Quantcast
Channel: GRAĐANSKI KRUG
Viewing all 1772 articles
Browse latest View live

Fascism begins at home

$
0
0

Dan Evrope - 9. maj. Dan kada je 1945. godine pao Berlin a Nemačka kapitulirala. Dan koji u SSSR/Rusiji slave kao dan pobede u Velikom otadžbinskom ratu. Dan pobede nad fašizmom. Dan, kada je 1950. godine predloženo stvaranje Evropske zajednice za ugalj i čelik, od koje je nastala današnja Evropska Unija - Nova Evropa. Evropa, čiji je moto "In varietate concordia" - ujedinjeni u različitosti.



Nova Evropa se izdigla iz pepela stare, ali da li je fašizam tada zaista bio pobeđen? Da li ga je bilo pre Hitlera, Musolinija i kompanije, pre nacional-socijalizma, internacional-boljševizma ili multikorporacionalizma? Da li ga ima i danas, u manjoj ili možda većoj meri, i odakle uopšte takvo zlo u ljudskoj prirodi? Ima li ga i u vulgarkapitalističkom poimanju stvarnosti, verskoj ili palanačkoj isključivosti?
Pokušaćemo da makar malo rasvetlimo tu "fatalnu privlačnost fašizma" kojoj, nažalost, podjednako podležu i stari i mladi.

Neurobiologija fašizma

Neurolozi i ostali naučnici koji se bave istraživanjima na polju neurologije, psihologije i psihijatrije, zbog svoje (ne baš svakome prijatne) navike da otvoreno i bez uvijanja saopštavaju neke nimalo prijatne istine - itekako bi se našli na Hitlerovoj listi za odstrel nepodobnih, kada bi kojim slučajem on danas bio živ. Organizovano ludilo, kojim se on povodio da nepoželjnima proglasi Jevreje, homoseksualce, hendikepirane, crnce, Poljake, Jehovine svedoke, postoji i danas, ne samo kod organizovanih (ali minornih) bandi neonacista, već u jednoj daleko prikrivenijoj ali veoma raširenoj ravni - među zaposlenima. U svakoj zemlji, političkom/ekonomskom sistemu, tehnika i metode eliminacije nepoželjne konkurencije, kolega ili čitavih firmi, podmetanja, cinkarenja i diskvalifikacije bez osnova, skoro su identični (naravno, u malom) onima koje su praktikovali kompleksirani Kaplar, ćelavi Drekavac ili gruzijski Brko.
Svaki od tih primera predstavlja očigledan dokaz emotivne nezrelosti, koja pomešana sa enormnom (oružanom) moći i masovnom histerijom obavezno dovodi do istog istorijskog rezultata - istrebljivanja. Sa radnog mesta ili iz lebensrauma, posledično biva isto i nebitno po eksterminisane.
Fašizam potiče i počinje u nesređenim porodicama, nesrećnim i prepunim širokog spektra zlostavljanja, nasilja i potiskivanja emocija. Skoro svaki istorijski diktator je imao traumatično detinjstvo. Bez stručne pomoći, traume iz rane mladosti utiču na kasniju smanjenu sposobnost mozga da kvalitetno obrađuje energiju i informacije. Fašista teško sebe prepoznaje kao takvog, zahvaljujući psihološkim odbrambenim metodama (poput poricanja ili transpozicije).
Psiha svakog od nas poseduje određeni potencijal za reakcije u određenim situacijama, koje tada nadraže Hitlera što u nama čuči i čeka svoju priliku:
1. Neko uradi ili kaže nešto što iritira naš limbički sistem; to uzrokuje emotivnu uznemirenost - bol, bes, strah, tugu, povučenost ili želju za osvetom.
2. Da bi smo povratili ravnotežu sopstvenog unutrašnjeg emocionalnog mira, sve više vremena trošimo na traženje nekakvog oduška - i vrlo često bez uspeha.
3. U toj situaciji, ili se sami sklanjamo od osobe koja je izazvala emotivni nadražaj, ili ponekad pristupamo njenom uklanjanju iz naše okoline. Što je veća moć, sredstva prinude i sila u našim rukama, to je druga opcija sve izglednija a naša samokontrola sve manje moguća.
Puko uklanjanje spoljnjeg izvora unutrašnjeg nemira, u toj situaciji izaziva lažni osećaj zadovoljstva u umu koji obitava unutar uskog, rigidnog, "pravedničkog" zatvorenog sveta. Zajedno sa uvlačenjem drugih u ovo postizanje "zadovoljstva", širi se krug njegovih konzumenata, ali i daleko više umnožava spisak onih koji to remete i koji moraju biti eliminisani daljeg užitka radi.


Nauka pruža dokaze o mehanizmu kako sve to funkcioniše: u pitanju su slabe veze unutar limbičkih struktura mozga povezanih sa strahom, kao i procesi u prednjem čeonom režnju i levoj polovini mozga (u njoj nastaju slike/laži u čiju smo istinitost "ubeđeni"). Da bi glavni inhibitorski neurotransmiter (GABA) mogao da deluje, neophodno je povećanje broja nervnih vlakana koja povezuju određene delove našeg mozga (naročito amigdalu, talamus, hipokampus i hipotalamus). Normalno detinjstvo podrazumeva takve veze, tj. neurološku reakciju postizanja ravnoteže koja se podrazumeva i koju je teško uočiti jer je automatska i podsvesna. Kod onih koji imaju problem sa manjkom neuroloških veza, hipotalamus mora da radi prekovremeno kako bi postigao kakav-takav balans, koji je najčešće kratkog veka. U takvom stanju, pod pritiskom iznutra ili spolja, uvećanja doza straha dovodi do sve češćeg gubitka samokontrole i devijantnih reakcija sa katastrofalnim posledicama po ličnost i okolinu.
Kada se uzme u obzir ova veoma krhka i tanka linija psihološke ravnoteže po kojoj hodamo, pravo je čudo da nema mnogo više zgarišta ljudi i imovine, ratova i razvoda, tj. kompanija, škola i domaćinstava u kojima glavnu reč vode hitleroidi.

Put u ekstremno nasilje: Nacizam i serijske ubice

Psihoistorija
Činjenica da se slučajevi "organizovanog ludila", tj. ekstremnog nasilja nad bespomoćnim žrtvama, ponavljaju a njihova učestalost uopšte ne smanjuje, govori da (u inat razumu) ipak postoje određena pravila po kojima se to dešava i da ona važe podjednako kod slučajeva pojedinačnog i kolektivnog nasilja. Istraživanja govore da postoje brojne sličnosti u psihologijama serijskih ubica - pojedinaca i političkih ekstremista, i to naročito kod fašističkih lidera. Slučajevi odgovornih za teške i organizovane masovne zločine prkosi standardnim naučnim teorijama o nasilju, a naročito potpuno odsustvo osećanja odgovornosti i pokajanja za učinjeno. Teorija o povezanosti teških psihičkih poremećaja (kod serijskih ubica) sa izvršenjem teških zločina protiv čovečanstva, u slučaju nacističkih vođa stoji na veoma krhkim nogama. Hitler i ostali su, nasuprot uvreženoj teoriji, imali psihoporemećaje blagog intenziteta i simptoma (shodno njihovim pedantno vođenim zdravstvenim kartonima). Baš zbog toga, oni su bili u stanju da sopstvene deluzije racionalizuju i na njima izgrade ideologiju koju će potom praktikovati na proskribovanim socijalnim kategorijama i ciljnim grupama. Za razliku od teško psihički poremećenih ubica-pojedinaca, nacisti su stvorili sopstvenu složenu i nadasve bolesnu sliku sveta (Weltanschau) kojom su opravdavali svoje zločine.


Autoritarna ličnost
Istraživanja pokazuju da postoje određene karakteristike ličnosti koje su zajedničke za sve osobe prijemčive na fašističku propagandu. Njihov mentalni sklop je etnocentričan i sklon predrasudama; takva ličnost je u suštoj suprotnosti sa liberalnom. Ukoliko ste u ovom opisu uočili elemente stila filozofije palanke, koji opisuje Radomir Konstantinović u svojoj knjizi, onda vam sigurno neće predstavljati problem ni njegova definicija nacizma palanke, jer se radi o istoj stvari. Ne o nacional-socijalizmu, već o umu prijemčivom za fašističke ideje.

Psihopatija
Po istraživanjima objavljenim još 1941. godine, standardni um psihopate ne poznaje kajanje zbog počinjenog zločina. Njegov pogled na svet je egocentričan, on iskrivljuje stvarnost kako bi opravdao svoje postupke. Kombinacija psihopatije i autoritarne ličnosti postoji kod psihopatskih agresivaca (tip ličnosti zajednički za sve oblike ekstremnog nasilja). Ponašanje koje će dovesti do zločina, prisutno je u razvoju ličnosti takvih osoba već dugo vremena - praktično, još od detinjstva.
Pogledajte samo slike iz mladosti Musolinija i Hitlera. Na njima obojica drže prekrštene ruke na grudima. Svaki psiholog će vam reći kako to predstavlja čvrst, odbranaški stav osobe koja je verovatno već ušla u problematičnu komunikaciju sa okolinom. Dodatno podignuta brada, svojstvena "pogledu sa visine" (bez obzira na stvarnu, topalovićevsku dužinu persone), ukazuje na egocentričnost i dodatno potvrđuje postojanje psihološkog zida prema drugima.
Staljinove ruke se ne vide na slici; te ruke, koje su vavjek imale problem da, od Baltičkog do Crnog i Japanskog mora, prigrle sve ono za čim je čupava glava žudila celoga života.


Psihopatska agresija
Kao što smo već rekli, autoritarni sindrom u kombinaciji sa psihopatskim osobinama i psihološkim poremećajima omogućava sam čin ekstremnog nasilja. Takva ličnost ima sledeće karakteristike:
- egocentričnost: jača sopstveno samopouzdanje omalovažavanjem žrtava
- okrutnost: potčinjava žrtve radi pojačanja osećanja sopstvene svemoći (koja je rezultat egocentričnosti)
- nepostojanje kajanja: patnja žrtava je dokaz njegove superiornosti i dominantnog položaja, pojačava unutrašnju simulaciju potrebnu za kompenziranje emocionalne nestabilnosti
- socijalna polarizacija: njegov pogled na svet podrazumeva idealizaciju sopstvene (referentne) grupe i klevetanje stigmatizovanih grupa koje doživljava kao pretnju; ovakva manihejska socijalizacija dostiže svoj pun kapacitet kod političkih kriminalaca, poput nacista
Moguće je ustanoviti i hronologiju razvoja autoritarnog sindroma kod psihopatskih agresivaca: 1. pojava emocionalnih poremećaja 2. potiranje emocionalnih konflikata autoritarnim sindromom, transformacija objektivne inferiornosti u poziciju moći 3. mentalna degeneracija 4. dinamika koju tako stvara uzrokuje imploziju ličnosti i gubitak kontakta sa realnošću.
Zbog slabo razvijene diferencijacije kategorija "u grupi" i "izvan grupe", u detinjstvu ne postoji sposobnost socijalne polarizacije i razvoja autoritarnosti, usled čega su i emocionalni konflikti nenasilni. Tek razvojem i sticanjem novih veština, dolazi do mogućnosti iznalaženja alternativa frustracijama u egocentričnosti i autoritarnosti. Kod odraslih, autoritarni simptomi se mogu svrstati u subkategoriju nazvanu "konfliktna empatija" (izraženu u npr. porodičnim i poslovnim krugovima). Potpuno razvijen sindrom ekstremne autoritarnosti, javlja se samo kod najtežih agresivaca - pojedinačno (kontaktni zločin) ili kolektivno (politički zločin).


Psihopatska paranoja
Uronimo sada u dubine uma kako bismo videli kako to jedan psihipatski agresivac organizuje svoj unutrašnji svet. Svaki put kada počini zločin, primeni silu, on dolazi u sukob sa dve vrste anksioznosti koje prirodno regulišu naše ponašanje: paranoidna (štiti naš sopstveni integritet) i depresivna (kajanje - odvraća nas od činjenja štete drugima) anksioznost. Da bi izbegao ovu dvostruku blokadu, agresivac razvija sistem poricanja u cilju eliminacije svake neizvesnosti koja dovodi do strahova. On tu primenjuje nekoliko autoritarnih mehanizama poricanja: 1. pravdanje (nalazi korist u svom nasilju), koje blokira osećanja ili kajanje izazvano depresivnom anksioznošću; 2. svaljivanje krivice na žrtve nasilja i zamena uloga - žrtve su krive, "izazivaju se" i dobijaju šta su zaslužile - "Jevreji nisu žrtve, oni su agresori" (Hitler, Mein Kampf 1933); ovo objašnjava suštinu brojnih masakra koje su počinili nemački vojnici tokom napada na Rusiju 1941-1942 nad Jevrejima i lokalnim stanovništvom.
Psihoanalitičari i kriminolozi se slažu u stavu da, bez obzira na pozadinu i izvedbu samog zločina, svi počinioci su slični u jednom - po tome kako razmišljaju.
Kada spirala poricanja krene svojim silaznim tokom, agresivcu postaje sve teže da kontroliše narastajuću paranoju, to podstiče nova poricanja, pojačava autodestruktivnost autoritarnog sindroma, ireverzibilan proces rasturanja ličnosti. Primeri ovog procesa su brojni, kako kod pojedinaca - serijskih ubica, tako i kod političkih zločinaca poput Hitlera, Staljina, Pinočea, Bokase, Pol Pota ili pomahnitalog Kim Jong Una.

Još 1939. godine, Otto Rühle u članku "Borba protiv fašizma počinje borbom protiv boljševizma" (koji je deo šireg teksta "Weltkrieg, Weltfaschismus, Weltrevolution" - prevod, očigledno, nije potreban), tvrdi da je u Staljinovoj Rusiji uveden novi princip ustavne diktature zajedno sa pratećim sistemom političkog i administrativnog terora nad građanima. Rusija je postala totalitarna država, model ponašanja državama koje su krenule putem odustajanja od demokratskih principa u korist diktature. Tako je (takva) Rusija postala uzor fašistima.
Martin Luter King je jednom, sličnim povodom, izrekao: "Svako zlo sadrži seme sopstvenog uništenja."


Selektivnost
Dobrovoljci u Hitlerovim elitnim jedinicama su skoro bez izuzetaka bili primer primitivnog psihološkog mehanizma na delu - njihovi okoštali i učaureni umovi sadržali su nekoliko fiksiranih, dogmatskih i uprošćenih koncepata, redovno dolivanih čistim emocionalizmom. Sve njihove emocije javljaju se striktno po propisanom obrascu koji korespondira sa zadatim ciljevima SS-a. Ovim je jasno istaknuta veza psihološke poremećenosti i autoritarnog sindroma, koja je dovela do ekstremne nasilnosti usmerene u unapred determinisanom pravcu, ka jasno targetiranim i odabranim žrtvama.

Diskriminacija i diskvalifikacija pojedinaca ili društvenih grupa, kao glavni kriterijumi komunikacije, predstavljaju jasan pokazatelj postojanja fašističkog potencijala u ličnosti osobe koja je poteže, bez obzira na starosnu dob.

Psihopatska neuroza
Ovaj poremećaj je daleko ozbiljniji nego "obična" nenasilna neuroza/psihoza, jer sadrži dvostruku distorziju (neurotičnu i autoritarnu). Usled tog dualiteta, analitičke terapije (poput psihoanalize) imaju slabog ili skoro nikakvog efekta jer deluju samo na nenasilne simptome - baš kao i zatvaranje u institucije (zatvor, ludnica), gde psihopatski agresivac kaznu preokreće u sopstveni sebičan i naopak svet u kome je on nepravedno kažnjen. Ovaj problem iziskuje efikasniji sistem zaštite, kako pojedinaca tako i cele zajednice, jer i posle otpuštanja iz institucije postoji ogromna verovatnoća povratničkog nasilnog ponašanja. Ta terapija deluje najbolje kod onih kod kojih je najmanje potrebna - pojedinci sa manje izraženom agresivnošću lakši su za primenu terapije lečenja pomoću podsticanja osećanja kajanja za nanete patnje, jer se oni posle otpuštanja mogu lakše prilagoditi pravilima društvenog života i ponašanja.


Put do ekstremnog nasilja
Dinamika događaja koja serijskog ubicu vodi do svog prvog ubistva, najčešće je dugotrajna i ima pet jasno definisanih faza:
1. emocionalni problemi
2. inicijacija
3. prijemčivost za zločin
4. okidač (trigger event)
5. sam čin ubistva
Još u ranoj mladosti, nasilnik postaje svestan kompenzacionog potencijala nasilja nasuprot rešenju emocionalnih problema, ali svoje intelektualne sposobnosti koristi prvenstveno za nadogradnju egocentričnih konstrukcija umesto za razvijanje društvenih interakcija. Ovaj "šegrt-ubica" uspostavlja sistem fantazija i samoopravdanja za sopstvenu sve veću socijalnu disfunkcionalnost. Okidač postaje neka obično (ali ne i obavezno) negativna životna situacija koja ga izbacuje iz ravnoteže.
Dinamika događaja koja pojedinca - serijskog ubicu dovodi do svog "prvenca", potpuno i podjednako važi i za kolektivitete. Šta dovodi do čina genocida? To je postepen i konstantan proces radikalizacije koji se sastoji od sledećih faza:
1. Socijalna brutalizacija: društvo opterećeno krizom suočava se sa ekonomskim, političkim i ideološkim problemima; to stvara ekstremne socijalne tenzije, a kao posledica se javlja pojačana tolerancija pojedinaca prema nasilju.
2. Konsenzus oko fašizma: socijalna brutalizacija dovodi do saveza među ekstremistima, koji u nasilju vide rešenje problema, ali i masa koje to nekritički prihvataju. Kada se jednom dokopaju moći, ekstremisti odmah zavode diktaturu.
3. Događaj-okidač: poslednji korak čija je kulminacija u genocidu, događaj koji pokreće stvaranje podloge za buduća sistematska masovna ubistva. To često može da bude neki vojni poraz - nacisti su pokrenuli mašinu genocida sa prvim neuspesima u kampanji invazije na Rusiju, tokom leta 1941. godine, kada su shvatili da posle dve godine rata polako gube inicijativu. Genocid je tako postao sredstvo jačanja svoje grupe, nasrtajem na bespomoćnu grupu (Jevreji) koja je bila okrivljena za sve probleme.


I drugi kolektivni zločini počinjeni tokom XX veka imali su slične okidače: genocid od strane Crvenih Kmera je započet posle prvih poraza u sukobu sa Vijetnamom; Turska je sprovela genocid nad Jermenima kada je doživela nekoliko teških poraza u bitkama sa Rusijom tokom Prvog svetskog rata; genocid nad Tutsima u Ruandi započeo je usred mirovnih pregovora u Tanzaniji, koji bi lokalne ekstremiste naterali da ustupe deo vlasti koju su držali. Svi su oni planirali i započeli genocid kao sredstvo kojim bi se održali na vlasti, napadajući bespomoćne žrtve.
U jednoj rečenici se ne može opisati šta su sve, i zarad čega, podivljala Balkanska plemena istih radila jedna drugima tokom celog XX veka.



Strukturalno nasilje

Ovaj pojam se odnosi na vid nasilja u kome određene društvene strukture ili institucije nanose ljudima štetu sprečavajući ih da ispunjavaju sopstvene osnovne potrebe. Neki od primera strukturalnog (institucionalizovanog) nasilja su: etnocentrizam, nacionalizam, rasizam, elitizam, klasizam, seksizam, heteroseksizam, adultizam ili ejdžizam. Svi oni u sebi sadrže diskriminaciju određene društvene grupe pojedinacaetiketiranih/proskribovanih nekom od osobina svoje ličnosti. Strukturalno nasilje predstavlja uzrok nemalog broja preranih smrti ili besmislenih invaliditeta. Usko je povezano sa socijalnom nepravdom, jer utiče različito na ljude u različitim društvenim grupama. Smatra se da su strukturalno i direktno nasilje međusobno zavisni u visokom stepenu, što podrazumeva porodično i rasno nasilje, zločine počinjene iz mržnje, terorizam, genocid i rat.
Današnja enormna stopa gladnih i siromašnih širom sveta, u vremenu opšteg (potencijalnog) izobilja u kome živi čovečanstvo, predstavlja eksplicitan primer strukturalnog nasilja, fizičke i psihičke štete koja je nastala kao rezultat izrabljivačkih i nepravednih društvenih, političkih i ekonomskih sistema.
Strukturalno nasilje danas u svetu poprima dimenziju strukturalnog kršenja ljudskih prava.



Zaista, umemo li da uočimo bilo kakvu razliku između žrtava Hitlerovog Mauthauzena i žrtava Staljinovih gulaga? Ukoliko ona uopšte postoji.
Kulturalno nasilje predstavlja određene aspekte kulture, zloupotrebljene u cilju opravdanja i legitimizacije direktnog i strukturalnog nasilja, i može se ogledati na primerima (zlo)upotrebe religije, ideologije, jezika, umetnosti, nauke. Ono služi da nasilje prikaže kao "ispravno", ili makar kao ne-loše, da mu da legitimitet i prikaže ga društveno prihvatljivim - da mu promeni "moralnu boju" iz "pogrešno-crvene" u "ispravno-zelenu", ili makar "prihvatljivo-žutu".

Koja je boja sramote kojom bi se dali opisati grafiti što su tokom nekoliko meseci 2005. godine uporno krasili (i bili revnosno obnavljani posle svakog čišćenja) fasade zgrada po Negotinu? U šta se to zaista maskirala devojčica na negotinskom karnevalu 2008, stavljajući na glavu maramu "sa Dražom" - možda u crnu Štrumfetu?


Koja boja besmisla može opisati ludilo koje danas praktikuju deca, državni službenici, nastavnici fizičkog, portparoli i kvazipolitičari Srbije XXI veka?


Da li im je svima ovo bio uzor?


Potezanje nasilja kao argument za rešavanje neslaganja, problema i konflikata, predstavlja jednu od glavnih tehnika praktikovanja fašizma po našim sokacima, širom kugle Zemaljske.


Zaključak: rana prevencija


Rani znaci upozorenja, podjednako važe za pojedince i za kolektivitete.
Ukoliko disfunkcionalni emotivni obrasci budu blagovremeno prepoznati, mogu da posluže za preventivno delovanje. Rana prevencija poslužiće upućivanju pojedinaca vođenih kompleksom poniženosti ka razvijanju otpora porivu za nasiljem kao odbranom, alternativnim rešenjima njihovih problema koja ne podrazumevaju pribegavanje nasilju. Postoji nekoliko faktora rizika koje je nauka prepoznala: zlostavljanje dece, nasilje među roditeljima, rasturanje porodice, nizak društveno-ekonomski status i visok stepen stresa kod roditelja. Svaki od ovih faktora, zasebno ne bi trebalo da predstavlja problem koji dete samo ne bi moglo da nekako prevaziđe; međutim, suočeno sa nekoliko njih odjednom, čak i ako su umerenog intenziteta, predstavljaju detetu problem zbog svog kumulativnog efekta. Nove metode prevencije predlažu tehnike za smanjenje svakog od potencijalnih faktora, što povećava kapacitet detetovog otpora uticaju tih faktora.
Ova konstatacija važi i za grupe/kolektivitete. U krizna vremena, faktore rizika (finansijske poteškoće, politički problemi, nejednakost, previranja na međunarodnoj sceni) treba rešavati jedan po jedan. Odlaganje dovodi do njihovog gomilanja, čime se potencijal za društvenu destabilizaciju povećava, a sledstveno osećanje kolektivnog poniženja gura demoralizovane mase u saveze sa fanaticima i ekstremistima. Strategija rane prevencije kolektivnog nasilja podrazumeva definisanje faktora rizika i intervenisanje pre nego što društvene grupe, na koje bi oni mogli da utiču, dožive široki emocionalni stres od koga sve počinje. Metoda stvaranja preventivne otpornosti ima za cilj da ojača konstruktivne sposobnosti nezadovoljnih masa i istovremeno spreči sklapanje oportunističkih saveza sa fanaticima.

***
Poput varvarizma iz Morisijeve pesme, i fašizam počinje kod kuće - to mora svakome da bude jasno. Na ulici se on potom samo ispoljava - ništa više, i ništa manje.
Standardna rečenica kojom svaki psihoterapeut počne svoju prvu seansu sa novim pacijentom, dobija na težini: "Pričajte mi o svom detinjstvu" - pa ću vam reći da li ste latentni fašista ili ne.
Američka klinka koja pita majku: "šta bi pre da imaš, prvog crnca ili prvu ženu za predsednika?" i njen šesnaestogodišnji brat koji na to dobacuje seksističke komentare na račun žena, dobijaju kaznu zabrane korišćenja interneta do daljeg, zbog svojih očigledno kriptofašističkih stavova. Da li je to prava kazna, da li je kažnjavanje uopšte delotvorno i da li su samo deca "kriva"? Ili, da li svoj deo odgovornosti snose roditelji i katolička škola u koju su ih upisali, država i društvo u kojima žive?



Pretpostavljam, nije prevelik problem uočiti neke od ranih znakova upozorenja, koji pokazuju da u našem društvu nešto smrdi na čičkovo ulje za Hitlerove i Staljinove brkove. Pitanje je da li smo se na njih navikli, oguglali, prepustili se sudbini. Da li nam je svejedno kada na poslu ili po TV-kanalima svakodnevno ćutke prelazimo preko otvorene i sve agresivnije mizoginije koja je zamenila ksenofobiju devedesetih. Da li je baš toliko nevidljiva tehnika vladanja naših političara koja obavezno podrazumeva podjarivanje sukoba između raznih grupa i socijalnih kategorija, koje se sve češće pretvara u ispade nasilja - od porodica, škola, preko ulica, stadiona, preduzeća, do najviših državnih institucija?
Posebno je pitanje da li ste uočili bilo kakve aktivnosti na ranoj prevenciji ovog problema, što je jedan od glavnih zadataka svake normalne države?
Ja nisam.

Protiv fašizma ćemo se najbolje boriti tako što ćemo na njega ukazivati u samom njegovom korenu, i tako što nikada nećemo koristiti njegove metode, već ga napasti u fundamentu - socijalizacijom, uklanjajući frustracije i strahove od kojih sve potiče. Samo tako možemo biti drugačiji i bolji od fašista - svih, pa čak i onih malih koji čuče u svakome od nas, čekajući na svoj triger i trenutak neopreznosti.


Čitalište:

Mark Brady: The neurobiology of fascism (The Commited Parent 30.10.2011)
Philippe Cotter: The path to extreme violence - Nazism and serial killers  (Frontiers Journal 18.01.2010, pdf)
Otto Rühle (1939): The struggle against fascism begins with the struggle against Bolshevism (Libcom.org 29.07.2005, pdf)
Donald Holmes: Fascism begins at home (The Michigan Daily 12.04.1970, Google News archive, pages 14-15)
Yael - Anne Lieberman: Fascism begins at home (Boker Tov, Boulder! 22.01.2007)
Wikipedia: Structural violence
Robert Gilman: Structural violence (Context Institute 1983, 1997)
Kathleen Ho: Structural violence as a human rights violation (Essex Human Rights Review Vol.4 No.2, september 2007, pdf)
Yad Vashem: Holocaust heroes' and martyrs' Remembrance day 2014
Tanjug: Centar Simon Vizental: Srbija ne lovi naciste i ne otkriva njihove zločine (Telegraf 30.04.2014)
Danas: Ima li živih nacista u Srbiji? Centar Simon Vizental kaže da ih ima! (Kurir 30.04.2014)
B92: Država ćuti o spisku nepodobnih (28.03.2014)
B92: Portparol PTJ MUP poziva na linč (28.03.2014)
e-novine: Pritvor za Ivanovića i Počuču (07.04.2014)
B92: Počuči i Ivanoviću određen pritvor (07.04.2014)
B92: Nacistički pozdrav mladih fudbalera Vojvodine (29.04.2014)
Radio021: Šetao sa kukastim krstom na majici centrom grada (06.04.2014)
Građanski krug:
Post #005: Horovi & čopori (08.08.2008)
Post #007: Negotinski Fokus br.2 - avgust 2005 (14.08.2008)
Post #008: Ljubi bližnjega svoga, iako si Srbin (15.08.2008)
Post #009: Replika umesto komentara (17.08.2008)
Post #039: 70 godina kasnije (09.11.2008)
Post #377: 28 (13.10.2010)
Post #454: Hronika palanačkog uma VII deo (23.08.2012)
Post #457: Strah - deo prvi (06.11.2012)
The Smiths: Barbarism begins at home (YouTube)


Milutinka

$
0
0

Pre par dana Jedna Tica je dojavila promidžbenicima kako će prometna ministarka obići deonicu gradilišta auto-puta Nemanjina 11 - Žaočani kod Čačka (koridor 11v.i.), u četvrtak 8. maja. Djelatnici domaće slobodne reči, umršenih jezika i slomljenih pera, spontano se okupiše i krenuše još uvek vrućim tragom gospođe ministarke. Dostigoše je negde više Uba, na izlazu iz Ruklade, i imadoše šta da vide, te potom pučanstvu detaljno i u sitna crevca isto i priopće.
Elem, na gradilištu pomenutog putnog pravca od krucijalnog značaja za spas domaće privrede, turizma & saobraćaja, ali i za transport crnogorskih okupacionih trupa koje će biti poslate na istočni front ukoliko se sovjetski car Vladimir I uskoro ne dozove pameti, bivša energična a danas saobraćajna megamenadžerka je naišla na građevinske mašine koje uglavnom stoje, radnike koji se vrte kao muve oko buđave paštete - i to bez zaštitnih šlemova, a svi mi znamo šta šlemovi u ovoj zemlji znače! - gde jedan deo njih nema ni obavezne fluorescentne markere (prsluke bre, ne flomastere - pa niste valjda komercijalista u negotinskom komunalu da to pobrkate i radnicima zelenila kupite ono što nisu trebovali).
Prođe trasom i neka panduracija (inspekcija, trgovački putnici, Jehovini svedoci ili štagod već da su), pritom digavši silnu prašinu u objektiv snimatelja RTS, ali i u oči prisutne Sile.


Zvuk ptica ne treba ni spominjati. Samo je nekakav hrast tu još zafalio da ugođaj skoro-pa-netaknute prirode bude potpun. E pa valasigamajci više neće moći tako, paraziti dunđerski nijedni, to vam ja Ministarka obećavam - ne zvala se ja Milutin!
Ali, ne lezi vraže! Sutradan, na istom mestu - mrtva priroda.
Više ni ptice ne rade, to što obično rade.


Izvinjavamo se, mnogo se izvinjavamo, ali težak rad zaslužuje još teži odmor.

***
Ne znamo da li je gospođa ministarka posle Uba skoknula do Lajkovca - podsetimo se, pruge su takođe u njenom portfelju, baš kao i u ekspozeu. Izrazićemo sumnju u taj skok, ipak se ona ne zove Mile. Kad smo već kod toga, ne zove se ni Milutin niti Fido, pa opet... 
Liče.
Nego, sestro, aj' pošteno ti nama reci: A gde je tebi šlem?
Pravila ZNR važe podjednako za svakoga, zvala se ti Milutin ili ne.

p.s.
Šta li bi tek gospođa ministarka rekla, da kojim sučajem vidi tempo koji tončevdunđeri (sa podizvođačima) praktikuju na arheološko-političkom lokalitetu nove zelene pijace u Negotinu? A šlemovi?

Beži bre...
Instant fras, garant.

Upoznavanje

$
0
0

Vikend za nama je bio i početak naše neposredne komunikacije sa građanima. Postavili smo štand u  blizini Kalenić pijace i delili letke.


Interesantni su bili komentari građana. Osim onih koji se tiču imena našeg Udruženja i asocijacija na stari Građanski savez, zanimljivi su bili komentari na tekuću političku i ekonomsku situaciju, kao i dobronamerni saveti koje smo dobijali.
Pada u oči da su mladi manje zainteresovani od starijih sugrađana za aktivizam, iako je upravo među njima najveći procenat nezaposlenih i očekivalo bi se da je njihova motivacija za promene najveća.
Vidljiva je nedovoljna informisanost i svest građana o stvarnim uzrocima stanja u kome se naše društvo nalazi, pa se tako posledice (korupcija) ili korišćeni instrumenti (nacionalizam) smatraju uzrocima propadanja. Jedan broj građana uopšte ne vidi izlaz iz krize koju smatra toliko dubokom i stanje tako nepopravljivim, da svaki pokušaj menjanja stanja shvata kao uzaludan i unapred osuđen na propast. Ovo je logična posledica višedecenijskog kontinuelnog urušavanja privrede, društva, državnih struktura i moralnih kodeksa.
Sledećeg vikenda ćemo postaviti štand u Zemunu, a u narednim sedmicama i u ostalim opštinama.
Verujemo da ćemo od juna susrete sa građanima organizovati i u nekim opštinama u Vojvodini i drugim delovima Srbije.
Neprijateljskih reakcija nije bilo, kao ni provokacija.
Nadamo se da će ovakve akcije doprineti da se predstavimo građanima, obzirom da je to nemoguće učiniti preko medija. Da li će to upoznavanje posledično dovesti i do većeg broja aktivista, videćemo.


Imam mučan utisak da smo se vratili na početak košmara dugog četvrt veka.
Danas smo prezadužena zemlja prezaduženih građana, bez perspektive, osim pukog preživljavanja od danas do sutra. Radićemo za bedne dnevnice i nećemo se buniti da ne bi i njih izgubili i time postali nesposobni da servisiramo kredite za stanovanje, školovanje, lečenje… Možda ćemo biti suviše umorni da se setimo da nije moralo tako.

Ljiljana Latinović


Znači, strašno!

$
0
0

Pored silnih domaćih dlaka, narode serBski, zasmetala ti bivšemuškobratadatažena?


'Ajdebre!
A ovi donji, svi do jednog depilirani u mozak - to kao može?


Rđavom kilomudom i patrijarhalno nevaspitanom narodu uvek tuđa dlaka smeta, jer niz domaću klizi. Ista stvar kao i sa vetrom. Tradicionalno.
Sreća vaša što je Putin ćelav i ćosav, inače...

Big Fish

$
0
0

Na danas održanoj prvoj postkonstitutivnoj sednici novog saziva lokalnog parlamenta u Negotinu, izabrani su svi predsednici, zamenici, sekretari i ostali foteljaši, na osnovu čega se da nazreti konačni izgled buduće koalicione liste podobnih kadrova koji će drmati Palankom naredne četiri godine - ukoliko se opet negde usput ne zabroje, po svom dobro znanom staroradikalskom običaju.
I pored predizbornog zaklinjanja do u nebo pa nazad niz oluk, bezbroj puta ponavljane mantre u kampanji obijanja pragova i silovanja poštanskih sandučića, trabunjanja po novinama i na TV-u-transu - čuveno "nikad, ni za živu glavu nećemo u koaliciju sa socijalistima, glasajte za Vučića" - upodobljena monolitnost totalitarnog uma i njegova današnja predstava, kojom se on po ko zna koji put ponovo samopotvrđuje, pokazuju kako to politikopaćenici drže reč. Ili, bolje reći, kako se farbaju glasačke ovce.
Dakle: SNS + SPS tj. 20 + 14 = 34 od prisutna 43 odbornika (bez 2 izdajnika manjka).
Konačno je rešena tajna o postanku života, univerzuma i svega ostalog.
Ostaje nejasno ko je od opozicionih kameleona dopunio ovaj zbir umesto nedostajućeg im Vlajka, tog novostaropečenog člana pionirske organizacije ljubitelja lika i dela Požarevačkog zločinca. U stvari, nije ni bitno - svi su oni isti, i to poodavno znamo.
Dobrodošli u 2002. godinu, dragi moji Negotinci. Tada su vlast formirali SPS i DSS. Danas su ovi drugi u nemalom broju i dalje u odborničkim klupama, samo su im partijske knjižice različite i dobrim delom unapređene.


Neka, i treba da se zna ko je ovde najveći lovac u mutnom, koji itekako ume da u mulju i blatu, po kome se svi valjaju, izlovi pravog kapitalca. Veliku ribu, onu najveću, na čijoj će grbači parazitirati sve do šest meseci pred naredne lokalne izbore, kada pada obavezno "distanciranje". O toj vrsti ribolova postoji posebna emisija na satelitskom kanalu Animal Planet, pod nadasve inspirišućim i odgovarajućim nazivom: Hillbilly handfishin'. U slobodnom prevodu bi to značilo "ljakse lov na somove, golim rukama". 
Baš.
Da li je u pitanju severnoamerički flathead/catfish, vijetnamski pangasius, španski bagre ili đerdapski alavac koga 'vataju na bućku - tek, som i dalje ostaje som.


Ovog puta, za slobodu je pao som-kapitalac od 20 kila.
Sledi gozba u komitetu, još jedna u neprekinutom nizu.

***
I tako, završi se najzad dvomesečno nadgornjavanje i rvanje po blatu glede formiranja buduće lokalne vlasti u Negotinu. Danas je izabran Predsedavajući - još jedan biser u niski ladyspokesmena lokalnog parlamenta, poput ostalih dojučerašnjih tunjavaca-preletača sa Koštunicom utkanim u biografiju. Naravno, izabran je i Predsednik - da se ne zapuste. Ima bre da se zna kad hillbilly opštinom drma zakonodavna, a kad izvršna vlast. Koja brada će ti pušta struju, a kod koju bradu će otvaraš kvaku s lakat pre nego što skineš gaće.
Sledi juriš na ostale funkcije, direktorska i radna mesta, upravne i nadzorne o(d)bore, projekte, investicije i donacije, asfaltiranja, pijace svih boja, istrage poturica, paranoje, autocenzure, strahove + budućnosti koje nam uteruju. Beograd na vodi ili Negotin u blatu - nije bitno, važno je da se završi započeto. Nije više važno ko je kome i kakve antiletke pravio; važno je da su svi tu, preživeli izborno čistilište, i dalje na gomili i budžetu.
Puj-pike, ko vam je kriv što ste bili naivni i glasali za ove koji su vas lagali da neće sa onima bez kojih nikako ne mogu. A Pera vam je svima lepo rekao o kome se radi (i bez odlaska pravo u policiju).


Voda ili blato, dragi moji Negotinci, odlučite sami. Ionako vam se isto hvata. Stvarno - u mulju i samo na pipanje, pa još golim rukama. Čista politička ginekologija. Tako treba, idemo dalje, i pre roka (podrazumeva se).
Još jednom, i po ko zna koji put: laku noć Palanko.

p.s.
Zanimljivo, poslednji ukaz koji je potpisao bivši predsednik opštine, odlazeći dvopadežni Magistar-Milan-u-šoku, jeste proglašenje vanredne situacije u opštini.
Zbog padavina.

p.p.s. (update 22:55)
Provaljena je tajna ko je taj jedan nedostajući glas "viška" do zbira od 34. Radi se o odbornici Vlaške stranke koja je prebegla danas u SNS, pa je novi vladajući skor sada 35/45. Dakle, otvorena je sezona preleta. Prvo - pa žensko.
Halal!

Duhovito, sa Dušom

$
0
0

1888. godine u London stiže mladić iz Indije po imenu Mohandas Karamchand Gandhi, nameran da studira pravo i sudsku praksu. Odmah se prijavljuje u advokatsku komoru The Inner Temple kako bi mogao da jednoga dana postane pravni zastupnik pred višim sudovima.
Tokom studija prava, jedan od profesora (neki Piters) se naročito isticao u otvorenoj netrpeljivosti prema mladom studentu, pakiju; zbog činjenice da je tvrdoglavi mladić uporno odbijao da popusti i povinuje se autoritetu sile, njihove "razmene argumenata" bile su javne i veoma česte. O engleskoj nadmenosti i netrpeljivosti prema došljacima iz kolonija, ne treba ni trošiti reči. 
Tako je jednom prilikom, u vreme ručka, Gandi sa poslužavnikom u rukama seo za isti sto u trpezariji za kojim je već sedeo i obedovao pomenuti profesor Piters. Profesor mu se obratio, prepun arogancije: "Gospodine Gandi, vi očigledno ne razumete neke stvari... svinja i ptica ne jedu za istim stolom."
Gandi mu je na to smireno odgovorio: "Nemate brige, profesore, odleteću." I will fly away - mala igra reči koja donosi čist touché. Biserni profesor ostao je sam za "svojim" rasno čistim stolom, bez reči.
Sav zelen u licu od besa, mister Piters je čvrsto rešen da se osveti već na narednom ispitu. Problem predstavlja sam Gandi, koji bez problema briljantno odgovara na svako postavljeno pitanje. U jednom trenutku, profesor Piters postavlja sledeće pitanje: "Gospodine Gandi, zamislite da na ulici nađete torbu punu mudrosti i torbu punu para, koju bi ste od te dve zadržali za sebe?"
"Onu sa novcem, naravno", odgovorio je Gandi bez oklevanja.
Sav ozaren mogućnošću da poentira na naznakama pohlepe neomiljenog mu studenta, Piters uzvraća: "Da sam na vašem mestu, mladiću, mislim da bih ipak uzeo onu torbu punu mudrosti."
"Pa, svako će uzeti ono što mu nedostaje", ravnodušno odgovori Gandi.
Gospodin Piters, sada već na ivici histerije, ispisuje reč "idiot" na ispitnom listu i takvog ga predaje mladom Gandiju. Ovaj uzima papir i odlazi se na svoje mesto. Par minuta kasnije, ponovo dolazi do profesora i kaže: "Gospodine Piters, potpisali ste mi ispit, ali zaboravili ste da mi upišete ocenu."


Iako ne postoji istorijski dokumentovan dokaz da se navedena diskusija zasta ikada dogodila, ona ipak predstavlja jednu od najčešće citiranih situacija koja se vezuje za mladost čoveka koji je svojim potonjim životom i delima dobio nadimak "velika/dobra duša" (kako ga je prvi nazvao nobelovac Rabindranat Tagore), sanskrtski pojam identičan hrišćanskom "svetac".

Evo još nekoliko (dokazanih) izreka Mahatme:
- Za mrtve, siročad i one bez domova nema razlike da li je ludilo razaranja počinjeno pod firmom totalitarizma ili u sveto ime slobode i demokratije.
- Pobeda izvojevana nasiljem svodi se na poraz, jer je samo trenutna.
- Ukoliko u našim srcima postoji nasilje, onda je bolje biti nasilan nego navući plašt nenasilja kako bi se prikrila sopstvena nemoć.
- Lenjost izgleda sjajno, ali zapravo predstavlja žalosno stanje; moramo nešto da radimo kako bi bili srećni.
- Šta god da uradimo, na kraju će to biti beznačajno - ali veoma je važno da ipak uradimo.
- Oko za oko čini čitav svet slepim.

***
Nenasilno ne podrazumeva obavezno i pasivno, ali uvek mora biti inteligentno, zato što će jedino tako istovremeno biti duhovito i efikasno. Setite se zime 96/97, mislite o tome svaki put kada vam zapreti nekakva umišljena sila u vidu podobnih kadrova ili napaljenih boraca za neku, njihovu stvar. Jer svaka stvar obavezno ima početak i kraj. Sve ono između je samo lična percepcija dužine, koja zavisi od tačke gledanja i ničega drugog. 
Bitan je stav koji zauzmete, dragi moji Pitersi. Bez njega nećete moći da razlikujete mišljenje od onog drugog, što ga svako ima. Što reče inspektor Kalahan, onomad...


Manite se komentara na račun kruciformnih bolesnika, tih krstaša bezumlja i blagosiljača ratova i pogroma svih drugih, njihovim gaćama nepodobnih i okuneugodnih. Oni su višestruko dokazano toliko glupi, da u njihovom slučaju čak ni humor ne pomaže.
Dovoljni su im sopstveni molebani& kletvobacanije s ramena.
Listen to the pop-music.

RMZO

$
0
0

Savez radio-amatera Srbije punom parom prati aktuelni potop. Članovi Saveza su non-stop na vezi i pomažu spasilačkim službama u svakoj situaciji kada su veze otežane ili prekinute. Od 1999. godine postoji njihova radio mreža za opasnost (RMZO) koja je pokazala svu efikasnost tokom NATO intervencije, požara, zemljotresa, snežnih oluja ili sadašnjih poplava.


RMZO možete uživo pratiti ovde.
Aktuelniji su i nepakovani, za razliku od "nacionalnih" medija.
Ovu stranicu treba periodično osvežiti (refresh) svakih dvadesetak minuta, zbog velikog broja korisnika interneta koji povremeno zaglave taj link. Radio-amateri su tu sve vreme, oni ne prekidaju svoju komunikaciju.
Komunikaciju radio-amatera preko repetitora R1 na Avali i informacije koje oni prenose, možete pratiti ovde.
Takođe, na sajtu Poplave.rs sve vreme idu aktuelne informacije o poplavama i organizovanoj pomoći ugroženima širom Srbije.

Hvala Gordanu Gruboru i Nemanji Pejiću na linkovima.

***
Ukoliko neko od Negotinaca ima aktuelne informacije (ne dezinformacije, paranoje ili čaršijske abrove!) o stanju nasipa kod Radujevca i Kosnog grla, neka slobodno okači komentar ispod posta. Obično je to tako, kada u opštini imate oficijalni sajt i lokalne medije kakve imate.
Svoju pomoć ugroženima možete doneti u prostorije negotinskog Crvenog krsta, u Hajduk Veljkovoj ulici br. 17. Kontakt telefoni: 019/545-164 i 063/603-190.


appendix
utorak 20.05.2014.

Poput nekoliko sajtova i blogova na kojima su iznesene kritike na račun ponašanja najviših funkcionera i nekih službi države Srbije, sajt Poplave.rs/info je bio uklonjen sa interneta. Alternativni link se nalazi ovde. Da podsetim, u ponedeljak 19. maja i radio-amateri (rmzo) su isključeni iz daljeg učešća u mreži obaveštavanja odlukom nekakvog "načelnika" čije se ime ne zna. Malo nam je prirodna katastrofa, samo fali još i ludilo ovih na vlasti.
Paranoja je ionako trajno trpno stanje na ovim prostorima.
U međuvremenu, oko ponoći je Poplave.rs vraćen na net, redizajniran. Baš kao i RMZO, na predajnik R1 na Avali - ali uz konstantno ometanje i krčanje.

11. zapovest

$
0
0

11. zapovest glasi:
Šabac ne sme pasti! Šabac mora pasti!

Naravno, Šabac će biti odbranjen od poplave jer su ondašnjem narodu, spasiocima i silesiji dobrovoljaca popucale kičme da srede nasipe i zaustave bujicu, sa rečne strane. Međutim, ne radi se o toj bujici, već o onoj s leđa, koja se spontano prelila iz autobusa Laste i GSB, sa samo jednom svrhom.
Sada znate već i kojom.
Preksinoć je mnogima stvar bila jasna, a današnja ostavka gradonačelnika Šapca potvrđuje tu teoriju&praksu zavere. Slepcima koji ne žele da vide, ne pomaže ni crtanje niti puštanje video-tripova na sajtu Kurira.
Spašavali decu iz bujice ili ne, najviši državni funkcioneri (premijer, ministar odbrane) ne smeju da rizikuju sopstvenu bezbednost, vozikaju se u spasilačkim čamcima pred kamerama, ali i da (zajedno sa svojim obezbeđenjem) zauzmu mesto nekome ko bi brže bio izbavljen iz poplavljene kuće. Ili nekom od spasilaca stručnih za taj posao, i kojima jeste mesto u tim plovilima - za razliku od budžovana, koji su fotelje privremeno premestili u vojne čamce i pred objektive kamera.
Bilo je bitno pokazati da nam ne može niko i ništa. Šta? Pa... to.
Ozbiljno vam govorim.


Sneg ili blato, voda predstavlja vezivni element naše aktuelne priče. Nauka kaže: Kult vode je duboko ukorenjen u narodnoj religiji, u kojoj voda ima lustrativnu ulogu. Pročišćava, što je ima više to se i teže breme prošlosti njom spira. Naravno, i brzina H2O ima svog udela u svemu tome.
Ukoliko nismo shvatili poruku o "biblijskim razmerama" ove prirodne nepogode, red je da nam se to i objasni: potop i silna vodurina predstavljaju neophodan preduslov kako bi potom Mojsije Ovdašnji imao šta da razdvaja, te povede narod u Obećanu zemlju
Da zastanemo na ovom mestu, i ne širimo dalje "defetističku propagandu" na spoznaju o samoskončavanju, poglede sa Neba (planine) i plemenska lutanja po pustinji narednih četrdeset godina.
Naravno, u spasonosnu Arku mogu samo spolno različiti primerci biračkog tela, i ta poruka je apsolutno jasna. Prajd je morao biti otkazan i zbog toga što bi, u slučaju da antipoplavni moleban proradi, po prestanku kiše na nebu osvanula duga. E, tek to ne bi valjalo...
Nikakva kritika upućena na račun ponašanja Proroka i Žreca neće omesti ili umanjiti napore svih onih koji su upregli poslednje atome snage i znanja da se odupru stihiji. Smetaće jedino Njemu - trenutno najvećem medijskom manipulantu na ovim prostorima, i buljucima njegovih narajcanih orukaša spremnih da u korenu počupaju svaku primisao umivanja i sagledavanja gorke istine. Parola "kad čujem reč informisanje, hvatam se za Velju" - i dalje važi.
Dragi naši lokatori, iako vas (očigledno) nismo istrebili devedesdevete (a nisu pre nas ni Čvorovići), nemojte se zanositi da ćemo posustati na sanaciji terena od domaćeg kukolja. Jer ste nam samo još vi preostali. Pa da potom zatvorimo kafanu, red je.

TBRS
Thom Baychetinus Rex Serborum

p.s.
Mnogi Srbistanci se ovih dana pitaju "kud se dede Thom, na sve strane vidimo samo Jerryja?". Pa, evo i ta misterija je razrešena: izgleda da i on, poput Isusa, luta po Indiji. Čeka da vidi hoće li Jona progutati kita, plus sprema nekakav novi advent. Svoj, naravno.
Kume.


Izbavitelj

$
0
0

I bi moleban, i kiša pade na sušna polja.
I sneg. I opet kiša.
I opet bi kontramoleban.
Doduše, kiša ne pade četrdeset dana kako beše propisano,
Ali Potopa beše. I stradanja velikog.
I ne beše duge posle kiše, što nikada bilo nije.
Žrecima nekim, na radost golemu to beše.
I Noje, prorok četvrti, sagradi Arke, ali u njima mesta životinje ne imaše
Iako ta naredba sa Više instance još uvek opozvana nije (po knjigama Zavetnim).
On svesno počini taj greh, na ime svoje gnev Nebeski spreman da prihvati.
Ako treba.

I promeni Noje ime, nazva se Mojsije, prorok petnaesti
Sačeka da se voda povuče, da je lakše razdvoji
I povede Narod Nebeski u Obećanu zemlju.
I ne bi mu dato, sa iste Instance, da u nju i sam kroči
Te povede narod u lutanje pustinjom blatnom, na četrdeset godina. Ili dana.
Ne ometoše ga u tome krici žene jedne jezika poganoga,
Jer Narod Njegov prepozna tu jabuku Satanaelovu,
I počupa je sa drveta Tviterova.
I još neke sa njom, iz roda Njegovoga, 

Zmijskim lažima sitnim zavedene.

Tek kad skonča, tad On opet promeni ime u Izbavitelj, prorok Prvi i Jedini
Jer tako beše zapisano: Da od Njega sve počinje,
I početak,
I kraj.

- iz Knjige Jevanđelja po Muci

***
Po najnovijim pravilima igre, u Srbiji su uvedeni novi obavezni vidovi informisanja stanovništva, koji podrazumevaju obaranje sajtova i blogova Pete kolone izdajnika i defetista, kao i obavezno uvođenje institucije snega & šuma po ekranima i zvučnicima TV i radio prijemnika. OK, ukinućemo mi pretplatu, ali na vama je da ovaj sneg svojeručno razgrnete pa pokušate i sami kroz njega da spasete... znate već šta i koga.
Dat vam je praktičan primer.


Ono što se po tariguzima koje još samo u Srbiji zovu "novinama" u poslednjih nekoliko dana sve manje sakriveno provlači kroz tekstove i "odjeke i reagovanja" dežurnih lovaca na izdajnike, na račun Roma i nekolicine preglasnih i revoltiranih javnih ličnosti ne podseća, već je doslovce prepisivano iz Mein Kampfa i gebelsovskih priručnika za propagandu protiv Jevreja, Roma, slovena i nepodobnih Nemaca. Kada Vođi i Poduhvatu krene nizbrdo, prvo se udara na najslabije u društvu jer su oni krivi za sve. Tada se ukidaju svi zakoni, norme, uzusi i društvene kočnice, i na scenu stupa komanda: 
Sve za spas i izbavljenje Nacije! Po svaku cenu.
Svaki istorijski Vođa-besomuk se samoproglašavao Spasiocem, bez izuzetka. Izbaviteljem. I uvek je bivao iznađen razlog/krivac, zbog čega/koga je izbavljenje bilo potrebno.


Izbavitelj (1976)
kompletan film za Laku noć, Srbijo

Zanimljivo, naslov ovog starog i nadasve aktuelnog filma je preveden na Engleski jezik kao "The Rat Savior" (pacovski spasitelj) a na Nemački "Der Rattengott" (pacovski bog).

No further comments.

Google vs oguglali

$
0
0

Grupice domaćih izdajnika, sabotera i cinika, okupljenih oko tvitera, fejsbuka, blogova i inih mreža za gubljenje vremena & kritiku bez lopate (koja je zamenila čuvenu motiku), uspele su u nečemu što će tek moriti horde vernih bot-sledbenika lika&dela, nesviklih na društveno korisnu a politikopaćenički visokoštetnu ulogu interneta i pokretnih stepenica.
Pre dva dana je pokrenuta akcija za slanje mejla na stanovitu adresu Mountain View, CA (USA), sa predlogom da Google na svoju naslovnu stranicu postavi referencu sa apelom za pomoć zemljama Balkana koje su ugrožene poplavama.
Ukoliko postoji još neko od korisnika interneta ko ne zna sadržaj tog pisma, ponovićemo:

mailto: 
proposals@google.com
subject: 
Serbia, Bosnia and Croatia need help!
message: 
Serbia, Bosnia and Croatia really need your help.
We are all struggling with disastrous floods that have hit our countries like NEVER BEFORE IN HISTORY. Thousands of people have lost their homes, belongings and everything else they worked for their entire lives. For the first time after the war, people of Serbia, Bosnia and Croatia are united in one goal - to survive.
Please, BE A PART OF OUR SALVATION AND RAISE AWARENESS BY MAKING OUR CRY FOR HELP A FRONT PAGE ON GOOGLE FOR AT LEAST A DAY.
I hope that you will do it.

Akcija je urodila plodom, za manje od 24 časa.
Zahvaljujem se onima koji su me u ovu akciju pozvali, i podjednako svima koji su se odazvali na moj poziv da je šire dalje. Samo tako je njena realizacija bila moguća.


Pored ovoga, Google je postavio na svom crisis-response servisu sopstvenu info-stranicu o svemu što (nam) se dešava ovih dana, pod nazivom Balkans Floods 2014. Stranicu je moguće otvoriti na jeziku po sopstvenom izboru (bosanski, english, hrvatski, српски).
Wikipedia ima ekspresno otvorenu stranicu naslovljenu 2014 Southeast European floods, u 15 verzija (na isto toliko jezika). Tu možete pratiti meteorološku istoriju nepogode, podatke o pogođenim regionima, pomoći koju ugroženim ljudima pružaju javne ličnosti ali i o budućim posledicama: poljoprivredne kulture u pogođenim regionima će se oporaviti za 5 godina, ugljeni kopovi Kolubare najmanje za nekoliko meseci. Tu možete pročitati i objašnjenje zabune koja je nastala u našim medijima povodom toga ko (od država) ima pravo na solidarnu pomoć EU i u kolikom iznosu.

levo: NOAA predviđanje temperaturnih anomalija 11-17 maj 2014
desno: NOAA predviđanje količina padavina za isti period

Na mlaku hajku, nakratko vođenu po domaćim tabloidima, o tome kako strani mediji "ne izveštavaju o poplavama u Srbiji i regionu, kao da ne postoje", odgovor možete naći na kraju Wikipedia teksta, u referencama. Tu stoji da je još 4. maja (mada je pogrešno protumačeno američko zapisivanje datuma, i navedeno "5. april") američka privatna kompanija RMS, koja se bavi kriznim menadžmentom i procenama rizika (sa referencama na svetskom nivou i u korist nekih osiguravajućih kompanija), sačinila izveštaj po pitanju rizika zbog padavina u Jugoistočnoj evropi, u kojoj stoji i sledeće:
"Jake kiše početkom maja uzrokovale su poplave u nekoliko zemalja Jugoistočne Evrope. Trenutno je teško izneti procenu štete koja je nastala. Neke lokalne vlasti u Bosni i Hercegovini su 4. maja proglasile stanje pripravnosti. U Rumuniji su padavine 3. i 4. maja izazvale izlive reka u nekim okruzima (pr.aut. - Mehedinci, Karaš-Severin i Gorž su rumunski okruzi koji se na Dunavu graniče sa srbijanskim opštinama Kladovo i Negotin). Zbog pada temperature, u okolini Bukurešta je došlo i do stvaranja tanke poledice. Italijanski gradovi na Jadranskoj obali su od 2. maja pod velikom količinom padavina, što je prouzrokovalo izlive reka i nestanak struje. Do 8. maja funkcionisanje sistema je povraćeno.
Na dan objavljivanja (08.05.2014), izveštaji kažu da se padavine smanjuju a voda u ovim regionima polako povlači. Predviđa se razvedravanje."

karta ugroženih područja sačinjena na osnovu izveštaja Evropske komisije za 16. i 20. maj

Samo sedam dana kasnije situacija je mnogostruko gora, ovog puta na prostoru BiH, Hrvatske i Srbije. Razlog je isti anticiklon od prethodne nedelje. Da je neko od domaćih mozgova pažljivije pratio američku analizu i uporedio je sa nemačim grafikonima, ostavio na miru nadležne institucije i službe da komuniciraju sa susednim zemljama (umesto da se duri i stalno nešto oblizuje), plus saslušao stručne ljude iz RHMZ Srbije, možda bi i danas bilo toliko tamnocrvenih zona na mapama, ali ne bi zasigurno bilo ovog histeričnog licitiranja brojem nastradalih.
Odbrana od poplava se ne gradi dva dana, već godinama i decenijama unapred. Mi smo svo to dragoceno vreme istrošili na rušenje društava i života ljudi.
Važi za sva tri bratski zakrvljena plemena podjednako.

***
Kako god bilo - a biće nam - hvala kompaniji Google što se odazvala apelu građana Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i ko zna kojih još sve zemalja, i preko svojih web stranica pružila podršku i pozvala na pružanje pomoći ljudima čiji su životi i imovina svedeni na puku borbu za opstanak.
Pored tog osvedočenog saradnika CIA i FBI, snajka Danice, evo još nekoliko špijunskih i antisrBskih glasila koja se nisu bavila našom nesrećom:

BBC News (18.05.2014): In pictures - Balkan floods
The Guardian (19.05.2014): Floods in the Balkans - in pictures

Napomena: Ukoliko naprednjačkim botovima & votovima gornji tekstovi nisu razumljivi zbog stranog jezika, neka se žale svom Gospodaru da im prevede. Krenulo ga, u poslednje vreme.
Takođe, one četnoustašomudžahedinske gigante medijskih mrakova i bezumlja ne čitajte, tamo ima svega samo ne pameti, a još je manje pozivanja na odgovornost nesposobnih svesposobnjakovića i firera. Oni se i dalje boćaju glavama živih i mrtvih ljudi. Kao što već rekoh: važi za sva tri bratski zakrvljena plemena podjednako.
Ono što su u vreme izbora od svoje "braće" doživljavali iskreni zagovarači Belih listića, danas isto doživljavaju oni koji pozivaju na razum, kritiku nesposobnih političara na vlasti i njihovog licemerja sa jedne, i nenasedanje na svakojake laži koje kruže po raznim info-portalima što poput otrovnih pečuraka ludara niču na sve strane po internetu.
Interesantno - neka imena se upadljivo ponavljaju, baš kao i oguglale metode diskvalifikacije istih.
Pa i eliminacije.

U lice cenzuri

$
0
0

Aleksandar Sekulić je na svom twitter nalogu danas objavio sledeće:
"Ko hoće da bude potpisnik , nek prenese tekst U lice cenzuri na svom blogu ili fb strani. Tekst je svuda. Onda se javite meni."


U lice cenzuri 

U danima kada, usled nemara, nesposobnosti i neodgovornosti vlasti, hrabri i humani građani preuzimaju funkcije države i pomažu unesrećenima iz poplavljenih i ugroženih područja – vlast troši vreme i energiju na kršenje slobode izražavanja, napadajući i gaseći internet stranice koje pozivaju na odgovornost.
Za samo nekoliko dana, privremeno su onesposobljeni blog Druga strana i portal Teleprompter, a obrisan je ceo blog Dragana Todorovića na portalu "Blica" nakon što je Todorović preneo tekstu kome se navode razlozi za ostavku Aleksandra Vučića. Prinuđeni smo da pretpostavimo da će sličnih primera cenzure biti i ubuduće.
U nedostatku snažne parlamentarne opozicije, uz mali broj štampanih i elektronskih medija koji kritikuju vlast, vlada Aleksandra Vučića i njeni pomagači napadaju kritičku misao na internetu, gušeći slobodu izražavanja. Suočena s neugodnim pitanjima i činjenicama koje joj ne idu naruku, vlast pribegava sili, čime dokazuje da nema argumente kojima bi odbranila svoje postupke.
Zahtevamo da vlast odmah prestane da napada slobodu izražavanja, da prestane da ometa rad kritički opredeljenih internet stranica, te da počne da odgovara na pitanja koja joj javnost sa neospornim pravom postavlja.
Zahtevamo da vlast poštuje i sva ostala prava i slobode, kao i vladavinu prava.
Zahtevamo da se odmah objave imena stradalih u poplavama.
Zahtevamo transparentno raspolaganje doniranim novcem.
Zahtevamo da moralno, prekršajno i krivično odgovaraju svi predstavnici vlasti, bez obzira na to na kom se nivou nalaze, za svaki život koji je mogao biti spasen da oni nisu bili nemarni, nesposobni i neodgovorni, i za svu uništenu imovinu koja je mogla biti zaštićena da su oni reagovali adekvatno.


Zahtevamo kraj cenzure i početak odgovornosti.

***
Spisak blogova, web-stranica i građana koji podržavaju Zahtev nalazi se na originalnoj stranici Aleksandrovog bloga MMCCCLXXXIX (2389.blogspot.com) i na Peščaniku (pescanik.net).

Srbija nije blog-free zona

$
0
0

Zašto su blogeri pretnja Srpskim vlastima?

Jedno kratko objašnjenje zbog čega blogovi predstavljaju pretnju srbijanskim vlastima, u kontekstu nedavnih privođenja na informativne razgovore:
"Dok ovo pišem, sve vreme mi je na umu da javno izražavanje sopstvenog mišljenja zapravo predstavlja kartu prve klase na putu ka robiji. Tokom prethodnog vikenda, od 23. do 25. maja, dvadesetak korisnika društvenih mreža je po nalogu tužilaštva privedeno u MUP na informativne razgovore, a nekoliko blogova i sajtova obarano u celini ili su sa njih uklanjani pojedini tekstovi. Da su pojedinci bili zadržavani na predviđenih 48 sati, nekima bi taj rok službe istekao baš na Dan mladosti. Iako nije bilo podizanja zvaničnih tužbi protiv privedenih, uglavnom im je spočitavano "širenje panike", "dezinformisanje" i "korišćenje društvenih mreža u cilju omalovažavanja napora koje ulažu vlasti, radi njihove destabilizacije u vreme nezapamćene hiljadugodišnje elementarne nepogode". Ukoliko budu optuženi za krivično delo širenja panike, predviđena kazna je šest meseci do pet godina zatvora.
Privođenja pojedinaca i obaranja web-stranica, kao i narastajuća autocenzura u medijima, predstavljaju jedan uznemirujući trend u Srbiji i širem regionu, što nas sve poslednjih godina svrstava u kategoriju mesta nimalo pohvalnih za slobodu štampe i govora."


Naravno, gornji tekst je izmišljen i nije nigde bio objavljivan. Zamenjen je samo naziv zemlje iz izvornog teksta, plus još par trivijalnih sitnica.
Evo (stvarnog) originala:

Why blogging is a threat to the Ethiopian government

Beza Tesfaye explains why blogging is a threat to the Ethiopian government following the arrests of 9 Ethiopian bloggers: 
"As I write this, I am eerily reminded that in Ethiopia, expressing your views can get you a first class ticket to prison.
From April 25 to 26, 2014, nine Ethiopian bloggers and journalists were arrested. As we celebrated World Press Freedom Day on Saturday, they were being detained in Addis Ababa’s notorious central investigation office. Though charges have not officially been filed, the group is accused of “working with foreign human rights activists” and “using social media to destabilize the country”. If prosecuted under Ethiopia’s controversial Anti-Terrorism Law, they could face the death penalty.
The arrests are part of a disturbing trend in Ethiopia, which has frequently ranked as one of the most repressive places for press freedom in recent years."


Preostali deo teksta nalazi se ovde.

Na sajtu Global Voices možete pronaći još tekstova na srodnu temu:
16.05.2014. Kevin Rothrock - Countdown to the end of Twitter in Russia

***
Srbija nije Etiopija, Etiopija nije Srbija - to je bar svakome od nas jasno. Etiopija je povazdan bila pojam za gladne, a Srbija za žedne preko vode. Srbija ima vode previše - Etiopija premalo. Etiopija ima peska za izvoz - u Srbiji skoro da je postao deficitaran. U Etiopiji ubijaju one koji kukuriču - u Srbiji su ubijali (...) Srbija ima uterivača Šešeljevog zakona o informisanju, a Etiopija ima antiteroristički zakon. Za razliku od Etiopije, u Srbiji vas niko neće osuditi na smrt, a i zašto bi (ponavljao kaznu, ili dijagnozu)? U Etiopiji love "saradnike stranih organizacija za ljudska prava sa kojima preko društvenih mreža destabilizuju zemlju" - u Srbiji MUP "juri samo hakere, ne tviteraše". Više niko nema careve, Tita i Selasija.
Malo pesak, malo voda - u proseku blato.
Ono, obavezno upodobljeno.


Srbija i Etiopija nisu isto.
Ne, nikako.

Kako odbraniti poslednji bedem slobodne misli

$
0
0

Društvene mreže su poslednji bastion slobodne misli u Srbiji. Štampani i mediji moćniji od štampe se utrkuju u iskazivanju pravovernosti sadašnjoj vlasti. Ako se baš ne takmiče u ismevanju i dezavuisanju osoba koje su se drznule da kritikuju vladara i poteze vlasti (ideje i argumenti ih ne opterećuju), ako baš i ne potegnu svoj kamen u linču, a ono se svakako ne potrude da stanu u odbranu prava na različito mišljenje. Dnevni list "Danas" jedini za sada opravdava naziv - novine, ostali su na nivou propagandnog letka.


Zašto su kritike i snimci koji se pojavljuju na društvenim mrežama smetnja koju vlast uklanja? Mogu li oni zaista uzdrmati "apsolutnom većinom" od cca 25% birača izabranu vlast? 
Ne mogu, naravno.
Ali mogu da umanje efekat brižljivo skrojene medijske strategije. Evo kako.
Za patrijarhalni deo Srbije autoritet vlasti je oličen u liku krupnog čoveka koji energično lupajući šakom o sto i dajući dvosložna naređenja saradnicima, efikasno rešava probleme i tera svoje ne baš vredne sradnike da ta rešenja brzo i bezpogovorno sprovedu. Ako se ubaci crv sumnje da su rešenja bila pogrešna ili kontraproduktivna, slika svemogućeg i sveznajućeg vladara je narušena. Za empatični deo građanstva, čovek koji uprkos snažnom vetru nosi dete iz snežnih smetova ili u nabujalim vodama skoro rizikuje svoj život boreći će za spas svakog građanina, ostaje upamćen kao slika brižnog oca kome je život njegove dece (naroda) preči od svega. Šta u tako idiličnoj slici traži sumnja da bi efekat brige bio daleko bolji da su korišćeni postojeći institucionalni mehanizmi i to blagovremeno?
U takvoj medijskoj konstrukciji lika i dela vladara, ne sme biti pukotina, koliko god da su male i na izgled beznačajne. Zato su intervencije trenutne. Istorija je puna opominjućih posledica jednoumlja.
Na nama svima je da branimo taj poslednji tračak slobodnog izražavanja.


Ljiljana Latinović

Aca lukac

$
0
0

Samo da pitam - pošto je Maloga plimni talas kraj Beograda splasnuo, pa se izdajničko pisanje vraća u redovno trpno stanje - ima li nekog, sa dovoljno stručnog kredibiliteta, ko bi mogao da nam objasni šta bi se desilo da koji slučajem Beograd na vodi zaista postoji, i naročito ona njegova trp-Kula?


Branko Bojović u tekstu 'Beograd na vodi - diletantizam kao urbanizam' kaže sledeće:

4. Kula
Planirana kula oko 50m ulazi u rečno korito Save iz potpuno nejasnih razloga. Jedini razlog za to može biti želja da se ostvari originalnost po svaku cenu. Ovakva pozicija kule izazvaće poremećaj protoka vode - uspor uzvodno od kule i ubrzanje protoka u profilu kule. Pozicija kule će otežati manevar brodova i barži. Pojaviće se veliki problemi fundiranja kule, odbrane od leda i drugo, jer Sava pod Beogradom nije potok u Provansi. Oblik kule je neoriginalan tj. on je imitacija londonskog "krastavca". Kula će apsolutno dominirati slikom i siluetom Beograda, odnosno osporiće dominaciju Hrama svetog Save u slici i silueti grada. Planirana kula će isto kao i crna Beograđanka biti deo običnog poslovnog servisa Beograda, odnosno biće simbol ničega.


Šta ćemo sa poplavama, biblijskim odbijanjem Save od Dunava i njenim tokom unatrag, maelstromom koji bi tu nastao, hiljadugodišnjim rekordnim nivoom Save (spikeri Pinka su konačno otkrili najstrožije čuvanu tajnu - Srbi su još pre jednog milenijuma izmislili hidrometeorologiju, ali su prvo Vizantinci, Bugari, Ugri, pa potom Turci, Nemci i na kraju CIA to vešto krili)?
Šta bi bilo sa poslovnim prostorom 'najpoznatijih svetskih brendova koji bi se tu sjatili da otvore svoja predstavništva', niskim pešačkim mostom koji bi se pretvorio u branu za naplavinu (i još nešto, mnogo gore od počupanog i mrtvog drveća)? 
Kako bi prošao stambeni deo BNV sa venecijanskim motivima u gebäudenzwischenraumu?
Šta na sve to kaže naprednjački Prvi Arhitekta, koji je smozgao pa prosuo projekat BNV?

Samo pitam, rekoh - ukoliko drugovi Organi nešto nisu dobro čuli, ili nedajbože razumeli.

***
O Atlantidi postoje samo antički mitovi i sanjarenja lovaca na blago. Taj grad-država-ostrvo nestao je u jednom dahu pod navalom vodenog zida, i od njega su do dana današnjeg ostale samo priče.


Aleksandrija u Egiptu je nešto drugo - jedan od najvećih gradova antike, star 2400 godina (arheologija tvrdi da je prvo ljudsko naselje na tom mestu duplo starije), čije se postojanje održalo do danas. Grad poznat po prvom muzeju u istoriji, biblioteci koja je bila njegov deo i koju su spalili protokrstaši pre tačno 1599 godina. Na ulazu u Aleksandrijsku luku nalazilo se ostrvo Faros sa svetionik-kulom, jednim od sedam čuda Starog sveta. Kula ovog svetionika bila je izgrađena početkom 3. veka p.n.e. i bila je najveća građevina na svetu toga doba. Svetionik je bio posvećen grkoegipatskom vladaru-bogu Ptolomeju I Soteru (Spasitelju) i njegovoj ženi Berenis. Aleksandar makedonski je osnovao grad, njegov general Ptolomej biblioteku (kada je postao vladar). Tri jaka zemljotresa (jedan u X i dva u XIV veku) konačno su ruinirala ovu kulu; tada su potonuli u more deo drevne luke i stambene zgrade na samoj obali.


Beograd je jedan od najstarijih gradova Evrope, prva naselja su datirana u 4800. godinu p.n.e. a sam grad je osnovan u III veku p.n.e. (otprilike u isto vreme kada i Aleksandrija). Ima on svoje kule, ali mu baš nedostaje jedan erektilni kacamarin na vodi u slavu Izbavitelja (pa da sve bude potaman za slikanje), venecijanski kanali između stambenih zgrada, pešački most po meri Jula Brinera. Tako bi i Aleksandrijska luka dobila brata-blizanca, a taj novi Savski pristan bi prikladno mogli da nazovu Aca lukac
A posle, ako hoće, može i da potone.
Trenutno se traže slobodna lokacija i građevinska dozvola za Dolinu Kraljeva; ako može neki plac podalje od Nila, Save i Dunava - bilo bi baš lepo. Uz projektnu dokumentaciju ide gratis mobilna vikend-sojenica sa autogramom Tomislava Nikolića na futeru kibicfenstera.


Previše je tu asocijacija na faraone da bi neke brojke i slova bili slučajni.
A Mojsije? Manite se sad toga, biće još prilika za razdvajanje svega i svačega

I za zlatnu telad.

Skupština klana Harkonen

$
0
0

Izborna skupština DS?
Novi predsednik?
Zaokret?

Ništa od svega pomenutog, to samo Žuta mrlja i dalje izvodi dvostruki aksl po vertikalnoj osi. Osim onog dela koji se tiče načenika Borskog okruga (gde je samo ime drugo, ništavno i preletačko po transverzali DS-SNS), sve ostalo je isto - baš kao što su i svi oni ostali isti. Nema se šta dodati niti oduzeti u odnosu na taj blogpost#171 od 07.07.2009. godine.


Budimo ozbiljni: rotacija dvojice unutar klana Harkonena na poziciji čelnika Demokratske stranke, ne znači ništa za antinaprednjačku opoziciju (koja ionako ne postoji - barem ne u partijaškom smislu). Glosu Raban ili Fejd-Rauta, Dragan ili Bojan - tek, Harkonen ostaje Harkonen. Sve to još manje značaja ima za građane Srbije. Izbor (ovih) potpredsednika DS, makar po imenima izabranih, verovatno ima daleko veći značaj od izbora predsednika, ali zavisiće samo od toga šta uopšte znači biti potpredsednik te stranke.
Ako su oni uopšte više stranka, posle svega što načiniše od sebe, a kolateralno ili namerno i od ovog društva i njegove države.
Ukoliko mislite da preterujem, pročitajte šta su sve prethodnih dana (protiv)kandidati izjavili jedni o drugima, i šta postskupštinski pišu večeras po društvenim mrežama. Ne mislim na bulevarske naslove i foršpane, već na drugi, treći i sve ostale pasuse koji počinju sa "ali", "međutim" i sličnim kontrapunkt-poštapalicama.
Dobrim delom zahvaljujući i domaćim Harkonenima, Srbija sve više podseća na Dinu, peščanu planetu na kojoj žive gigantski crvi čiji se ekskrement (poznat i kao melanž ili začin) koristi kao droga, najcenjenija u tom delu Galaksije. Oko njega se vodi silan interplanetarni rat. U Srbiji je vlast najjača droga, oko koje se crvi pobiše kao besne gliste. Imperijalne sardaukare oduvek imamo, fremeni više ne postoje.

***
Kako to obično biva, Blic ponovo prevazilazi sebe u budalaštinama. Evo njihove prve vesti po okončanju izborne skupštine Žute mrlje:

Blic gramatematika

"U neizvesnoj utakmici za lidera stranke, sa veoma malom razlikom od 184 glasa, Bojan Pajtić, dosadašnji zamenik predsednika, pobedio je u utakmici za lidera Demokratske stranke. Dosadašnji lider Dragan Đilas izgubio je sa manje od sto glasova."
Izgubio ZA manje od sto glasova (naravno, 184 je manje od sto), ili je osvojio ukupno manje od sto? Eh te brojke i slova, ko ih izmisli, baš kao i matematiku i gramatiku.
Nekom žuta, a nekome slepa.
Mrlja.


Stanislave... ne preteruj

$
0
0

Junski ispitni rok za doktorante započeo je tvrdom igrom već od prvog dana. Što bi se agroligaškim rečnikom kazalo: špic u kosku. Nije faul ako protivnika ne oduvaš sa terena barem 5 metara od aut-linije.
Neki su odmah popili po cevanicama, na samom početku, kao da igraju protiv udruženih Jusufa Hatunića, Ilije Najdoskog i Kostolomca iz Gradine. U džiberskoj varijanti igre, kartone dobija samo onaj koga polome, a ne onaj ko lomi šta i koga stigne.
Tako je Peščanik večeras dobio prvi žuti karton...

Error 404: Page not found

... pa ubrzo potom i drugi.

Održavanje sajta, po planiranom redosledu

Prvo je pukla stranica, pa za njom i ceo sajt. Što se tiče ovog drugog, admini Peščanika su se najverovatnije samonokautirali i privremeno otišli u offline nesvest kako bi sprečili dalje DDOS napade. Dodatnu zabunu unose i svi oni koji sada mahnito pokušavaju da pogledaju nepodobnu stranicu, tj. tekst oko koga se danas digla sva ova frka. Da li je večerašnji cirkus nastao zbog ovoga ili ovoga, saznaćemo vrlo brzo. Očekujem od autora Peščanika da, odmah po ponovnom uspostavljanju sajta i njegove zaštite, transparentno i argumentovano objave sve prikupljene činjenice vezane za večerašnju blokadu, i tako otklone svaku sumnju u to ko bi zaista mogao biti odgovoran za najnoviji u nizu "incidenata" sa neupodobljenim sajtovima.
Da se nije Peščanik sam razbio, kako bi skrenuo pažnju na sebe? To baš i ne liči na njih već na neke druge, spinovanju i medijskom silovanju daleko sklonije likove. Možda je ipak neko razbio Klepsidru namerno: ponestalo mu peska za džakove na novom nasipu. Možda, možda. 
Samo, nasip prema kome?

Manji & deblji najevropljanin je već počeo da koluta očima i podiže glas.
Nije odavno.

Star Trek: The Worst Generation

$
0
0

U.S.S. "Slime" (NCC-2013)
Captain's log, Stardate 11406.01


After the huge black hole revealed in my PhD, I set a massive DDOS attack launched, planned to be much more efficient and faster than any phaser cannon or photon torpedos. As a counter-effect, event horizon multiplied itself and shot all U.S.S. "Slime" shielding masks down. Now, the ship is forced to retreat and trying to escape from this mess I have made.


Space.
The final frontier of progressive stupidity.

Peščanik reposted

$
0
0

Sad se vidi sad se zna, Dunja ruši Vučića
piše: Vesna Pešić


Dok se obarao sajt Peščanika zato što je objavio analizu kako je ministar policije Nenad Stefanović na brzaka postao doktor nauka, koristeći "resavsku školu" (stručno: plagiranje), dotle je premijer Vučić sitno pismo pisao predstavnici OEBS-a Dunji Mijatović. Tražio je od nje izvinjenje zbog toga što je izjavila da u Srbiji postoji cenzura. Zamera joj da vodi najprljaviju kampanju protiv zemlje čiju vladu on vodi (kao da su zemlja, on i vlada jedno te isto), pa je bio primoran da proveri sve navode iz njenog saopštenja. Ali, ništa ne kaže o tome kada se i kako odvijala ta provera, ko ju je vodio i koji državni organ. Iako je sve lepo proverio i utvrdio da cenzure nema, on ubacuje Dunji Mijatović loptu u dvorište, tražeći da ona navede „dokaze koji bi potvrdili da je Vlada Srbije onesposobila sajtove Druga strana, Telepromter ili skidala blog sa veb-stranice Blica. Ali avaj, Dunja Mijatović nije ponudila nikakave dokaze, a toliko priča protiv Srbije i njene vlade.
Iako premijer Vučić kaže da neće da veruje, on ipak veruje da je Dunja Mijatović do informacija došla "na najneozbiljniji način, sa jednog od sajtova koji vode uobičajeno prljavu kampanju protiv svoje Vlade". I još gore: "lažne informacije davali su predstavnici tzv. nezavisnih institucija", a sve mi se čini da tu aludira na ombudsmana Sašu Jankovića, koji se iznenada našao pod velikim pritiskom vlasti. Premijer Vučić neće da veruje, a ipak veruje da je Dunja Mijatović deo jedne dublje i šire zavere. Ona je to napravila, kaže premijer, "zbog toga što postoji potreba za disciplinovanjem srpskih lidera i gušenjem svake ideje o slobodnom i suverenom reagovanju države Srbije u njenom spoljno-političkom delovanju". Meni se čini da nam je premijer poručio: nemojte da me zamajavate sa tim sitnicama, te cenzura, pa diktatura, pa gde su institucije – umesto da se za njega zabrinemo.


Ali da bismo razumeli zašto se toliko razljutio na sirotu Dunju Mijatović, moramo vratiti film unazad. To je ono što smo pre neki dan čitali u Blicu, kad je premijer iznebuha rekao da ga neko ruši spolja. Neki belosvetski faktori su se ustremili na njega (i Srbiju). On sebe već vidi kao njihovu žrtvu, obaveštavajući javnost da će se povući sa mesta premijera. Zašto ostavka? Pa zato da bi spasao Srbiju, jer mu je do nje najviše stalo od svega na svetu. A zašto mu se preti? Zato što on neće dozvoliti da zbog vladine slobodarske i suverene spoljne politike (čitaj proruske) strada Srbija i uvedu joj se sankcije. Nije valjda dotle došlo da već moramo birati između EU i Rusije. U strahu su velike oči. Vučić sluti da će ga večni mrzitelji srpskog slobodarstva i suverenosti veoma brzo otkačiti. Tako je on pročitao OEBS-ovo saopštenje. Do juče onoliki apaluzi, a odjednom se pojavila Dunja da ga ruši. Uhvatila se za lažnu cenzuru, u dosluhu sa domaćim izdajnicima.
Dobro, Dunja ga ruši, ali šta to bi sa njegovim evropejstvom, kad su se ovako teški oblaci nadvili nad njim?
Do odgovora ćemo se teško probiti ako slušamo samo Vučićeve žalopojke o svetskim i domaćim zaverama. Jeste da u našim udžbenicima piše da je srpski narod oduvek bio žrtva nepravdi i prevara velikih sila, dok smo se mi uvek samo branili, a ni mrava nismo zgazili. Ali to ne pomaže mnogo kad se OEBS i Dunja navade na nas. Da stvari zaista ne stoje baš najbolje, ali i da ćemo se hrabro boriti, o tome je mnogo određeniji Ivica Dačić, ministar spoljnih poslova. Iz svoje sadašnje nadležnosti ovaj osvedočeni veseljak održao je konferenciju za novinare na kojoj je rekao: "Dok nas EU ne primi u članstvo, vodimo računa o našim nacionalnim interesima". Nismo mi glupi, kaže Dačić, "znamo mi šta želimo i kakvi su nam interesi. A takođe znamo šta moramo, a šta ne moramo". A svima nam je poznato šta su naši nacionalni interesi: dok su Karlobag i Virovitica prežaljeni i dok Kosovo još uvek nekako figurira, sigurno je preostalo da nećemo dati Rusiju i Republiku Srpsku. A znaju i oni tamo da tako stvari stoje, nisu ni oni tako glupi kako se to Dačiću i Vučiću učinilo. Čitali su i oni pismo Dunji Mijatović. A i dobro su nas čuli da smo jako nesvrstano principijelni: generalno smo za integritet svih zemalja, ali su nam odnosi sa Rusijom prioritet. Kad mi krenemo na naše nacionalne interese, a već smo kretali i o tome mnogo znamo, tu Evropa ne raste. Kako da teramo naše nacionalne interese sve dok nas ne prime u članstvo, kad nas zbog tih interesa nikada neće u članstvo primiti. Daleko je Evropa od tih interesa, jer u njih obavezno spada i cenzura. Pa pošto stvari tako stoje, bar da se vlast lepo raskomoti. Kad nas prime u članstvo, neće biti više ni cenzure.
A dotle cenzura. I nemoj da mora Vučić svima odreda da piše onako nežna pisma.


Peščanik.net, 03.06.2014.

Pravila službe

$
0
0

Izvod iz Priručnika SNSPS za preživljavanje i gerilski rat u uslovima kada su na vlasti partizani & četnici (tj. oni koji baštine petokrake kokarde):

1. Ukoliko vas uvuku u unakrsno informativno medijsko ispitivanje povodom širenja panike oko toga da li vam je doktorat plagijat ili ne, obavezno primenjujte taktiku koja je nekima spasila živote po rovovima tokom Prvog svetskog rata (istog onog, čiji početak još uvek ne znamo kako ali sigurno znamo daćemo proslaviti nadasve radno uz počasne plotune sa Kalemegdana prema nekadašnjoj Austrougarskoj):


Ukoliko ste opremu potrebna za ovo dejstvo već iskoristili i potrošili, možete je napraviti iz priručnih sredstava koja se nalaze u svakom naprednom domaćinstvu, naročito ako vam deca idu u školu i ne grizu pisaljke dok pišu domaći.

2. Ukoliko vas pošaljemo na kontraminitng, pa tamo ispadne kako je izdajnička živa sila stostruko veća, ne pokrivajte se transparentima koje ste poneli glede rastura njihovog mitinga. Karton slabo odbija ciglu. Iskoristiti sredstva iz standardnog paketa za napredno preživljavanje, i to najbolje ona koja privlače pogled svakog oka i kamere a odvraćaju ga od vaše uspaničene face.


To će vam omogućiti dovoljno vremena da umaknete zatečenoj neprijateljskoj živoj sili i opremi za pribavljanje dokaznog materijala o vašem prisustvu na inkriminisanom mestu.
U ovom slučaju gaće navrh glave slabo pomažu, čak privlače neželjene poglede baš tamo gde ne treba. Zato treba striktno sprovoditi ovu metodu kako je zapisana.

3. Ukoliko vas neprijatelji vlasti stalno podsećaju na to ko ste i kakvi ste bili, sve te izdajnike i rušitelje države ćete najbolje ućutkati tako što ćete takvi biti i ostati. Ukoliko vas napadnu za nesposobne i nekompetentne saradnike, izvinite se strancima tek kada zagusti a svojih kilavaca se otresite kao ker buva uz obavezan trosatni ekspoze o tome kako su vam ih podmetnule strane obaveštajne službe i domaće izdajničke organizacije. To uvek pali kada je vaš slučaj u pitanju, jer ste tada to baš nepatvoreni vi i niko drugi (inače, taj drugi do daljeg čuči u srednjem uhu i čeka sledeću priliku za foliranje).
Nema šanse da od vas očekuju baš to. Garant.


Ova taktika podjednako važi bez obzira da li ste predsednik, premijer ili PPV. Ionako ste od svega toga pomalo.Ovde ne pomažu ni gaće & olovke, niti veštačka pileća prsa junačka.

Just be.

Privatna praksa

$
0
0

"Znanje je najbolje sredstvo odbrane od laži."

Akademska javnost proziva ministra panduracije za plagiranu doktorsku disertaciju...


Vlasnik šalterfakulteta, na kome je ministrov doktorat čekiran, i sam ima PhD koga se navedeni strani mentor uopšte ne seća (doktorata, ne doktoranda)...


Predsednik države je diplomirani operativni menadžer koalicionog Bogoljuba Karića pa potom i masterekonom. Mora da je tako, čim to kaže dr.megaprofesorica. Te diplome je odradio sa druge obale Dunava u odnosu na onu Jorgovankinu, ali garantovano nema pojma da Gaudeamus igitur nije neki alhemičar, već početak studentske himne "De Brevitate Vitae"...


Predsednik SO Voždovac je električar& diplomac-menadžer sa Akademije fudbala, masterisao na Visokoj školi za poslovnu ekonomiju i preduzetništvo. Da li postoje škole za neposlovnu ekonomiju, tj. da li se zvanje mastera stiče samo na fakultetima ili može i na visokim školama - nebitno, još uvek nije doktorirao...


Guvernerka NBS doktorirala u komšiluku srednje škole unutrašnjih poslova, na obali suprotnoj od Tomine...  
Obren Joksimović je, kao iskusan "dobrovoljac na brojnim ratištima", 2004. godine doktorirao na Megatrendu braneći disertaciju koju je naslovio "Menadžment ratne bolnice"...
Stručnjak za geografiju jugozapadne obale Afrike diplomirao je menadžment u sportu, magistrirao na malim i srednjim preduzećima, doktorirao industrijski menadžment - sve na vodi...
Potpredsednik SRS punih pet godina uporno geštetnerski objavljuje jedan te isti rad pod različitim naslovima, i to u svojstvu asistenta na novosadskom Pravnom fakultetu...
Buljuke drmrpr "platiš pet, dobiješ šest" SPS mozgova iz osamdesetih i devedesetih, više ne vredi ni spominjati...

***
Naše društvo je zdravo bolesno zahvaljujući ovakvima, a ima ih bezbroj - jedni doživotno sede po foteljama, drugi bespogovorno glasaju za prve čekajući svoju šansu da ih zaskoče i uglave se. Stvarno, zašto ne otvore neku ordinaciju, makar za samopomoć, jer teško da bi iko normalan takvim doktorima poverio merenja pritiska. Mada, oni su i za to stručnjaci sa podebelom praksom. Mislim na pritisak, molićufino. Ili to - ili trafiku, po preporuci jednog koalicionog partnera.
Doktorandi ili trafikanti, svejedno.

Viewing all 1772 articles
Browse latest View live