrederove i Klintonove NATO bombe obore sa vlasti predsednika Aleksandra Vučića, isto kao što su to čekali pre dvadeset godina - sede i pišaju u pesku.
- O2/b92 vesti

Građani Srbije čekaju u redovima, bez nervoze i guranja, kako bi preuzeli Vučićeve vaučere za godišnje odmore na nekoj od domaćih destinacija.
- Blic

Pustinski pesak je žut a nebo plavo. To je krunski dokaz da su Srbiju u pustinju pretvorili "žuti", koji se sada na +20°C okupljaju u zimskim jaknama kako bi izgledalo kao da ih ima više od 1023.
- Đuka Bizon, uz jutarnju kafu na TV Happy

Građani Srbije, spontano okupljeni na autobuskoj stanici u Beogradu, željno iščekuju da im predsednik Aleksandar Vučić vrati more koje nam je fašistička Evropska unija oduzela 1878. na Berlinskom kongresu.
- Telegraf

Kočitelji svega naprednog em progresivnog protestvuju protiv izgradnje mini hidroelektrana u Srbiji.
- Alo!

Najmasovniji miting do sad podrške predsedniku Slobodanu Miloševiću u organizaciji Vojislava Koštunice.
- Večernje Novosti

Građani Srbije, masovno okupljeni u iščekivanju da im sloboda od Vučićevog nenarodnog i izdajničkog NATO režima dođe bez Boška Obradovića, Sande Rašković, Vuka Jeremića, Velje Ilića, Vojislava Koštunice i Đorđa Vukadinovića.
- Nova srpska politička misao

Građani Srbije, masovno okupljeni u iščekivanju negativnih fejsbuk komentara na objavu da će im slobodu od Vučićevog nenarodnog i izdajničkog NATO režima doneti Boško Obradović, Sanda Rašković, Vuk Jeremić, Velja Ilić, Vojislav Koštunica i Đorđe Vukadinović.
- Sputnjik Srbija

"Kupaće gaće imamo. Nebo imamo. Pesak imamo. More nemamo. Ali hoćemo da se kupamo u slanoj vodi!" Eto kako saboteri, iz toplih fotelja u svoja četiri zida i za tastaturom, komentarišu to što Boško Obradović jedini ima muda u Srbiji.
- RTS citira tvitove slučajnih prolaznika kraj 1023 demonstranta na beogradskim ulicama

Objavljivanje ovakvih fotografija predstavlja bezuspešan praznoglavi i ništavno duhovit napad degenerisanih provincijalaca na Zoranu Mihajlović, Maju Gojković, Anu Brnabić, Jorgovanku Tabaković i sve žene Srpske napredne stranke, kao i one zaposlene u kompaniji Pink. Molim vas da to više ne objavljujete.
- Željko Mitrović, u otvorenom pismu vlasniku i glavnom uredniku TV Pink

Ko to kaže, ko to laže
da Srbija nema more?
Ima more, ima more
dok je Svete Gore.

More... mrš.

dr Usta Sauronova

$
0
0

"Srpski Dorijan Grej: tipičan autsajder, amimičan momak dečjeg lica, bez svojstava i političke dinamike, čak i sa prividnim deficitom poželjne agresivnosti, sa znanjem i izrazom lica smušenog knjigovođe pripravnika, bez nagoveštaja operativnih sklonosti, zamrznuto lice koje ne ume da napravi grimasu radosti ili očaja, neko ko je prilježno vrhunio svoju doktorsku tezu nastalu bezobzirnom prepisivačkom kompilacijom, čovek koji će svoju dremljivu intonaciju uspostaviti kao antipod vrištećih ekspresija neospornog gazde. I sve to sa vrha jednog državnog organa."
Ovako je Ljubodrag Stojadinović opisao aktuelnog vrhovnika "ministarstva plave sile", u svom tekstu za Peščanik "Neša i tata".

A ovako je sin Nebojša dr Stefanović opisao samog sebe, u izjavi glede upada demonstranata u RTS:

19. mart 2019.

Ne znam da li mu je ovo još jedna od budućih teza za još po koji doktorat, ali da je prepisano - jeste:

15. avgust 2018.

Ali, zar bi moglo drugačije?
Sin Nebojša najavljuje, kao kontrapunkt prošlogodišnjoj najavi još jednog kradikalskog Narodnog odisaja, malo za promenu i jedan kontraodisaj fašističko-tajkunske bande opozicionih lidera - istim rečima, do u zarez. Zar je kradikalska propagandna mašinerija toliko pukla, pa je počela čak i samu sebe da plagira?
Izgleda da jeste.
FBI priručnik za hvatanje kriminalaca u laži preporučuje da se tokom ispitivanja osumnjičenom nasumično postavi isto pitanje nekoliko puta, iznenada i van konteksta, zato što će on - ukoliko laže - stvari izmišljati na licu mesta, a ukoliko se ispitivanje obavlja stručno, garant će negde nešto pobrkati i uskočiti sam sebi u usta. Čak je i profesionalne lažove moguće na takav način uhvatiti u laži.
Zamislite sad ispitivanje, koje zapravo uopšte ne postoji, a sumnjivo lice pritom ima potrebu da beskonačno priča i priča i priča... punih šest meseci. Taj i takav, opisan na početku teksta, zaboraviće šta je odvalio pre šest minuta a kamoli pre šest meseci (nebitno da li to rekao lično on ili neko drugi, ta pamet ionako ide van samo iz jednih usta tj. iz usta Jedinog). I uskočiće sam sebi u usta, tj. u usta Jedinog iz kojih je ispao tog jutra.


Nebojšu iz Beograda zovu još i "Usta Sauronova".
Danas je 25. mart 2019. godine.
25. marta 3019. godine Trećeg doba, Sauron Mordorski je konačno proteran sa Srednje Zemlje. Deder da vidimo, koliko će još dana proći dok Sauron Srbistanski bude oduvan odavde.
Ne još mnogo, nadam se.

Defetizam, panika i strah

$
0
0


Današnja akcija režima protiv nekolicine preostalih slobodnih medija, predstavlja nastavak politike cenzure i njihovog gašenja koja sada neprekidno traje već više od dve nedelje. Sve je započelo odmah nakon pretnje koju je NATO uputio povodom obračuna sa kosovskim Albancima. Ministar za informisanje, Aleksandar Vučić, optužio je novine Danas i Dnevni Telegraf da "podstiču defetizam, paniku i strah". Treća novina, Naša Borba, takođe je dobila slično pismo upozorenja od strane Vučića u toku dana, pa se očekuje da će i njihove prostorije biti zapečaćene od strane policajaca u civilu. Slavko Ćuruvija, glavni i odgovorni urednik Dnevnog Telegrafa, novine koja ima pouzdane izvore informacija unutar vlasti, kaže da je Ministarstvo informisanja našlo opravdanje u naslovu koji glasi "NATO odobrio napad, Milošević potpisuje plan".
U današnjem saopštenju Ministarstva informisanja stoji: "Pozivamo medije da svoje uređivačke politike stave u funkciju očuvanja teritorijalnog integriteta, suvereniteta i nezavisnosti Srbije i Jugoslavije."
Pritisak na medije - uključujući i zatvaranje dve radio stanice prethodne nedelje i zabranu emitovanja programa BBC, Glasa Amerike i Radija Slobodna Evropa na srpskom jeziku - izgleda kao deo dobro organizovane Miloševićeve kampanje radi ojačanja njegove moći pred najavljene ustupke oko Kosova. Targetiranjem medija koji štampaju ili emituju vesti koje se razlikuju od zvaničnih, novinari i urednici tvrde da Milošević iznova sprovodi svoju tehniku raspirivanja ksenofobije kako bi opravdao strogu cenzuru.
"Broj novina i radio stanica je svakoga dana sve manji" kaže Veran Matić, osnivač beogradske radio stanice B92, koja je okosnica mreže nezavisnih lokalnih radio stanica sa oko 1,6 miliona slušalaca širom Srbije i Crne Gore, dve republike koje čine ono što je preostalo od Jugoslavije. Sa vrha gomile papira i knjiga na svom stolu, Matić uzima i pokazuje faks Ministarstva informisanja - radi se o obaveštenju da će prošlonedeljna uredba, u kojoj se insistira na štampanju i emitovanju samo onih vesti koje su u nacionalnom interesu, imati neograničen rok važenja. Dve radio stanice, članice mreže ANEM, bile su prethodne nedelje zatvorene: beogradski Radio Index i Radio Senta (koja emituje program na mađarskom jeziku), a Matić se pribojava da će njegov B92 radio biti jedna od sledećih meta. Nakon sastanka sa američkim zvaničnicima, Matić je izrazio veliko razočarenje zbog ćutanja američke administracije povodom pritisaka koji se vrše na novinare: "Ostavili su nas na cedilu. To znači da njihova priča o podršci demokratiji u Srbiji nije u potpunosti iskrena. Američka administracija ne vrši nikakav pritisak, to rade samo grupe poput Komiteta za zaštitu novinara i Human Rights Watch." Komitet je izdao saopštenje u kome izražava zabrinutost zbog pretnji upućenih nezavisnim medijima.
"Suština problema je u tome da je Miloševiću bilo dozvoljeno da uništi demokratsku opoziciju, a sada će mu na isti način biti dozvoljeno da uništi nezavisne medije" smatra Matić, podsećajući na mlaku podršku koju je Vašington dao uličnim protestima protiv Miloševića 1996. godine. Poput mnogih drugih protivnika Miloševičevog režima - novinara, akademika, studenata - i Matić je zbunjen neizgled jedinstvenom podrškom Miloševiću od strane visokih američkih zvaničnika koji dolaze u Beograd.



Radio-televizija Srbije (RTS) saopštila je večeras da je uputila zahtev Regulatornom telu za elektronske medije (REM) da ispita "na koji način" je došlo do toga da utakmicu fudbalske reprezentacije Srbije u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, "prenosi kablovska, odnosno televizija koja ne obuhvata celokupno područje Srbije". Navodeći da je time "značajan deo domaće javnosti lišen mogućnosti praćenja tog prenosa", RTS je saopštio i da su se tom zahtevu priključile i televizije Prva, O2 i Hepi.
RTS je naveo i da prema članu 64 Zakona o elektronskim medijima, događaje od posebnog značaja za građane Srbije, u koje po zvaničnoj listi spadaju i kvalifikacione utakmice reprezentacije za Evropska prvenstva u fudbalu, mogu prenositi samo televizije čija zona pokrivanja obuhvata celokupno područje Srbije.



Savet Regulatornog tela za elektronske medije (REM) današnjom odlukom upozorio je kablovskog operatora SBB da je neophodno da odmah vrati pređašnji raspored kanala u svom kablu. Iz odluke, međutim, kako navodi Udruženje novinara Srbije, nije jasno da li REM traži da SBB RTS vrati na prvo mesto sa kojeg je pomeren 2017. godine ili na drugo gde je Prvi program Javnog servisa bio do pre dva dana. REM sada u dopisu upozorava SBB da "nepoštovanje utvrđenih obaveza kao i nepoštovanje odluka Regulatora povlači za sobom sve zakonske posledice i predstavlja osnov za odgovornost za nastale posledice na tržištu" i eventualne štete koju na ovaj način trpe pružaoci medijskih usluga zbog pomeranja redosleda kanala.
Kablovski operator SBB je marta 2017. godine promenio raspored kanala, pa je svoj prekogranični kanal, televiziju N1 stavio na prvo mesto na daljinskom upravljaču na kojem je do tada bio program RTS1. SBB je juče ponovo promenio poziciju RTS1, pa ga je sa drugog mesta, gde je postavio svoj kanal TV Nova S, pomerio na treću poziciju. zbog čega je Savet REM-a podneo zahtev za pokretanje prekršajnog postupka protiv SBB-a jer ovaj operator nije obavestio Regulatora da je program RTS-a pomerio iza stranih kanala.


***
Epilog priče iz 1998. znamo: Slavko Ćuruvija ubijen, Naša Borba i Dnevni Telegraf ugašeni, Danas i Vreme još uvek postoje; od nekada rado slušane i objektivne radio i TV stanice, B92 se pretvorio u režimsku O2čije vesti izgledaju kao beskonačno čitanje naslova "vesti" objavljenih u Informeru, napisanih rukom nekog Vinstona Smita iz Ministarstva Istine. Veran Matić nije ostao veran samom sebi iz 1998.
A priča iz 2019, kakav će biti njen epilog?
Srbija uopšte nije daleko od "1984", koliko god da okrećemo glavu od činjenica koje nas svakodnevno treskaju posred čela. Štaviše, Srbija je duboko zagazila u orvelovštinu koja sve više isplivava na površinu, bolje reći izbija u sve teže kontrolisanim erupcijama, kako Vučićeva vlast postaje sve nervoznija zbog onoga zbog čega je i postala vlast.
Poput Miloševića, Vučić koristi istu tehniku potpaljivanja svojevrsne ksenofobije među samim građanima Srbije, s tim da su ovog puta "tuđini" svi oni koji nisu za njega i njegovu kradikalsku bandu na vlasti. Totalna cenzura od strane vlasti, oličene u nekadašnjem Miloševićevom ministru informisanja (istine?), već je sprovedena nad domaćim medijima. Kao trn u oku, međutim, opstaje "prekogranična/strana" televizija sa svoja dva kanala (N1 i Nova S) koje je moguće pratiti preko privatnog kablovskog operatera SBB tj. njegove internet verzije EON. Izmislivši "problem" oko TV prenosa utakmice reprezentacije Srbije tj. oko "logičkog" rasporeda kanala na daljinskom, Vučić je ponovo posegnuo za oprobanom tehnikom cenzure koju je tako zdušno rabio pre dvadeset i kusur godina.
Od njega se ništa drugo i nije moglo očekivati, naročito kada mu je "hrabrost" sve više u procepu.


Međutim, čini se da mu to više nije dovoljno, jer je ovih dana posegnuo za jednom daleko više zabrinjavajućom tehnikom Slobodana Miloševića - počeo je da otvoreno najavljuje "spontane" kontramitinge podrške samom sebi a protiv "fašista i lopova" čije protestne šetnje nikako da posustanu već četvrti mesec.
Njegove ministar-supozitorije svakoga dana pojačavaju širenje panike i straha preko medija sa nacionalnom frekvencom; umesto da te iste medije koriste za prenos utakmica "od nacionalnog značaja", sa sve većom dozom histerije i izlivima šizofreničnog bulažnjenja koga se ne bi postideo ni lično Milošević, oni seju paniku i strah upravo među građanima koje su potpuno sludeli prethodnih godina preko medija nad kojima imaju potpunu kontrolu (od RTS i Politike, preko nepostojećeg Tanjuga, do Pinka i Informera).
Ako to nije širenje defetizma, šta onda jeste?
Možda služenje petnaestodnevnog vojnog roka, besomučno laganje ili ljigavo cmizdrenje pred kamerama?
Ili nazivanje običnih ljudi - kojima je više preko glave njega i njegovih, i njihove pljačke - ološem?
Koliko je još dana preostalo do početka konzumiranja fraza lokatori, pacovi i hijene, domicilne ništarije?
Ne sme mu se dopustiti da izazove sukob običnih ljudi na ulicama gradova širom Srbije, podeljenih samo oko toga ko je za ili protiv Najveće Plačipičke u istoriji srpskog naroda, umesto da se ujedine oko onoga što im je svima zajedničko: da su, činjenično, svi zajedno jedan duboko sluđen, ojađen, prevaren i žestoko opljačkan narod.
I da, trenutno, većeg i goreg lažova i lopova od Njega nema.

Nema, i tačka.

Dan bezdržavnosti

$
0
0

28. marta 1989. godine, u Beogradu su usvojeni amandmani na Ustav Srbije, kojima su socijalističke autonomne pokrajine Vojvodina i Kosovo i Metohija izgubile mogućnost veta na ustavne promene u Srbiji, kao i deo zakonodavne, upravne i sudske funkcije. Revizija Ustava je na Kosovu bila propraćena masovnim demonstracijama Albanaca, a u sukobima demonstranata s policijom poginula su 22 demonstranta i dva policajca. Nakon toga, uz pomoć kosovskih Srba i "probuđenog naroda", dovezenih autobusima u Novi Sad, smaknuta je vojvođanska "autonomaška" vlada u puču koji se i danas pamti kao "jogurt revolucija".


Današnji datum se, kao nametnuti Dan državnosti, održao još par godina nakon pada Miloševićevog režima 5. oktobra 2000. godine, jer je nova vlast DOS-a "imala važnija posla od gubljenja vremena na beznačajne datume", kako su izjavljivali neki od čelnika (poput Vladana Batića, tadašnjeg ministra pravde).
Nakon ukidanja ovog datuma kao državnog praznika, palo je i (očekivano) masovno skidanje tabli sa istoimenim nazivom ulica širom naše zemlje ponosne - po istoj formuli po kojoj su ti nazivi bili kačeni 1989. Znajući kakav smo to mi narod, jasno je da su se u obe "akcije" najverovatnije isticali uglavnom isti ljudi, palanački profesionalni sprovodnici volje "odozgo".
Paradoksalno, upravo su te ustavne promene, čiji je cilj bio ponovo "uvođenje jedinstvene Srbije" (praćeno deseteračkim ojkavicama u stilu "Oj Srbijo iz tri dela, ponovo ćeš biti cela!") - čitaj: legalizovanje diktature Slobodana Miloševića, u najavi - dovelo do onoga što danas zovemo Republika Srbija: država bez državnosti, bez ikakve nadležnosti nad nekadašnjom južnom pokrajinom, bez poštovanja brojnih specifičnosti severne pokrajine, bez trunke milosti prema građanima ma gde god oni živeli u ovom državnom i društvenom provizorijumu.
Situacija je, bez preterivanja, ista kao u vreme Slobodana Miloševića, jer je on Kosovo golom silom i lažima držao u okvirima Srbije. Aleksandru Vučiću su za to danas preostale samo laži, pa je silu okrenuo "na ovu stranu" (jer je svakako veća sila "sa one strane", a ne zato "što je pametan"). Zato što mu više nije preostala nijedna druga strana, na koju bi mogao da se drvi.


Odmah po okončanju NATO bombardovanja, u Srbiji je formiran opozicioni "Savez za promene" koji su činili: Demokratska stranka (sa Zoranom Đinđićem na čelu), Građanski savez Srbije (Goran Svilanović), Demohrišćanska stranka Srbije (Vladan Batić), Nova Srbija (Velimir Ilić), Socijaldemokratija (Vuk Obradović), uz pomoć brojnih javnih ličnosti poput Dragoslava Avramovića, Milana St. Protića i drugih.
Tokom leta i jeseni 1999. godine SZP je, i pored velikog pritiska policije i režimskih medija, uspeo da širom Srbije održi nekoliko desetina protestnih skupova na kojima je tražena ostavka Slobodana Miloševića, vanredni parlamentarni izbori i formiranje ekspertske vlade. Oko SZP i konkurentskog Saveza demokratskih partija (SDP), "zujao" je tada još uvek nedokazani (i neiživljeni) ekonomista Mlađan Dinkić koji je svima nutkao dobre usluge svoje ekspertske grupe G17, od koje će nekoliko godina kasnije napraviti partiju G17Plus tj. simulakrum poznat i kao Udruženi regioni Srbije. Bilo je to vreme i prvih koškanja lidera SZP sa sve sumanutijim Vukom Draškovićem (nakon raspada koalicije Zajedno 1997), gde su se svi utrkivali u međusobnom etiketiranju "saradnjom sa Miloševićem". Iako se najveći deo lidera DOS na kraju nije nešto proslavio, defintivno se pokazalo da čak ni svi zajedno nisu mogli da priđu smradu koji se i dan danas još uvek odaziva na ime "Vuk Drašković".
  • Dobronamerni savet Miloševiću da, iz patriotskih razloga, podnese ostavku dali su Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve, akademici, deo demokratske opozicije i nepoznat broj građana. Srpski pokret obnove traži formiranje prelazne republičke i savezne vlade, dok ubedljivo najveću političku inventivnost pokazuju radikali, koji delimično izlaze iz republičke vlade, flertuju sa saveznom vladom i optužuju marginalnu i neuticajnu demokratsku opoziciju za predaju Kosova. Osobe s izvesnim razumevanjem ovdašnje politike smatraju da će vlasti u Beogradu, pošto su uspele da sačuvaju Kosovo unutar Srbije, ali ne i Srbe unutar Kosova, imati veoma uzbudljivu jesen. (NIN, 01.07.1999)


Kao da to nije bilo dosta, na mitingu u Kikindi došlo je do koškanja nekih od lidera SZP (Svilanović) i predstavnika "autonomaških partija" (Nenad Čanak, Mile Isakov), koje je tada bilo uspešno zataškano. Čanak i Isakov su tada, sa bine, uz zahteve za prestanak pljačke i vraćanje autonomije Vojvodini izjavili kako im je "drago što mogu da ugoste prijatelje iz Srbije", na šta je kroz zube bilo odgovoreno "Nije vreme da se o tome priča, sada treba da se okupimo oko zajedničkog cilja da Onog oteramo sa vlasti". (Vreme, 17.07.1999)
  • SLOŽNI U SVAĐI: Opozicija ima samo jednu zajedničku ideju - da sruši režim; ostalo su nijanse. (NIN, 09.09.1999)

Počev od 21. septembra, na beogradskom mitingu ujedinjenja SZP i SDP, dolazi do radikalizacije protesta koji postaju svakodnevni, najavljen je generalni štrajk i započeta priprema velikog skupa u Beogradu na koji su pozvani građani iz cele Srbije. Policija sve češće i masovnije prebija demonstrante, ali i prolaznike i goste kafića u okolini mesta gde se protestuje. Formiran je DOS a Vuk Drašković definitivno biva udaljen od opozicije. Milošević sebi skraćuje predsednički mandat, krade na izborima 2000, isprovocira sopstveni pad 5. oktobra i... tako sve do danas, vrzino kolo službi sa jedne i građana sa druge strane, sa partijama koje (poput baba na vlaškoj svadbi) sede u sredini i igraju igru "stolica".


Pored ostalih, na mitinzima SZP tada je bio deljen i jedan letak na kome su bile prikazane faze "pobeda Miloševićeve mudre politike" u periodu od 1990.do 1999. godine. Upadljivo zaobilaženje problema nastalih upravo ustavnim promenama iz 1989. sigurno je bilo jedan od razloga koškanja na mitinzima SZP po Vojvodini, tj. izbegavanja predstavnika vojvođanskih ("autonomaških") partija da učestvuju na početnim mitinzima u tzv. "užoj Srbiji". Dobrim delom i u tome leži razlog zašto je to pitanje i danas, još uvek goruće iako se u poslednjih dvadeset godina sve i svašta ovde izređalo na vlasti.
"Samo da maknemo Skota, pa ćemo onda da se pozabavimo..."
Previše je tema čekalo na maknuće skota, ne samo pitanje autonomije pokrajina (tj. samo Vojvodine), a da nije dočekalo svoj čas - opet zbog "viših razloga". 
Ova tema je ponovo izbila u prvi plan nedavnim medijskim šamaranjem između Sergeja Trifunovića i Nenada Čanka, nakon nadasve netaktične izjave prvog na protestu u Novom sadu i standardno šibadžijske reakcije drugog (ovoga puta bez plastificiranih "bratanica"). Koliko je sve to ispalo glupo, govori i mlaka reakcija javnosti na poslednje zajebavanje skupštinske većine na račun Vojvodine, od pre dva dana. Zato što je odbijanje predloga Zakona o finansiranju Pokrajine, iako daleko opasnije ne samo po pokrajinu već i po celu republiku, ipak medijski manje primamljivo od međusobne psovačine opozicionih lidera - sa i bez navodnika.


Dvadesetak godina kasnije, u Srbiji je formiran jedan opozicioni blok koji namerava da iznova na smetlište istorije oduva Miloševičev režim, ovoga puta oličen u nekadašnjem ministru informisanja u Vladi narodnog jedinstva iz 1999. i njegovim radikalima zaogrnutim postavom vučje kože izvrnutom naopačke. Savez za Srbiju (SZS) čine uglavnom demokrate - od DS (koju su skoro u potpunosti zajedno sjebali Vučić spolja i buljuk bivših predsednika iznutra) do gomile sitnih ex-DS partijica i pokreta koje su formirali bivši predsednici i funkcioneri Demokratske stranke. Na to treba dodati nešto bivših koštunjara i rusofila, pokret Dveri i neke odbegle poslanike koji trenutno traže pečat iza koga bi mogli da formiraju nove poslaničke klubove u parlamentu.
SZS po organizaciji i razlogu okupljanja (i stanju u kome se nalazi Srbija) više podseća na SZP nego na DOS (što im se najčešće spočitava). SZP je nastao u "sveže" posleratnom stanju, dok je SZS formiran u stanju koje - nažalost - sve više podseća na predratno. Sa druge strane, "Sporazum sa narodom" koji SZS deli tokom protesta "1od5miliona" donekle liči na nekadašnji DOS-ov "Ugovor sa narodom" iz 2000. godine, mada više po formi nego po suštini.
Na primer, tačka 1 DOS-ovog Ugovora glasi: "Usvojićemo deklaraciju o hitnim pripremama za donošenje novog Ustava, radi otklanjanja postojećeg ustavnog haosa." To je bilo najbliže što se tiče ustavnog položaja automnih pokrajina (pokrajine?) u sastavu Republike Srbije.
U Sporazumu SZS - ni toliko.
"Samo da smaknemo Vučića i naprednjačko zlo, izborimo fer i poštene izborne uslove (ili idemo na bojkot), pobedimo, onda formiramo ekspertsku vladu na godinu dana, ona raspiše prave fer izbore, pa ćemo onda videti ko koliko vredi."
Lepo i jednostavno zvuči, ali i delom šuplje odjekuje
Ako se držimo teme ovog teksta, tj. ustavnih promena iz 1989. kojima su de facto ukinute autonomne pokrajine u Srbiji na današnji dan pre 30 godina, onda itekako ima razloga za ne baš malu dozu zabrinutosti po tom pitanju. Ne samo činjenično ukidanje (i današnje zakidanje) autonomije, već sama suština kako Miloševićevog Ustava iz 1989. tako i onog Koštuničinog iz 2006. pokazuje da politička klasa u Srbiji nema mnogo volje da nešto menja na tom planu. Baš kao ni ona ekipa "na drugoj obali Dunava", koja na to odgovara sopstvenom bandoglavošću, obilato koristeći kao razlog nepoverenja (pa čak i neučestvovanja) činjenicu da se među osnivačima SZS i kreatorima Sporazuma nalaze i Dveri.
A Dveri su po pitanju autonomnih pokrajina "govorile" i ovo:


Teško da tu ima dovoljno prostora - ili makar margine - za sporazum ili dogovor.
Jer... Srbija je ovo, bre.
No, ovakvi i slični ultimativni stavovi se mogu neutralisati jasnom političkom agendom svih aktera na domaćoj sceni, uključujući Dveri i "autonomaše" ali i same građane koji o svemu tome treba da iskažu stav i donesu sud na spomenutim budućim "fer i demokratskim izborima". Osim toga, sva prašina i odijum usmereni su na Dveri, a da se pritom (svesno ili ne) previđa činjenica da u SZS sedi i Milan Stamatović, lider tzv. "Zdrave Srbije" koji pored opozicionog delovanja ima običaj da u svom ataru pravi nekakve kampove za vojnu obuku maloletne dece i to u saradnji sa veoma sumnjivom ekipom tipova iz Ruske Federacije koja ga često obilazi i donosi razne "darove" - od bajkerske i vojne opreme do svakakvih fiks-ideja, koje je svojevremeno plasirao i Tomislav Nikolić zajedno sa tom istom "braćom" koja podržavaju "ustavni poredak i celovitost Srbije". Samo još ne rekoše i po kom to Ustavu.
Evo sad će, tek što nisu.
Nakon pada Vučića i njegovog čopora sa vlasti, Srbija mora da sedne, hladne glave debelo porazmisli o tome šta sa sobom hoće, kakva da bude, i da li uopšte da je bude. Da odluči da li je i dalje važnije besmisleno glupiranje i koketiranje sa Miloševićevim idiotarijama iz 1989. koje su nas dovele do ruba raspada ovog društva i njegove države, ili izgradnja Srbije budućnosti iz koje se ne beži nego u koju se vraća - i to ne sahrane radi, već da bi se u njoj normalno živelo.
Sa ili bez Kosova?
Sa ili bez autonomne Vojvodine?
"Hajde da prvo oborimo Vučiće" pa ćemo onda videti šta dalje, sa tim i mnogim drugim problemima.
OK - hajde.
Ali, ako nakon toga sve bude nastavilo da se kreće po starom, uz novu šminku, čemu onda ova priča? Svakako da rešenje nije ni u kukavičjem jajetu "regiona" koje je pokušao da podmetne Dinkić, u nameri da od jedne centralizovane Srbije napravi nekoliko Srbijica, podjednako "regionalno centralizovanih". 
Onda slobodno možemo da vratimo i 28. mart za Dan državnosti. Ili Dan bezdržavnosti, jer razlike (skoro da) neće biti.
A šta ćemo onda, takvi, sa Srbijom bez njenih građana?
Bez autonomije svakog pojedinca, građanina ove države, sve druge autonomije bilo čega neće imati ama baš nikakvog smisla. Nema autonomije Vojvodine bez autonomije građanina. Nema međunarodne autonomije Srbije bez autonomije Vojvodine. Bez međunarodne autonomije Srbije neće biti ni autonomije Kosova, kako god na nju gledali svako sa svoje strane Ibra. Podržite i glasajte za onoga ko vam to jasno i glasno ponudi i garantuje da će uraditi. Ovi bilmezi koji već osmu godinu glumataju vlast, u koaliciji sa starim ortacima iz Miloševićeve jazbine, to svakako ne žele niti mogu da urade.
Ostaju nam svima ovi u kakvoj-takvoj opoziciji, od udruženja i pokreta do stranaka, jer ionako druge nemamo. Da završimo već jednom sa Miloševićevim zlom koje divlja punih trideset godina, i još bi.
Da više nikada ne pričamo o 28. martu kao danu kada se u Srbiji "slavilo" ludilo.
Ako je i od nas, za nas - mnogo je.



appendix:
28. marta 2003. u jami na Fruškoj Gori pronađeno je telo Ivana Stambolića. Ubijen je metkom u potiljak i bačen u živi kreč. Identifikovan tek po patikama.
28. marta 2019. u Beogradu, na ulici, napadnut je Rodoljub Šabić, dugogodišnji republički Poverenik za dostupnost informacija od značaja javnosti. On je izjavio da "ovo nije politički inspirisan napad" - time je stvar još užasnija, jer upravo kradikalska politika nasilja stoji iza ovakvih naizgled nasumičnih napada, zarad dodatnog podjarivanja atmosfere u kojoj niko nije siguran ukoliko nije "na liniji". Pa čak ni tada. Zapravo, napad jeste politički inspirisan i uperen na ama baš svakoga. Šabić je večeras bio samo pokazna vreća za udaranje, lakmus opšteg stanja u društvu (koje se bliži crvenoj liniji) - možda čak i bez naloga. Jednostavno, bilo je "Eno ga onaj antiprotivni, vido sam ga ja na teve, udri tebra!"

Onaj debeo i okrvavljen kažiprst Mrcine Požarevačke i dalje je uperen u svakoga od nas.

SPCHF

$
0
0


Predsednik Srbije Aleksandar Vučić posetio je građane koji protestuju ispred Vrhovnog kasacionog suda u Beogradu zbog kredita u švajcarskim francima i preneo im da je država spremna da razmotri kako da pomogne. Vučić je u razgovoru sa građanima rekao da država mora delimično da u tome pomogne finansijski, ali da ne treba da imaju iluzije da će sav teret tog problema da preuzmu banke. Građani su ocenili da država ne treba da bilo šta plati, ali im je on u više navrata rekao da nema načina da se to drugačije reši. Na to su oni koji protestuju rekli da ne žele da drugi građani trpe. "Lepo je to, to je odgovoran stav prema državi, hvala što brinete o državi. Moraće da košta državu, nemojte da vam neko priča bajke", rekao je Vučić.
Vučić ih je zamolio da prestanu sa svojim protestom, a da je on spreman da se sa njima sastane i da se to zajednički reši, kao i da uvek mogu da se vrate u sledeći petak ako ne budu zadovoljni reagovanjem države. "Vaši ljudi posle neka kažu jesu li zadovoljni ili ne, ali nemojte da gladujete ili budete žedni", rekao je Vučić i dodao da više neće dolaziti ispred Suda.
Demonstranti su tražili da i oni učestvuju u definisanju rešenja, a njemu su iskazali poverenje i, uz aplauz, poštovanje što je došao da ih sasluša i pomogne.
Sonja Vujanović iz Udruženja CHF Srbije je agenciji Beta rekla da su građani koji su protestovali ispred Vrhovnog kasacionog suda bili iznenađeni današnjom posetom predsednika Srbije koji im je obećao pomoć, ali da neće da odustanu od svojih zahteva. Oni su danas obustavili protest ispred Vrhovnog kasacionog suda u Beogradu, posle posete predsednika Srbije Aleksandra Vučića i najavili da će se u utorak, 2. aprila ponovo okupiti ispred tog suda.
Inače, sudije i zaposleni u Vrhovnom kasacionom sudu su preko ograde bežali od dužnika u švajcarskim francima, koji su od ponedeljka blokirali svaki izlaz iz suda u Nemanjinoj ulici.

Ne razumem, kako to mislite "pogrešna fotografija"...
Gde?

Viewing all 1769 articles
Browse latest View live