Quantcast
Channel: GRAĐANSKI KRUG
Viewing all 1768 articles
Browse latest View live

Odlučite sami

$
0
0


Počinje lov na veštice, vrišti iznova rođen
Počinje krstaški rat, vatra Pakla opet hoda Zemljom
Svetlost im u očima sjaji, reči k'o mačevi seku
Hrišćanska milicija maršira sad

Počinje lov na veštice, iznedriše ga američki strahovi
Počinje novo pročišćenje, inkvizicija za svakoga od nas
Drž' se razuma najbolje što znaš dok neki Hitler u ime Sina Čovečijeg zbori
Jer hrišćanska milicija maršira sad

Mržnja čini da adrenalin buja
Potpaljuj vatru, gledaj je dok raste
Svak' voli pravedničku stvar
U svetom ratu zaturen život stari
U svetom ratu nestale sve stvari

Počinje noćna mora, zatvarajte vrata i glave
Počinje noćna mora - Ponovorođeni je rođen slep
Devojke nam pokazuju put, pokazuju nam i svoju put
Sve je to samo američko šoubiz sranje
Sa seksom u jednoj i pištoljem u drugoj ruci,
Hrist se vraća

Iako je ugledni član desničarskog klana
Sveti čovek je samo lutka na njihovom čelu
Eto nama hrišćana, te histerične rulje
Što obožava Đavla u ime Božije


New Model Army "Christian militia"
(Vengeance, 1984)
Iskustvo nam je palanačko. Ponekad, opasno je (i kažnjivo) reći to na uho palanačkoj oholosti; ponekada, međutim, ova reč ide do pojma sudbinskog: palanka je, kaže se, naša sudbina, naš zao udes. Nema niti može da bude promene. Nema sveta izvan duha palanke. U svetu palanke, važnije je dobro se držati ustaljenog običaja nego biti ličnost. Palanka nije u svetu, ona je u duhu, svud moguća. 
- Radomir Konstantinović (Filosofija palanke)
Prvo izdanje "Filosofije palanke" objavljeno je u oktobru 1969.
Prođe, tako, i pedeseti oktobar - pa ništa.

I dalje je sve isto, zatucano i slepački; to samo menja povez a drugima kopa oči na sam spomen vida.


Ne jede, već ždere i opija se zajedno sa sveprisutnim popom, plus (čak i tu) baljezga o politici i bezbroj drugih idiotarija a pokojnika jedva da ko spomene. Tak'i smo ti mi, stranče, i ne može nam niki ništa, smo jači od sudbinu. 
I od pameti.

Sv. Luka ili Noć Veštica?
Odlučite sami.



31.10.2008. Noć veštica
31.10.2009. Noć veštaca
31.10.2013. H2O13
31.10.2014. Lov na veštice
31.10.2015. Noć veštice
31.10.2016. Lučinoć veštica
31.10.2017. Protestujem!


Ima neka tajna veza

$
0
0


Aleksandar Vučić tvrdi da je svojevremeno u Londonu prodavao šrafove - u mesari nekog indusa.
Slobodana Miloševića su u francuskoj štampi tokom devedesetih zvali "balkanski kasapin".
Svaki dalji komentar je izlišan.

Tiho noći...

$
0
0

Taman Srbija zaspi snom pravednika, obavezno se nađe neki mozak da razmišlja:



Ne razumem, kakve sad ovo ima veze s tim da Vlada izdvaja 116 miliona za štampanje poštanskih markica sa likom hrama Sv.Save (...) kako bi obezbedila 76 miliona za radove na njegovom beskonačnom završetku? Pa tih 40 miliona su povraćaj PDV-a u republički budžet, provizija na transakciju - nego kako ste mislili? Kao plata kod nekih privatnika: dam ti 20 da mi vratiš 6 hiljadarke, inače...
Nikad većih lopova na vlasti, od Pašića do danas. Vidi se čija su škola.
Ma samo nek' je patriotski, manje boli.
Crkli dabogda.

Znači, brtte...

$
0
0

Nismo mi vaš brat, a kamoli mlađi brat, ne možete da nas maltretirate, jer ne zavisimo mi od vas već vi zavisite od nas.


Ukoliko ste pomislili da je ovo komentar nekog od sve većeg broja "nepodobnih" građana koji su opravdano revoltirani ponašanjem Aleksandra Vučića, njegovog mlađeg brata Andreja kao i te njihove kamarile kradikalnih patridiotskih pljačkaša - grdno se varate. Ovo je - niko drugi do baš On, Veliki Brat AV - sredinom oktobra meseca poručio novoizabranim vlastima u Prištini, koje mu nisu ana baš nikako po volji.
A sad, ko hoće, neka se zapita i Zašto?
Odgovor više nije samo vidljiv, već je u sve većoj meri i opipljiv.
Gusto je, sve gušće.
Al' stvarno.

?

$
0
0

Vučić napušta TV studio nakon emisije "Upitnik" na RTS-u. [FOTO]
Večeras.


A u emisiji...
Nije izdržao čak ni akademskih 15 minuta od početka emisije, a već je u potpunosti zapenušao i pomahnitao.
Ispanglovao Bastaća pa nahranio Đuku, Marka, Martinovića, Rističevića i Maju. Platio sve dugove svojih glasača za TV pretplatu pa od 1. januara uveo AV pretplatu. Obesio Đilasa na Savski most preseljen na Ušće, pa ga vezao za šine ne bi li ga pregazio Tramvaj zvani Želja koji tu ne ide. Dao 100 litara svoje krvi za 1 litar protivotrova za antraks koji deluje samo na članove izborne komisije u Prištini. Forenzički precizno dokazao da je Boško Obradović deda Nebojše Stefanovića, dakle direktno je odgovoran za rođenje njegovog oca Branka, mine za ISIS i ubojni suzavac za Bagdad. Zoran Živković je ubio Ivana Stambolića, Slavka Ćuruviju, Dadu Vujasinović, prijatelja Saše Jankovića, Arkana, Badžu, Zorana Đinđića, Olivera Ivanovića, Josipa Rajhl-Kira, Zorana Sokolovića, Kundaka Todorovića i Mišu Vacića. A, ne - ovog zadnjeg još nije, taj se sam umalo udavio na Bogojavljenje, ali nema veze - Živković je bacio krst u ledenu reku i zato je kriv za pokušaj neuspelog atentata. Saša Radulović je zla sestra Zorane Mihajlović, što noćom poruši sve što Gospa od Glet-mase po danu izgradi. Vuk Jeremić zubima glođe asfalt na koridoru 10 i zato Babić nije mogao da zaustavi auto koji je vozio spavajući. Filozofski fakultet u Beogradu je leglo Đilasovog nacizma. Danijel Sinani je kurajberunuk Vuka Brankovića. Studenti su zapalili žito pa ćemo zbog toga morati da ga uvozimo iz Saudijske Arabije, ali nema brige - to državu i građane neće da košta ništa iz budžeta, jer smo već platili izvorima pitke vode. Sergej Trifunović je uobrazio da je Prle pa noću luta kanalizacijom i lomi cevi širom Beograda, samo da nervira Vesića. Definitivno, Vesićevu knjigu o Beogradu spalio je predsednik opštine Paraćin, jer se na Pinkovom snimku lepo vidi da su svih šest ruku (i toliko nogu) upravo njegovi. Žuti Bujke je do sad jeo govna, ali od sad radi za naše. Olivera J. mu je pred kamerama skuvala kafu, pravu erdogli-turkiš, u znak sećanja na srećne zemunske dane kada je kao kafe-kuvarica to radila tadašnjem Genseku Otadžbinske uprave. Po istoj formuli je tu kafu i prva srknula, da slučajno onaj zločinac Lutovac nije sipao neki otrov ili nedajbože ricinus. Siniša Mali nije plagijator niti resavac, jer mu je On lično na svom Komodoru64 otkucao doktorat još u onoj londonskoj gvožđari između pakovanja narudžbina mlevenog i mešanog mesa. Da, njegova majka ne može da zna koliko je tačno bio težak na porođaju jer tada uopšte nije bila prisutna u porodilištu tj. On se u stvari nikada nije ni rodio zato što je On tu tj. ovde oduvek i bio i nigde nije ni odlazio pa da bi se posle vraćao tj. rađao. Amfilohije je pokušao da otruje iglu ordena koji mu je dodelio Arhiposlovođa SNSPC Irigator, ali tom iglom je prethodno bio uboden Aleksandar Vulin jer je ta ista otrovana igla imala mehanizam za samonavođenje na inicijale AV. Aca Lukas se kamuflirao u nadimak. Naravno #1, Vulin je trenutno na rehabilitaciji i odvikavanju od tog otrova. Naravno #2, Gašić je uz njega, zbog iste krvne grupe. Gorespomenuta SNSPC će na predizborno Bogojavlenije proglasiti Anu Brnabić za Bogorodicu Naprednu, eto, i tu blagovest da nam obznani i sve nas sobom On ozari. Ne, naravno da još uvek nije pročitao novu Šešeljevu knjigu, nema vremena, ali svakako će pokušati da vidi ima li neka štamparska greška o Njemu. Branko Kockica je svakako najstručnije lice da oceni lepotu redekonstruisanog Trga Republike. One barabe iz CarGo svakodnevno buše gume na autobusima, trolejbusima i tramvajima GSB, i (beo)građani su opravdano kivni na njih. Eto, može mu se, dao je nalog "onim njegovima" da penzionerskih 5000 rajhsdinara isplate i Palmi, čisto da ga malo zeza. Dobro bre, i Danici Drašković, dosadni ste. Vučićjugend konačno preuzima listu kandidata za poslanike i odbornike, samo da se još "neki" mnogozaslužnici raskaljaju pa će i to da bude. Zvezda i Partizan se sa Vođom dogovorili da se ove nedelje prave englezi glede abrova da su rupa bez dna za pare koje im daje vlast u zamenu za navijačko obezbeđenje glasačkih kutija, Prajda i Rektorata. Plus, možda im uspe i da prevare Totenhem i Mančester pa ovi krenu da sami sebi daju golove. Za noć Veštica se maskirao u glavicu Crnog Luka, za slatkiše nadmudrio Bebu Popovića i DJ Žeksa. Dačić je opozicija.
Otkrio je Vođa pred kraj emisije i jednu malu tajnu, takođe nogometačku: pre utakmice Čelzi-Ajaks je italijanskom sudiji poslao SMS "Sine, daćeš večeras dva crvena kartona 15 minuta pre kraja onim holandezima, mamicuim što zajebaše stvar u Srebrenici!" I dade, stvarno. Hosana, Prorok na magarcu!
Šta bre - A Palmer? A kusur-markica za SPC? A ruski avion za gašenje ugašenog požara? A struja? A...
A ne, nećemo sa tim mućak-pitanjima - gotovo je, kraj emisije!
Nema probijanja termina i davanja odgovora u poslednjoj stotinki poslednje sekunde emisije.
I tačka.
Na upitnik.

Lažov²

$
0
0

- Da li je istina da sve što kažete zapravo ima suprotno značenje?
- Nije istina. 


Kako nervoza i sumanutost Vučića&Co. sve više izbijaju na površinu te usijane tintare, svakodnevnim ubrzanim ritmom, tako je sve očiglednije da ova karikatura u njegovom slučaju više nije smešna već žestoko istinita. Njega je sve lakše i lakše čitati (ako je tako nešto ikada zahtevalo mentalni napor iole ozbiljniji od onog neophodnog za skidanje ljuske sa barenog jajeta); sve više predstavlja gubljenje vremena i energije na kapiranje svega što on neprekidno bulazni po novinama i TV-kanalima.
To se naopako rodilo, i oduvek predstavljalo negaciju svega što bi gorko želelo da bude - a ne ume.
Ali, negacija negacije nije uvek afirmacija, lažno laganje ne predstavlja istinu.
On laže i kad ne govori istinu.
A ko laže, zna se, taj i krade.
Zato su mu potrebni nepismeni, doslovno i figurativno (najpre politički), oni koji ga ne mogu pročitati. Jer zna da u suprotnom neminovno završava poput svakog drugog primerka žute štampe - kao tariguz. Medijski ili politički, sasvim je svejedno.
Završiće taj, daleko brže nego što se nadao, poput ovih svojih poltrona. Kada masovna bežanija uhvati maha pokušaće da se uvlačisam sebi, da održi tu mašineriju ludila. Kao što to u istoriji obično biva, tada je već kasno.
Podelimo iskonsku, duboku međupreponsku bol za njim - 3, 2, 1... sad!

81 godinu i 24 minuta kasnije

$
0
0


Dokle god Aleksandar Obradović iz Valjeva čami u lagumima mračne kule laži Aleksandra Vučića i njegove porodično-koalicione bande dilera smrti, svako dalje laprdanje o demokratskim procesima, graditeljskim i ekonomskim uspesima, izborima, cenama, zdravlju, pravdi, obrazovanju i normalnom životu - pada u vodu, postaje bespredmetno i služi odvraćanju pažnje od suštine ovog našeg "uznapredovalog" društva i pripadajućeg mu režima vlasti: u njemu su, danas, sve odrednice onoga što se desilo u noći između 9. i 10. novembra 1938.
I više od toga.
Ne treba nikada zaboraviti suštinsku činjenicu da su nacistički logori prvo bili punjeni Nemcima (untermensch ili kradikalskim novogovorom "ološ" i "nedostojni ljudi" - zvuči poznato?), pa tek onda "ostalima" koji su bili proglašeni nepodobnima i neprijateljima naroda i države.
I da je većina ćutala, misleći da je podobna.
I bila je - ali za zlo, kao što to obično biva u takvim društvima.
Jer su "mislili" da su slobodni...

E, zbog toga Kesić:


Nedostojni naprednog života

$
0
0

Osim lova na Jevreje tokom "kristalne noći", lovili su nacisti i mnoge druge - "nejevreje", podjednako nepodobne ideologiji totalitarizma i mržnje, tom svojevrsnom kultu smrti koji je po nekim elementima čak bio bliži Istazijskom nego onom Okeanijskom ili Evrazijskom. Doduše, sam Orvel je govorio da se te tri superdržave suštinski uopšte ne razlikuju osim boje zastava i formalnog naziva.
A u stvarnom svetu, po konačnom učinku, teško da ćete (iako puni entuzijazma i dobre volje) pronaći suštinsku razliku između Staljina i Hitlera - osim dužine brkova.
Upravo je takvima forma bitnija od suštine, jer prikriva njihovu prazninu i besmisao.


Ovo je nacistički poster u okviru T4 programa prisilne sterilizacije i eutanazije, na kome otprilike piše:
"Šta pošten Nemac sve nosi na svojoj grbači? Jedan (pre)nosilac naslednih bolesti svakoga od vas do 60. godine života košta pedeset hiljada rajhsmaraka". A bilo je i gorih od ovoga.
Pa vi onda vidite, da li vam je takvih parazita još uvek žao. Porazmislite dobro šta ćete na ovo da odgovorite, čisto da i sami, jednoga dana ne zažalite.
Jer...

Progon "nejevreja"
Iako su Jevreji predstavljali glavnu metu na koju je bila usmerena mržnja nacista, podmetnuta nemačkom narodu (koji se, doduše, i nije nešto tome opirao), bilo je i drugih na koje su se podjednako bili obrušili zbog njihove rasne ili genetske "inferiornosti". Bilo je naučnika koji su podržavali i "objašnjavali" nacističku rasnu ideologiju i zakone, zalažući se za "selektivni uzgoj" (čista eugenika, koja vuče korene iz socijal-darvinizma 19. veka) zarad "poboljšanja" ljudskog roda. Zakoni usvajani u periodu 1933-1935 za cilj su imali smanjenje broja "inferiornih" (untermensch, podljudi - nasuprot "superiornih" übermensch nadljudi), programom prisilne sterilizacije: preko trista hiljada građana tadašnje Nemačke, proglašeno je mentalno i fizički hendikepiranim, zbog čega su bili podvrgnuti hirurškom tretmanu ili zračenju kako ne bi mogli da se dalje "razmnožavaju".
Pristalice prisilne sterilizacije su takođe isticale finansijski element te priče, tvrdeći da ti "hendikepirani" samo opterećuju društvo i budžet troškovima koji su izdvajani za njihovu negu. U medicinski hendikepirane su svrstali ne samo one sa fizičkim i mentalnim nedostacima, već i one sa genetskim, ali i pacijente sa terminalnim bolestima - poput obolelih od kancera kojima "ionako nije bilo pomoći, pa što da oštećuju Rajhsbudžet" kada smo iza njih takve pronašli Konačno rešenje. "Pacijentima koji se smatraju neizlečivim prema najboljoj dostupnoj ljudskoj proceni stanja njihovog zdravlja, treba omogućiti milosrdnu smrt", stajalo je u Dekretu o eutanaziji, napisanom na Hitlerovom ličnom memorandumu. Posle su dodali i društveno-politički hendikepirane - što da se oni izvuku.
Kao što smo već rekli, "hendikepirani" su bili ne samo fizički i psihički, već i "rasno" bolesni.
Svima njima bila je namenjena vozna karta u jednom pravcu, bez povratka.
Veliki broj od trideset hiljada tada "popisanih" nemačkih Roma, bio je sterilisan i zajedno sa "crncima" im je bilo zabranjeno da sklapaju brakove sa Nemcima i Nemicama. Po nekim izvorima, oko pet stotina dece "afronemačkog" porekla bilo je takođe sterilisano. Novousvojeni zakoni su bili kombinacija tradicionalnih palanačkih predrasuda (tako svojstvenih, nažalost, svim društvima čak i danas) i rasističke ideologije nacista; shodno tim "zakonima", Romi su bili proglašeni "kriminalnom i asocijalnom rasom".
Još jedna "tekovina" nemilosrdne diktature Hitlera i nacista tokom tridesetih godina prošlog veka, predstavljala su brutalna i teatralna hapšenja političkih protivnika, sindikalaca (ovo su mu naročito obožavali zapadni industrijalci poput Forda, obilato ga nagrađivajući poklonima i novčanim prilozima sve do početka rata) kao i svih ostalih koje su nacisti obeležili kao "nepoželjne" i "neprijatelje države". Između pet i petnaest hiljada homoseksualaca bilo je među prvim tranšama "isporuka" u konclogore; nakon izmena i dopuna nacističkog Krivičnog zakonika iz 1935. godine, dovoljno je bilo dojaviti nadležnim službama da je neko "homoseksualac" pa da taj dobije ekspresno hapšenje, suđenje i presudu - po kratkom postupku, i sa unapred poznatim konačnim ishodom.
Jehovinih svedoka je tada u Nemačkoj bilo najmanje dvadeset pet hiljada, i njihova verska organizacija je takođe bila zabranjena (početkom aprila 1933) uz debelo ćutanje (ponekad i odobravanje) katolika i protestanata - sve dok i oni sami nisu došli na red (sveštenik Martin Nimeler je to osetio na svojoj koži, pa opevao). Problem za naciste je predstavljalo verovanje "jehovnjaka" koje im je zabranjivalo davanje bilo kakve podrške i zaklinjanja silama ovozemaljskim - nacističkoj državi i vojnoj službi u Vermahtu. Njihova literatura je bila konfiskovana, oduzimali su im radna mesta, naknade za nezaposlene, penzije i sva ostala socijalna davanja. Mnogi od njih bili su poslati u zatvore i koncentracione logore, a deca predata u sirotišta i domove za (prevaspitavanje) maloletnika.


***
Kakve sad pa ovo gore ima veze sa Srbijom, 80 i kusur godina kasnije?! - zapitaće se mnogi. Pa, kao što je to bezbroj puta već bilo rečeno, zlo se ne ogleda samo u zlim delima već i u nečinjenju. Tako je i sa ovim, gornjim "primerom" istrebljivanja sopstvenog naroda.
Nacisti su, dokazano, svrstani među najveće pljačkaške režime u istoriji ljudskog roda.
Dok nas, danas, "naši" pljačkaju na sve strane a mi i dalje šaljemo viralne SMS-poruke za sakupljanje humanitarne pomoći za izlečenje nekog deteta (od čega državni telekom takođe ubire sopstveni kajmak), najmanje što možemo da uradite je da se trgnemo i zapitamo da li smo svi mi, obični građani, drugovi-nečlanovi SNS i njihovih satelita, zapravo - "nepoželjni", "nepodobni", "nedostojni života", "neprijatelji države", "ološ", "bolesni", "hendikepirani", "bezvredni", "inferiorni"?
Podljudi?
Da nas svakodnevno ubijaju zakonski nečinjenjem - nesposobnošću lekara, korupcijom i partijskom podobnošću istih, zakidanjem i ukidanjem socijalne pomoći, ucenjivanjem nezaposlenih učešćem u javnim radovima što je apsolutna besmislica i zloupotreba od strane ove države (umesto da ih lepo uposle na sat i isplate dnevnice, ucenjuju ih redovnom mesečnom naknadom za nezaposlene), neskrivenim prozivanjem "cigana, tih društvenih parazita i asocijalnih kriminalaca, jer svi su oni isti", etiketiranjem svih politički i verski nepodobnih (čitaj: neSNSrboslavnih) građana da su zlo tkivo ovog naroda koje treba podhitno odstraniti... samo da nije njihovih stranih mentora koji ih štite, inače bi mi njih odma' em po kratkom postupku.
Šta - sterilisali?
Ali, šta će vam veća sterilizacija jednog naroda od masovnog bekstva u inostranstvo upravo najreproduktivnijeg sloja stanovništa, koji beži od očaja, ludila i beznađa ovdašnjeg.
Šta - eutanazirali?
Srbija ima ministra zdravlja koga zovu "Doktor Smrt".
Srbija je danas zemlja mrtvih. Neki leže, neki hodaju jer još uvek nisu obavešteni o svom stanju. A neki, bogami, i glasaju - i to iz obe, navedene, grupe.
Glasaju, i to baš za one koji ih ubijaju.
One iste koji nacizmom proglašavaju svaku slobodnu reč, neslaganje i kritiku vlasti.
Jer, svi su oni bolesni.
Jer, samo bolesnici mogu Vučićevo "Zlatno doba" da proglase za laž jednog bolesnika - al' stvarnog.

Današnja Srbija je naopaki negativ svega normalnog, ovakva zastava joj pristaje.

Za terminalne bolesnike u Srbiji nema bolničkih postelja. Palijativni bolesnici u Srbiji praktično nisu ni prepoznati kao posebna kategorija, već ih zdravstveni sistem i dalje tretira kao one "koji zauzimaju bolnički krevet", odakle ih najčešće i izbacuju. Umiru u agoniji, na očigled članova porodice potpuno nemoćnih da im pomognu. U okruženju od 125 zemalja, Srbija je jedina koja nema institucionalno rešeno pitanje palijativne nege, već su terminalni bolesnici prepušteni sami sebi i svojoj porodici. Srbija spade u zemlje koje izdvajaju minimalna sredstva za zdravstvenu zaštitu svojih građana.

Arhikliconoša Vučić se slika sa decom obolelom od raka u striktno probranim i umivenim, Potemkinovim klinikama.
Mislite da je slučajno svoje kritičare, opozicionare i demonstrante nazvao "nedostojnim ljudima"?
Pa nismo baš toliko naivni.


bbolesnik &брат

$
0
0

Horst Vesel (Horst Wessel, 1907-1930) je bio berlinska bitanga, jedan od vođa nacističkih jurišnih odreda batinaša, pljačkaša i ubica (SA - Sturmabteilung), poznatih i kao "braonkošuljaši". Na komandnoj lestvici se uspeo do čina šturmfirera koji je rukovodio SA bandama u nekoliko berlinskih kvartova. Pored partijskog "terenskog" rada, zanosio se studijama prava, a bavio se i podvođenjem prostitutki kojima je redovno uzimao reket od para koje su im davale mušterije. Sa jednom od njih je živeo u stanu sve dok se nije posvađao sa gazdaricom zbog neplaćanja kirije. Gazdarica ga je ocinkarila bandi ološa iz komšiluka, u nadi da će batinama izvući pare iz njega. Ispostavilo se da su to bili članovi Komunističke partije koja je raspisala ucenu za Veselovu glavu, zbog "zasluga" za teška prebijanja sa smrtnim slučajevima nekih od njihovih članova. Umesto uterivanja duga za kiriju, Horst Vesel je 1930. dobio metak u čelo na pragu stana oko koga se sporečkao sa gazdaricom.
Vesel se još nije ni ohladio u mrtvačnici, a Gebels je već objavio da je tog nacističkog velemučenika ubila "banda komunističkih degenerika". "Bio je hrišćanski socijalista! Svojim delima je pozivao druge da se okupljaju oko njega. Kroz njega je delovao božanski element, čineći ga takvim kakav je bio i terajući ga da deluje kako je delao i nikako drugačije. Neko je morao da pruži svetao primer i ponudi sebe kao žrtvu! I eto njega, spremnog!" euforično je napisao Gebels u novinskom nekrologu, koji je istovremeno bio poziv za masovno okupljanje nacista na Veselovoj sahrani. Proglasivši ga za vrhovnog mučenika nacističke partije, Hitler je tri godine kasnije održao masovnu paradu nacista kraj Veselovog groba, ponavljajući Gebelsove fantazije o Veselu koji "nije umro, već se sa ostalim SA jurišnicima i dalje bori na Nebesima, u nacističkoj Valhali, protiv neprijatelja Rajha i nemačkog naroda", objasnivši da to nije bilo ubistvo već da se "heroj braon revolucije" Vesel sam žrtvovao za Partiju, Rajh i Narod.
Nakon Drugog svetskog rata, grob Horsta Vesela je bio u potpunosti uništen a 2013. uklonjen na zahtev lokalne crkve koja nije želela da tu bude mesto okupljanja neonacista.


Da li Srbija danas ima nekog svog Horsta Vesela - makar u najavi, ako ne i već reinkarniranog? Pa, kandidata ima više ali jedan se posebno ističe po medijima u poslednje vreme.
Prepodobni Miša Vacić - rođen 1389. u voždovačkoj nacionalističkoj teretani pod otvorenim nebom, ortak beogradskih trandži sa lokalnih pižama-partija u gaćama, skočopizdeni januarski lovac na ukrštene daske po zaleđenim rekama, privremena desna ruka Marka Đurića u državnoj kancelariji za KiM, bušač karata i putnik u Vučićevom freska-vozu za Nedođiju, hauptfirer nečega što se zove Srbska Desnica (SD) koja okuplja striktno mitska bića u džemperima od soBstvene dlake, ljubitelj lika&dela&majice Vladimira Putina, konzument odborničkih mandata bez izlaska na bilo kakve izbore, rukoljub mantijaški, trenutno najaktivniji progonitelj nepodobnih pripadnika srBske nacije. Medijska žvaka za naivne i budale.

Miša Vacić, portparol desničarskog pokreta 1389, osuđivan zbog različitih krivičnih dela, od pre dva meseca zaposlen je u Kancelariji za Kosovo i Metohiju, potvrđeno je nezvanično. "Jeste, Vacić je odnedavno angažovan kod nas, u Kancelariji. Na savetničkom je mestu", kaže izvor našeg lista iz Kancelarije za KiM, na čijem je čelu Marko Đurić. Naš sagovornik nije želeo da otkrije kako je došlo do toga da Vacić bude zaposlen. Sam Vacić je za naš list potvrdio informaciju, ali nije želeo da kaže ništa više.

Nekadašnji portparol desničarskog pokreta 1389 Miša Vacić objavio je na društvenim mrežama da radi kao savetnik direktora Kancelarije za KiM Vlade Srbije.. Miša Vacić je bivši predsednik Srpskog narodnog pokreta 1389, poznat po svojim ekstremno desničarskim idejama, ali i učestvovanju na mitingu Kosovo je Srbija, posle koga je zapaljena američka ambasada, kao i na mitinzima podrške Radovanu Karadžiću, kada su se huligani sukobili s policijom. Vacić je osuđivan zbog diskriminacije LGBT populacije, držanja oružja i ometanja službenog lica u obavljanju dužnosti.

Najveći problem u Bujanovcu izdajnici koji šuruju sa Šiptarima i oni će biti raseljeni zato što drugima uništavaju živote, ali i ako budu sputavali Srpsku desnicu. Doći će ljudi, ako treba blokiraćemo ceo grad protiv onih koji korupcijom uništavaju vaše mesto. Dolaziću ovde dok ih ne oteramo. Ako treba iz svih gradova gde postoji Srpska desnica dovešćemo najzajebanije ljude da raselimo ove koji vam uništavaju živote, ali prvo pokušajmo demokratski.

Ne, neće niko biti raseljen, nisam upotrebio tu reč. Biće govor pušten, pa ćeš moći da vidiš, nisam upotrebio glagol raseljavati ni u jednom obliku. Ja sam govorio da ćemo ih proterati u formi iz institucija, rekao sam: 'Mi ćemo ih proterati i doći na njihovo mesto'.

Jedna od klasičnih uloga, kad imate takve ljude, jeste da pokažu da ima gorih od nas koji smo na vlasti, za to je Vojislav Šešelj služio Slobodanu Miloševiću, pokazujući Zapadu, evo pogledajte koja je alternativa ako ja nisam na vlasti, s tim što mislim da je Miša Vacić konkretno suviše mala, sitna osoba, da bi mogla tako neku ulogu da odigra ali ima ulogu zastrašivača. Ima ljudi koji se plaše, ima ljudi koji kada pročitaju ovaj tekst koji će zaista da se uplaše.

E, pa Zelenoviću evo me u Šapcu, tvome Šapcu. Srušili smo Austrougarsko carstvo. Ovde u Šapcu su se skoncentrisale snage da im zadamo završni udarac, da ih gurnemo niz Cer u srpsku Drinu i podavimo. E tako ćemo i sa Zelenovićem i njegovim kriminalcima. Zelenoviću, pakuj se, došao sam da te proteram sa Šapčanima u zatvor u Sremsku Mitrovicu... Ma, napravićemo u Šapcu zatvor jedan, da ga izložimo, da ga gledamo, da ga pljunemo svaki dan za dan koji su proveli pljačkajući nas. Iz svih gradova u kojima postoji Srpska desnica doći će najzajebaniji ljudi da stanu iza nas, a vidim i vi ste zajebani, i da mu kažemo: Dosta Zelenoviću, Šabac će da bude slobodan.

Predsednik Srpske desnice Miša Vacić sinoć je u Pančevu uputio nove poreteće poruke, ovoga puta potpredsednici Stranke slobode i pravde Mariniki Tepić. I dok Vacić za N1 kaže da nikome nije pretio pa ni gradonačelniku Šapca Nebojši Zelenoviću, u Savezu za Srbiju čekaju reakciju tužilaštva i poručuju da Miša Vacić izgovara sve što lider SNS-a i predsednik Aleksandar Vučić misli, a ne sme da kaže.

Najvažnije je to da se ova šizofrenija u kojoj živimo zahuktava i baca u novu brzinu. Cela ova gungula poslednjih dana služi da se afera Krušik zatrpa. Država je poslala Vacića da nas potpuno sludi, da ne bismo govorili da je Aleksandar Obradović još uvek u zatvoru - to je zatvor, jer ne može da izađe iz svoje kuće, zato što je objavio kriminalne radnje oca ministra policije.

U nekom drugačijem svetu, na nekom drugom mestu, građanin, ili šta je već, Vacić Miša, bio bi sasvim nevažan stvor, nedostojan bilo čije pažnje. Takvim je do nedavno smatran i ovde. Skoro je sigurno da on, kao zatupasti graditelj nasilnog jednoglasja u građenju sasvim nove, ali odnekud poznate vrste rodoljublja, smatra sebe mustrom za idealnog Srbina. Ali, jebi ga, to ne bi valjalo, niko ne želi da izgleda kao mutant nastao ukrštanjem Šešelja i Rističevića. Moguće je da je Vacić neželjeni proizvod, ili kreativni pobačaj laboratorije pravovernih teoretičara patriotizma, koji sebe drže za nekakve prvosrbijance, i koji su u eskalirajućem ratu sa nečim što ne postoji: sa autošovinizmom. Naravno da je operativac Miša Vacić misaono daleko ispod ideje, ma koliko ona u svojoj razornosti bila uprošćena do trivijalnosti. Ali je uspeo da razume smisao svoga postojanja, jer u svakom sistemu on je neprijatni incident; jedino u Vučićevoj državi postaje deo sistema. Samo tako besmislen on je mogao da bude deo freske u Đurićevom vozu-crkvi, zaposlen u državnoj službi kao savetnik za kosovsku utopiju. On ne zna šta je levica a šta desnica, to je što mu kažu da bude, i bude ono gde ga stave. Mislite li da se neko ovde šali? Naravno ne! Ljudi poput Vacića i Vučića nemaju duha, niti smisla za humor. Kao ni njihovi ideolozi mržnje i samomržnje. Ta osobina nije potrebna za posao koji rade.

Na osnovu nekoliko poslednjih skandala u kojima je učestvovao, sami procenite da li se građanin M.V. opravdano kandidovao za naprednog obermučenika kradikalske Srbije i "heroja pink revolucije" tj. ima li šanse da to i postane - ako/kada to Vođi bude bilo potrebno. A biće, kad tad. Možda već za naredno Bogojavljenje, kada ovaj zadrigli rutavi ortak Dženi Pinter bude skočio po kruciformu časnu, ne znajući da je izdajnik jevrejski Đilas u reku ubacio 1244 tone leda ne bi li ga eliminisao iz trke.
Ma nema frke, spasiće ga Kačavenda - kao i sve ostale od te fele; što taj ume da reanimira mrtvake... čudo jedno.


p.s.
Nacisti i njihove ideje nisu se iznenada ponovo pojavili. Oni nikada nisu ni nestali. Ko zaboravi poslednji rat, već priprema sledeći. Nije zlo u nama i to je dobra vest. Kada bismo bili hrabri, i kada se ne bismo plašili za svoj život, mogli bismo da mu se suprotstavimo i pobedimo ga. No, za to je potrebno da ljudi nešto nauče iz istorije. Ali čovek zaboravlja, pogotovu najvažnije lekcije. Tako sam ja na primer zaboravio da denacifikacije nije bilo. Nacionalsocijalistčka elita je posle 1945. nastavila da postoji i funkcioniše.  Zaboravio sam da je maja 1945. NSDAP imala 7, 5 miliona članova i da je do 2006. u Nemačkoj osuđeno samo njih 6500. To znači da se od 1000 članova NSDAP-a njih 999 izvuklo bez ikakvih posledica. I ne samo to: bili su korisni u vojsci, umetnosti, politici, i ništa ih nije sprečavalo da budu i na najvišim funkcijama.

Aleksandar Volt Vitman Vučić Dizni

$
0
0

Pesma o meni (Volt Vitman: zbirka pesama "Vlati trave", 1855)
Izabrani delovi Vitmanove poeme, koji slede, kao da ukazuju na postojanje nekakve veze između ovog američkog pesnika i aktuelnog srpskog predsednika koji naročito obožava da se gađa citatima i tuđim mislima pred obeućenom masom koja u životu nije čula za 99% citiranih.





1
Ja svetkujem samoga sebe i pjevam samoga sebe,
a što ja sebi dopuštam, morate i vi sebi dopustiti,
jer svaki atom koji pripada meni, pripada također i tebi.
Ja plandujem i pozivam svoju dušu u goste.
Ja ležim i lagodno traćim vrijeme opažajući vlat ljetne trave.
Moj jezik, svaki atom moje krvi, stvoren je od ovoga tla, ovoga zraka,
rođen sam ovdje od roditelja rođenih ovdje od roditelja
isto tako, a i njihovi roditelji isto tako;
ja sada, u mladosti od trideset i sedam godina, u
potpunome zdravlju počinjem u nadi, da neću prestati do smrti.
Vjeroispovijesti i škole još neodlučne povuku se učas,
ocijenjene na svoju pravu cijenu, ali se nikada ne zaboravljaju.
Primam u goste dobro i zlo; ja dopuštam da govori uz
ma kakvu pogibelj priroda bez smetnje s izvornom,
iskonskom energijom.

16
Od starih ja sam i od mladih, od ludih koliko i od mudrih,
Bezobziran prema drugima, uvek pun obzira prema drugima,
Materinski koliko i očinski, dete koliko i čovek,
Grubom tvari napunjen i tananom tvari napunjen,
Jedan iz Nacije mnogo nacija od kojih
Najmanja ista je i najveća ista je,
Južnjak ubrzo kao i severnjak, živim kao
plantažer nasmejan i gostoljubiv dole uz Okoni,
Jenki na svom putu spreman da trguje,
Zglobovi su moji najgipkiji zglobovi na
svetu i najkrući zglobovi na svetu,
Stanovnik Kentakija na putu dolinom
Elkhorna u dokolenicama od srneće
kože, stanovnik Lujzijane ili Džordžije,
Lađar na jezerima ili zalivima ili duž
obala, iz Indijane sam, Viskonsina, Ohaja;
Srođen sa kanadskim krpljama za sneg, kod
kuće sam kad sam gore u šumama, ili sa
ribarima na pučini Njufaundlenda,
Kod kuće u floti ledolomac, ploveći sa ostalima i menjajući smer,
Kod kuće u brdima Vermonta ili u šumama Mejna, ili na ranču u Teksasu,
Drug onih iz Kalifornije, drug slobodnih severozapadnjaka (volim njihove velike razmere),
Drug splavara i ugljara, drug sviju onih koji se rukuju i pozivaju te na piće i meso,
Učilac kad sam sa najjednostavnijima, učitelj najmisaonijih,
Iskušenik što tek započinje, a ipak iskusan u mirijadama godišnjih doba,
Farmer, mehaničar, umetnik, gospodin, mornar, kveker,
Zatvorenik, svodnik, larmadžija, advokat, lekar, sveštenik.
Svemu odolevam bolje nego sopstvenoj raznovrsnosti
Dišem vazduh ali ostavljam ga u izobilju posle mene,
I nisam u neprilici, i na svome sam mestu.
Mušica i ikra na svome su mestu,
Sjajna sunca koja vidim i tamna sunca koja
ne vidim na svome su mestu,
Opipljivo je na svome mestu i neopipljivo je
na svome mestu.

Prevod: Tin Ujević


Volt Vitman (Walt Whitman, 1819-1892) bio je američki pesnik. U mladosti je živeo nemirnim životom menjajući mnoge poslove. Sam štampa svoje glavno delo, poznatu knjigu pesama "Vlati trave", koja se posle pojavila u mnogim izdanjima, na mnogim jezicima. Piše joj predgovor, u kojem iznosi zahteve za novom američkom književnošću. "Vlati trave" je zbirka pesama u slobodnom stihu, koja na snažan način slavi individualizam Amerike, demokratiju i bratstvo među ljudima, te živo i ushićeno opisuje američki život, posebno Njujork. Delo je proglašeno nemoralnim zbog slobodne obrade polnog života (posebno homoerotskih tonova), pa pesnik biva neshvaćen od savremenika. Međutim, moderna kritika ga smatra jednim od najvažnijih stvaralaca u istoriji američke književnosti.
Iako se rasprava o Vitmanovoj seksualnosti i dalje vodi, uobičajeno se on smatra homoseksualcem ili biseksualcem. Pretpostavke i zaključci o njegovoj seksualnosti izvedeni su iz njegove poezije, premda se isti osporavaju. Njegova poezija predstavlja ljubav i seksualnost na ovozemaljski način, lišen moralne prepredenosti religije, tipičan za Američku kulturu tog vremena, koja smatra individualnost kao jednu od najvrednijih vrlina. Takođe, njegova dela su nastala u prvom razdoblju 19. veka, pre medicinske klasifikacije seksualnosti.
Vitman  je tokom svog života imao veliki broj intenzivnih prijateljstava sa muškarcima i mladićima. Određeni biografi su naveli kako smatraju da bez obzira na intenzitet tih odnosa i prisnost, oni zapravo nikada nisu bili karnalni.
Smatra se da je Piter Dojl bio Vitmanova velika ljubav. Dojl je radio kao kondukter kada su se on i Volt upoznali oko 1866. godine. Sledećih par godina su bili nerazdvojni.
Oskar Vajld je upoznao Vitmana tokom svog boravka u Americi 1882. godine, te je kasnije izjavio Džordžu Sesilu Ivsu, jednom od prvih aktivista za prava homoseksualaca, da je Vitmanova seksualna orijentacija izvan sumnje: "Imam poljubac Volta Vitmana još uvek na mojim usnama."
- Wikipedija: Volt Vitman
- Lekcije o slavi ili: Kako su Vitmen i Vajld proveli jedno popodne zajedno (Glif, 07.06.2019)


Vučić otvorio ISTOČNI KRAK Koridora 10: Od Horgoša do Gradine za manje od PET SATI
"Poštovani narode, prijatelji, hvala vam što ste u ovolikom broju došli i pokazujete koliko volite našu Srbiju! Uskoro će biti završen i gasovod tzv. Balkanski tok. I danas zaista osećam ono što je osećao Volt Vitman, danas vidim ovde srećne ljude i vidim i vas koji ste došli da vidite kako izgleda ovaj auto-put, ali nećemo stati na ovome. Gradićemo bez prestanka da bi ova zemlja bila bolja, da bismo imali više radnika i investicija. Da bismo mogli da kažemo da smo stvorili jednu od uspešnih i najlepših zemalja. Za to je potreban napor i vreme, vreme koje ćemo morati da skraćujemo."
- Aleksandar Vučić, na svečanom otvaranju istočnog kraka Koridora 10, 09.11.2019.


***
"Jbt, pa ovde je stvarno Diznilend!"
- Miki Maus, tokom 5 sati proputovanja Koridorom 10 kroz Srbiju od Horgoša do Gradine



Pitamse, pitamse - šta je osećao Volt Vitman na otvaranju istočnog kraka Koridora 10 prema Bugarskoj, pa da istom prilikom to oseti i Aleksandar Vučić?
Ne znam, nisam pametan...

Monday morning nightmare

$
0
0

"Hvala lekarima i zaposlenima na VMA. Hvala svima koji su brinuli. Već od ponedeljka biću u punom radnom pogonu."
- Aleksandar Vučić, na Veliku subotu 16. novembra


I trećega dana, kako je i red
Beše, u ponedeljak se vrati
U pogonu punom, radnom.

***
Ateistima nikako nije jasno otkud vernicima ideja da će se Isus vratiti - pa bio je prikovan za krst a ne za bumerang?!
E zato ovo naše Čudo kao da je prikovan za jo-jo.
Pa kako posle da ne veruješ u njega i budućnost, ka-ko?

Smrt u diskoteci

$
0
0

Ukida se cenzus za referendum, odluku donosi većina izašlih
Za uspeh referenduma u Srbiji više neće biti potrebna izlaznost veća od 50 odsto upisanih birača, već će se usvajati odluka većine izašlih glasača, predviđeno je Nacrtom Zakona o referendumu i narodnoj inicijativi, kojim se rok za prikupljanje potpisa za narodnu inicijativu produžava sa sedam na 90 dana. Javna rasprava trajaće do 22. novembra.



Ministar državne uprave i lokalne samouprave Branko Ružić, naglasio je da je cilj predloženih zakonskih izmena usklađivanje sa Ustavom, uz ocenu da je postojeći zakon po nizu svojih rešenja restriktivan, prevaziđen i neusaglašen sa Ustavom i da ograničava korišćenje demokratskih mehanizama garantovanih najvišim pravnim aktom. "Važeći Zakon o referendumu i narodnoj inicijativi je donet 1994. godine, a minimalno izmenjen 1998. godine, ali je primena niza rešenja tog zakona u praksi pokazala velike nedostatke, zbog čega se referendum i narodna inicijativa retko koriste", rekao je Ružić na Okruglom stolu o Nacrtu Zakona o referendumu i narodnoj inicijativi. "Na lokalnom nivou uspešni referendumi su se održavali samo po pitanju uvodenja mesnih samodoprinosa, što ukazuje da se ovi demokratski instituti slabo primenjuju u Srbiji i to stanje želimo da promenimo".
Pomoćnik ministra državne uprave i lokalne samouprave Saša Mogić rekao je da je jedna od ključnih neusaglašenosti važećeg zakona sa Ustavom tzv. kvorum za referendum, odnosno, odredba po kojoj uspeh referenduma predviđa izaznost više od polovine upisanih birača. S druge strane, članom 203. stava 8 Ustava Srbije utvrđeno da se odluka o promeni najvišeg pravnog akta donosi ukoliko za nju glasa većina od izašlih birača. "Bilo je raznih komentara u javnosti šta je smisao ukidanja kvoruma za referendum. I da odustanemo od donošenja novog zakona i da se ništa ne promeni, ako bi se održao referendum za promenu Ustava, ne bi mogao da se primeni važeći zakon, jer je Ustav to eksplicitno odredio", kazao je Mogić, koji je tzv. kvorum za referendum označio kao jedan od ključnih problema za primenu tog demokratskog instituta. "Predviđa se i proširenje kruga birača sa pravom učešća na referendumu na interno raseljena lica, dok se potpisi za narodnu inicijativu mogu prikupljati elektronskim putem".


Najzad... deluje.
Znao sam da mi je ta priča od negde poznata.


Može jedna Smrt u diskoteci?
Ne, hvala.
Nismo nešto u formi, godinama unazad.

Apsurdistan

$
0
0

Koja je umetnička instalacija apsurdnija: protivpožarni hidrant na obali mora ili Aleksandar Vučić na mestu predsednika Srbije, koji je pritom još i brani od nekoga ili nečega? Ne žurite sa odgovorom, potražite dublji smisao u apsurdnosti ovog pitanja. Jer...
Čist konceptualizam.


Kada vidite nekog cirkuskog klovna, da li ste se ikada zapitali zašto je ljudski rod stvorio jedan tako zanimljiv a istovremeno čudovištan lik? Da li su vam se umetnička dela u nekoj galeriji, kada ih sve zajedno pogledate, učinila pomalo (ili previše) apsurdnim? Današnji dan, 20. novembar, posvećen je upravo apsurdima sa kojima se čitavog života svakodnevno susrećemo. Eto, na današnji Dan apsurda, možete blenuti u dela raznih umetnika koja deluju potpuno besmisleno, možete pisati besmislene stihove, obući nešto blesavo i ceo dan u tome šetati po gradu i prolaznicima objašnjavati principe ekonomije (ili bilo čega drugog).
Apsurdisti su, kao pokret, nastali po završetku Drugog svetskog rata, u senci pretnje atomskim bombama, hladnog rata i bola zbog tragedije koju su čovečanstvu naneli nacistički konclogori. Povezani sa filozofskim pokretima poput egzistencijalista i nihilista, apsurdisti veruju da mi nikada nećemo moći da spoznamo istinu ima li smisla u svemu oko nas, pa stoga svoju ideologiju istražuju kroz iznalaženje apsurdnih značenja u svemu oko sebe.
Sve je započelo Teatrom Apsurda, sa umetnicima poput Semjuela Beketa, Ežena Joneska, Harolda Pintera, Žana Ženea i drugih (mada je temu apsurda proučavao još Alber Kami u svom "Mitu o Sizifu" iz 1942), koji su u svojim dramskim i scenskim delima proučavali i širili ideju apsurda. Apsurd je u ovim komadima predstavljen u obliku čovekove reakcije na svet bez smisla ili kao čovek kojim se upravlja kao marionetom od strane nevidljivih spoljašnjih sila. Iako se izraz primenjuje na širok spektar predstava, postoje neke opšte karakteristike koje su zajedničke za većinu komada: komedija koja se meša sa tragičnim i stravičnim slikama, likovi koju su uhvaćeni u beznadežnim situacijama, primorani da ponavljaju besmislene radnje; dijalog pun klišea, igra reči i gluposti; zavere koje se ciklično ili apsurdno ponavljaju; parodija ili bežanje od realizma i koncepta "dobro napravljena igra". Pokret apsurdista još uvek postoji i širom sveta brojne su pozorišne predstave i umetničke izložbe koje rabe ideju apsurdnosti i besmisla kao smisla.
I tako, neko se našao pametan pa 20. novembar proglasio danom kada se slavi Sveti Apsurd. Ako ne plivate u filozofskim vodama, možete se makar zabaviti tako što ćete se ponašati blesavo - ukoliko to već ne činite tokom cele godine, ili godinama unazad, kao "neko" koga ovde svi dobro znamo. Na današnji dan možete tražiti smešnu stranu svakodnevice i običnih životnih stvari, stvoriti "umetnička dela" po sebi i za sebe i tako prkositi okoštalim društvenim normama. Možete obući neku šašavu garderobu i pozdravljati prolaznike na ulici (napomena: nije baš preporučljivo obući se kao Penivajs, klovn-ubica iz romana Stvena Kinga; da ne bude posle "nisam znao"). Kačite šašave mimove po društvenim mrežama, spremite bezukusan obrok, pišite besmislenu poeziju, recite prijateljima da je danas dan da se bude šašav. Naravno, ovo ipak nije dan namenjen kršenju pravila, naročito ne onih koji vam potom mogu upropastiti budućnost. Ponašajte se danas šašavo, ali uz oprez, i neka bude zabavno svakome ko vam se priključi.


Kad pročitate podatak da svaki peti penzioner u Srbiji nema para da plati struju ili grejanje pa zbog toga zimske dane provode u toplim čekaonicama domova zdravlja ili sličnih ustanova, onda morate biti apsurdista veći od tvoraca "Teatra Apsurda" Beketa i Joneskua, da biste pisali ili pričali o bilo čemu drugom, osim o životnoj stvarnosti u našem razorenom društvu. Jer kradljivci države su nam živote pretvorili u besmisao.

***
Osim svega prethodno navedenog, možete danas držati i beskonačne političke tirade na više televizija odjednom i to na svaku smislenu i besmislenu temu, samo ako vam se ukaže prilika da to uradite ili - što je još bitnije i apsurdnije - ako vaša "publika" nema gde da pobegne od vas i vaše pameti koja ne prestaje da kulja iz vas.
Bitno da je apsurdno i da se baš dobro provodite.
Naravno, radite to sve dok vam ne zaprete hospitalizacijom, čisto da ne bi ste upropastili budućnost u koju verujete. Ako ste blesavi.
Nema veze, danas je Dan apsurda.
U Apsurdistanu je tako svaki dan.


Pako

$
0
0

SNSPC vinjeta:


Pako je poklon koji sam dobio od patrijarha Irineja. Pako je brat Putinovog Paše iz legla na P, jasno?!
Ajde pope, uzmi deder i ti jedan ladan Pak'o da ti bude lakše. Diže iz mrtvih, mene mi.

Vaistinu, što reče Radmilović - idi bre više...


... aman.

1000 zašto 0001 zato

$
0
0

1000 ZAŠTO

Je li tu neki problem ili nešto protivzakonito što je moje ime na listi za lokalne izbore? (14.01.2018)
Zašto niko ne kaže: "Alal vera, Vučiću, imamo najjeftiniji hleb u regionu"? (10.06.2018)
Da li je možda moj sin Danilo kriv zato što je sam platio avionsku kartu u ekonomskoj klasi i što navija za reprezentaciju Srbije, za razliku od ovih mrzitelja, koji je mrze - popodne mrze ceo svet, a popodne sebe? Nema smisla da mu objašnjavam zašto se vodi kampanja protiv njega i da su ga napali zato što je vikao "ja te volim Srbijo" i što je tri mesta od njega bio neki navijač Partizana, a Danilo ni ne navija za Partizan. (21.06.2018)
Zašto je opozicija protiv referenduma o Kosovu i Metohiji? (08.07.2018)
Imao bih mnogo toga Amfilohija da pitam u vezi s otcepljenjem Crne Gore ili jednostranim proglašenjem nezavisnosti Kosova: Šta ste vi tada radili? (21.10.2018)
Tokom ručka Putin me pitao: "Samo mi reci, kako si uspeo?", a ja sam mu objasnio. (24.10.2018)
Zašto ne kažete narodu šta je taj Daško poručio Đuki na tviteru? (31.12.2018)
Zašto ste onda moj predlog napadali od prvog momenta? Pa glavu ste mi otkinuli, a niste ni čuli o čemu se radi! Pošto ne znate kako da me kritikujete, onda sada kada kažem da je propao taj predlog, kažete da niste ništa ni čuli o njemu. Što ste ga napadali i rušili sve, a niste ni hteli da čujete? (05.05.2019)
Zorana, kad si pre stigla da se presvučeš? (18.08.2019)
Pitao sam danas Sjedinjene Države: Zašto ste žrtvovali najlojalnijeg saveznika kroz istoriju, Srbiju? (15.09.2019)
Region da se udruži. Zašto da drugi određuju šta je nama dobro? (26.09.2019)
Aj sad da vas ja pitam da li iko od Srba na Kosovu veruje u to što priča Rada Trajković? (04.10.2019)
Pitao sam Van Rompeja: "Kad ćemo u EU?" (15.10.2019)
Pitao sam Palmera sve. (04.11.2019)
Pitao sam Makrona šta Evropa može da nam ponudi, očekujem njegovu podršku. (12.11.2019)
Nije mi jasno zašto bih bio dalje motivisan da ulazim u pregovore sa Prištinom. (14.11.2019)
Pitao sam Falkonija šta Srbija može da očekuje od Makrona. (20.11.2019)
Zato pitam ruske prijatelje, a pitao sam i danas ambasadora Bocan-Harčenka, samo jedno: Zašto? (21.11.2019)


0001 ZATO

Pitam Nebojšu jel' vlasnik, jel' direktor, šta je? Kaže - ništa. Ja izađem, kažem "on običan zaposlen", računam ne možete da slažete da čovek ne predstavlja firmu, ili da nije zaposlen. Ja kažem, "pa on tamo običan radnik, zaposlen", ne znam ni sam šta sam rekao. Otkud ja znam da li je zaposlen ili nije? Otkud ja znam da li je Branko Stefanović 2017. bio u "Krušiku" i u kom svojstvu. Šta sam mu ja, tata i mama pa da znam da li je bio? A šta ako je bio? Šta to dokazuje ako je bio, ne razumem. Pogledajte, dragi prijatelji, pogledajte narode šta se svaki put dogodi. Uvek vam pričaju o velikom kriminalu, uvek, i uvek kada ih isterate na čistac da nemaju ništa, svaki put na kraju, uvek ljudi dođu do toga da kažu: "A je li to sukob interesa?" (15.11.2019)

***
Mnogo pita, al' ne bi da mu odgovore.
Još manje da odgovara.
Neće moći.


Deset malih lopova

$
0
0

 


Svi za jednog, jedan za sve
I taj jedan kad ode - ne plačite
Jednoga dana svakom dođe čas
Takav je život, za svakog od nas
Jednoga dana otići ćemo svi
Srca će nam se slomiti
Ali svet neće propasti
I zato, čoveče - nemoj se ljutiti!


Žao mi je Siniše. Vidim da ga je to mnogo pogodilo, šta ću mu ja! Ja sam mu odavno savetovao da to pocepa i da pred svima ponovo polaže i da napiše novi rad, da pozove sve ljude da čuju. "Ne, ne ja sam se borio, mnogo sam truda uložio." I evo ti sad!
- Aleksandar Vučić (Danas, 23.11.2019)


***
Kradikali su se toliko upleli u sopstvenu mrežu lopovluka i laži da ih čak ni Agata Kristi ne bi mogla iz nje rasplesti.
Jednog po jednog...

SPSNS

$
0
0

Mićko je na kragujevačkom primeru razgaćio funkcionisanje SPS - od osnivanja do danas.


Sigurno sam siguran da sam član SPSa... oćeš člansku kartu da ti vadim?
Ja imam dve preobuke: jedna je ova, a druga je ova. Moraš tako, kad se baviš politikom u Šumadiji. Lepo brate: kad postoji mogućnost skupštinske koalicije sa četnicima - ti moraš da budeš četnik; a kad izbrči mogućnost da se sklopi koalicija sa antifašistima - to su ti ove komunjare - onda moraš da menjaš imidž, da nemaš bradu i da nemaš sve ono drugo što treba da nemaš.
Kako sam razvio ovu sposobnost?
Vidi, u mom kraju su ti za vreme Drugog svetskog rata porodice slale jednog sina u partizane a drugog u četnike, i to se pokazalo kao odlična strategija. E, i moji su hteli da nastave tu lokalnu tradiciju, ali je problem što sam ja sin jedinac. A da bi to ispoštovao, ja sam od malih nogu morao da naučim kako da brzo menjam strane, kako da budem čas ovo a čas ovo. I tako, kad menjaš strane mora da promeniš i izgled. I celu pojavu.
Pitaš kako bre mogu da budem i četnik i "ovo drugo, sad, šta god da je to bilo" - kako šta "drugo", to je bre pokret otpora! To je Prle, to je Tihi. Otpisani, nego šta, dobro si reko, to su ti bile najveće komunjare. To nisu samo te dve transformacije, ma jok, ja mogu da budem šta god oćeš - mogu da budem levi, desni, prednji, zadnji, građanski, nacionalni, žuti, crni, beli, zeleni. Al sve ti se to danas svodi na podelu na drugove partizane i na braću četnike. 
Vidi, iako smo mi na početku glasali za to da se ulica zove po Čiča Draži Mihailoviću, ipak smo došli do zaključka da nije vreme za takvu odluku i najoštrije je osuđujemo. 
Hvala vama što ste me pozvali i time podržali antifašističku borbu, jer Čiča Draža je to zaslužio.


PLJiŽ - sezona #4 epizoda #8 (22.11.2019)

***
Jedino duboko naivni veruju da je ovo samo skeč, zajebancija Draže, Mićka i Voje.
Nije.
To je suštinski princip postojanja i ponašanja Miloševićeve i Dačićeve nacionalsocijalističke bande - ne samo u ove tri decenije od osnivanja tog ganga, niti od Drugog svetskog rata, Crne ruke ili Pašićevih nacionalsocijalista od pre vek i po. Postoji opravdana bojazan, potkrepljena istorijskim činjenicama i (još uvek) živim dokazima, da je sveopšti kurvarluk jedan od teških genetskih defekata usađen u kolektivnu psihopatologiju našeg naroda.
SPSNS, SNSRS, DSPS, DSNS... sve su to samo aktuelne manifestacije ove nimalo naivne bolesti.
Nažalost, nasledne i još uvek bez šifre.
GMO Srbi... jbt.
Takvi ne mogu da grade ozbiljno društvo i pripadajuću mu državu - nikad bilo, niti će.
I zato vas vređaju, maltretiraju, napadaju i teraju odavde - jer jedino tako mogu da opstanu.

Bele strane, specijalno izdanje

$
0
0

Tema dana:


Prazna naslovnica novog broja NIN, zbog glupe fotografije koja može a i ne mora da bude to što joj pripisuju naprednjački botovi.
Ili je to u pitanju, ili je NIN namerno napravio incident, najavio pa uklonio fotografiju i umesto nje ostavio prazan prostor, čisto da se dodatno digne prašina oko Krušika i Kradikala.
Bez obzira ko je tu zaista odgovoran (i za šta), jasno je da je svaki pokušaj napada na taj nedeljnik od strane SNS-botova unapred osuđen da rikošetira direktno u onoga koga bi da brane od "fotografije koju je NIN ukrao od Tanjuga i morbidno prekrojio".
Šta god da je u pitanju, prašina jeste opet dignuta. U stvari, pre bi se reklo da je i dalje u stanju radnom.
Danas se mnogi pitaju da li je ovo još jedan slučaj cenzure "nepodobnih" medija, kada se u obzir uzme pritisak na NIN u poslednja 24 sata koji je rezultirao medijskim blaćenjem redakcije i kolumnista od strane Vučićevog bašibozuka, kao i konačnim povlačenjem fotografije i objavljivanjem (polu)bele naslovne strane.


Zapravo, nije cenzura već - sve se više čini - promišljena provokacija. Izgleda kao da su namerno u javnost preko neta unapred pustili naslovnu stranu (što je ionako standardni postupak najave novog broja), sačekali reakciju SNS-botova - naravno, idiotsku - pa danas objavili blanko prvu stranu kako bi u što većoj meri privukli pažnju javnosti na ono glavno: ne naslovnicu, već na tekst "Ko ruši Krušik". Jer, to jeste stvarna tema #1 ovog broja NIN-a. I ne samo tog nedeljnika. Što bi rekli neki, secite me gde sam najtanji ako ovo danas nije pospešilo osetan skok dnevne prodaje NIN-a.* Vrlo lukav marketinški potez, naročito ako se u obzir uzme da svaki pokušaj botovske odbrane Vođe samo dodatno usmerava pažnju na sve smrdljiviju umešanost najvišeg državnog vrha u kriminalnu trgovinu "oružjem i ubojnim sredstvima".
Hoće li ovo biti prvi put da se Vučiću o glavu obije upravo njemu omiljen vid marketinške taktike? Videćemo.
Vreme je.
A tekst "Ko ruši Krušik" počinje ovako:

Dok vlast pokušava da priču o trgovini oružjem skrene na drugu vodenicu, da se umesto o sukobu interesa oca i sina - Branka i Nebojše Stefanovića - fokus prebaci na sukob interesa majke i sina - Milijane i Aleksandra Obradovića - fabrika iz Valjeva odlaže rate dospelih kredita i uzima nove zajmove, dok joj Tešićeve firme i GIM, koji je zastupao otac ministra policije, duguju novac.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pre nekoliko dana nesvesno je pojačao sumnje da su neke privatne firme, poput GIM-a, Partizan teka, Vektura transa i Internešnal golden grupe, mine iz valjevskog Krušika kupovale po privilegovanim cenama, znatno nižim od tržišnih, a u nekim slučajevima čak i ispod cene koštanja, kao što to tvrdi i radnik valjevske fabrike Aleksandar Obradović, koji se još nalazi u kućnom pritvoru, jer vlast na sve načine odbija da mu prizna status uzbunjivača.
- Vuk Z. Cvijić, Milan Ćulibrk (NIN #3596, 28.11.2019)

***
This is Serbia, zemlja neslućenih (neograničenih?) mogućnosti teorija i praksi zavera.
Uzbunjivač Aleksandar Obradović, zaposlen u valjevskom "Krušiku" je 18. septembra uhapšen na radnom mestu i odveden u Centralni zatvor u Beogradu. Nakon puštanja, od 14. oktobra se neprestano nalazi u kućnom pritvoru (čitaj: apsolutna zabrana izlaska iz sopstvenog doma) pod nadasve sumnjivim obrazloženjem Višeg suda u Beogradu. Naravno, dok je još uvek bio u Centralnom zatvoru (7. oktobra), dobio je otkaz u "Krušiku".
Naravno.
Baš kao i poslednji broj NIN-a koji je postao specijalno izdanje Belih strana. Svakojakih imena, adresa i poslova tu ima. Pa ko voli, neka kupi. (sic!) A naš narod, naravno, obožava zavere. Dakle...
299 rajhsdinara u džep, pa na prvi kiosk.

Megatrend u Zemlji čuda

$
0
0

Bend Tweedledee & Tweedledum je objavio novi singl, pod nazivom "Megatrend u Zemlji čuda".


A-strana
Vlasnik Univerziteta Megatrend Mića Jovanović je izjavio da je, posle 30 godina postojanja, taj univerzitet prodat za 56,1 milion evra i da je potpisan ugovor o potpunom prenosu vlasništva tog univerziteta na Dejana Đorđevića, koji je na čelu konzorcijuma nemačkih fondova. Jovanović je naveo da je ugovor o prenosu vlasništva potpisan juče i da to smatra još jednom nemačkom investicijom u Srbiju. Jovanović je kao razlog za prodaju univerziteta naveo medijski linč i kampanju, a epilog je to što je, posle negativne hajke koja traje već pet godina, upis studenata opao za 400 odsto i dodao da mu je "preko glave" i optužbi predstavnika Saveza za Srbiju, za čije vreme je, kako kaže, Megatrend cvetao. Jovanović je izjavio i da mu je nuđena finansijska i moralna pomoć i podrška države, ali da nije pristao jer bi to, kako je naveo, "puklo ko bomba" i "pljuvanje bi bilo još žešće". On je istakao da nije član Srpske napredne stranke, već je socijalista i "crven od glave do pete". "Odlazim sa fakulteta i biću tu samo u svojstvu savetnika. Povlačim se, neću ni da živim ovde, 19 godina imam dom na jugu Francuske, u Kanu. Ubrzo ću se preseliti u taj drugi dom, nadam se van dometa nekih finih novinara i televizijskih stanica", rekao je Jovanović.

B-strana
Ne ložite se. Mića je već napuštao Srbiju kada je uhvaćen da je lagao da je doktorirao na London School of Economics. Pa je promenio ime fakulteta u John Naisbitt. Pa posle vratio ime u Megatrend i vratio se iz Kana. Vratiće se opet. Mića izgleda voli ovakvu dramu. Kao deca u vrtiću kada odu od kuće.

Tvidldi i Tvidldam su likovi iz romana o avanturama Alise u Zemlji čuda i Zemlji iza ogledala. Njihova imena u savremenoj popularnoj kulturi predstavljaju sinonim za dve osobe koje u potpunosti izgledaju i ponašaju se isto, i koristi se uglavnom u pogrdnom kontekstu. Iako je opšte mišljenje da su ova dvojica iz priče Luisa Kerola braća blizanci, postoje književni kritičari koji imaju nešto "napredniji" stav: oni uopšte nisu braća, već predstavljaju međusobni trodimenzionalni odraz u ogledalu, koji se u tolikoj meri poklapa da se više ne zna ko je od te dvojice original.
Ili, bolje rečeno - ko je prodavac a ko kupac Megatrenda.

***
Ne znam zašto ćemo pre da poverujemo Raši Karapandži, ali valjda je i "Francuzu" Mići Jovanoviću jasno da je čak i onom "Nemcu" Dejanu Đorđeviću jasno da je "Srbin" Mića Jovanović opet prodao Megatrend - sam sebi. I opet po naređenju onih čiji je "od glave do pete". Malo da propere biografiju, dok se slegne postizborna prašina nakon predstojećih izbora, pa čim SPS opet povrati neuništivi koalicioni megakapacitet - eto nama Miće Božinovog u Ferariju opet nazad.
Ova zajebancija sa "prodajom" je istovremeno i opomena nekima u opoziciji da se ne zanose mnogo proverama diploma i doktorata, ako se kojim slučajem uskoro dokopaju vlasti. Čisto da ne nalete na same sebe. Mada, bolje bi im bilo - tim nekima - da se ne zanose mogućom (opet) koalicijom sa SPS, ako se kojim slučajem uskoro dokopaju vlasti.
Jer ovo je Zemlja čuda, baš kao i Zemlja ispred i iza ogledala - zar ne?

A sve je počelo padom u zečiju rupu... onomad.


appendix 29.11.2019. u 22:51


Bivši vlasnik Univerziteta Megatrend Mića Jovanović kazao je danas za televiziju N1 da "nije siguran" da li kupci tog univerziteta postoje ili su "izmišljene ličnosti", ali da to on "ne bi mogao da tvrdi". Jovanović je, povodom jučerašnje objave da je taj univerzitet prodao nemačkoj kompaniji, kazao da ljude iz te kompanije ne poznaje, kao i da je sve vreme razgovarao samo sa Dejanom Đorđevićem. On je istakao da je imao dileme u vezi sa Đorđevićevom ulogom u poslu, ali ga nije zanimalo da proveri da li je kupac zaista investicioni fond. "Ja to nisam proveravao, jer me nije zanimalo. Mi smo imali čvrst dogovor, napravili smo ozbiljan ugovor koji je overen kod notara, sa svim garancijama", naglasio je Jovanović.

Mića Jovanović kazao da nije siguran da li kupci univerziteta Megatrend postoje (Danas, 29.11.2019)

Prodaja Univerziteta Megatrend, bukvalno preko noći, samo dan nakon emitovanja dokumentarnog filma na N1 o fakultetskoj diplomi koju je tamo stekao ministar policije, iz dana u dan deluje sve bizarnije. Kako je pokazalo istraživanje N1, rukovodstvo kompanije koja je navodno preuzela Megatrend teško da je moglo da isplati novac za kupovinu, iz prostog razloga jer ti ljudi - ne postoje. Osobe koje su na sajtu EFAS-a predstavljene kao rukovodstvo fonda - ne postoje. U pitanju su slike modela kupljene sa sajtova za prodaju fotografija, a iste slike, pod drugim imenima, mogu se, kako je utvrdio N1, naći i na još nekim sajtovima. Osim lažnog rukovodstva, ispostavilo se da ni konzorcijum investicionih fondova koji je kupio Megatrend, niti je konzorcijum, niti je investicioni, niti je fond. Novi v.d. rektora Megatrenda Dejan Đorđević, naime, registrovao ga je kao običnu firmu, sa minimalnim osnivačkim kapitalom. Društvo sa ograničenom odgovornošću na čijem čelu se nalazi gospodin Đorđević registrovano je za kancelarijske usluge, trgovinu, za uvoz i izvoz mašina za kopiranje i tonera, kao i za trgovinu automobilima. Ko stoji iza konzorcijuma koji je, po tvrdnjama bivšeg vlasnika Miće Jovanovića, kupio Univerzitet Megatrend?
Navodni kupci Megatrenda - ne postoje, reč je o modelima sa interneta (N1, 29.11.2019)


KRS'

dr Dejan Đorđević iz Beograda, navodni predstavnik navodnog nemačkog konzorcijuma sa juga Srbije, "osnovnu i srednju školu je pohađao u rodnom Leskovcu (iz Beograda?!), školu rezervnih oficira u Zadru, diplomirao na Pravnom fakultetu u Beogradu i Medicinskom u Prištini, član je Pravoslavne akademije nauka, krajem 2018. godine preživeo pokušaj atentata na njega". Kakav kapacitet! Inače, drDĐ je predsednik Konzervativne reformističke stranke, osnovane u Nišu 2005. godine a sa sedištem
 (?) u Beogradu. Kako stoje stvari, ispada da on tu stranku vodi iz Nemačke?! Inače, članovi te stranke sebe skraćeno nazivaju KRST. Nakon što ih je redakcija Istinomera danas provalila, biografija "dr predsednika stranke" je obrisana. Blanko.
Jbg... KRST, KRS' ili KRŠ - pojava centralnog antropoida na grupnoj partijskoj fotografiji sve govori, baš kao i blanko naslovna strana NIN-a.

Da li je moguće da još uvek postoji neko ko ne vidi da je frka u njihovim redovima sve veća i veća? Hajtemolimvas, nismo deca: pa Megamića je ovom izjavom upravo načinio luping dostojan lično Vučića. Skočio sam sebi direktno iz prkna u usta. Plus KRS'.

Narastajuća nervoza u SPS, u pokušaju da se što više opere od Vučića, posebna je priča.
Samo ih gledajte.

Vreme polutki

$
0
0


- Ova zemlja ima dva i po političara: Vučića, Dačića i mene.
- Ko je "i po"? Vi?
- Kažu da je Dačić. Mogu i ja, pa šta... i Vučić... Ko god da je ta polovina, samo dokazuje koliko smo plitko društvo, potrošen smo narod, gotovo bez potencijala, od svih što postoje, mi Srbi nijednu pristojnu partiju ne možemo da sastavimo.

Jedni me mrze zato što se dopadam njihovim ženama, a žene zato što im ne poklanjam pažnju. Svako vidi u meni ono što je on hteo da bude, a nije mogao.

Legijina remek dela dobila su konkurenciju u NIN-u, Danasu, nepotpisanim redakcijskim komentarima i glupim kolumnama.

***
Decembar je, vreme prednovogodišnjih sindikalnih polutki i čvaraka.
Sve što je Čedomir Jovanović u svojoj političkoj karijeri izgovorio - a da pritom jeste bio u pravu - pada u vodu (ili nešto drugo) sa ovakvim bulšitovanjem, koje je (upravo po njegovim rečima) svojstveno svima ostalima oko njega. "Diletantima i bolidima", kako ih naziva u intervjuu za Blic. Njegov problem, iako je ovom kvalifikacijom za većinu spomenutih zaista debelo u pravu, i dalje je bio i ostao - on sam. Čedomir Jovanović, adrenalinski i medijski ovisnik (baš kao i oni koje proziva), dokazani attention whore, čovek koji nikada nije umeo da skrati tiradu ili se ujede za jezik u pravom trenutku.
Bilo da ste Čedoklast ili apologeta njegovog lika i dela, nije fer spopadati ga zbog ovoga što danas radi. Nije, jer mu to nije prvi niti jedini put. Setite se šta je uradio 31. avgusta 2009. godine - glasovima poslanika LDP podržao je iste one "diletante i bolide" koje sada poliva "principijelnom borbom za evropske vrednosti" iz Vučićeve kofe.


Nepuna dva sata nakon što su predstavnici Udruženja novinara Srbije doneli peticiju sa 600 potpisa novinara koji se protive novim izmenama Zakona o informisanju, 125 od 225 poslanika u tom trenutku prisutnih u sali glasali su "za" Zakon donet na prepad, bez javne rasprave i bez podrške profesionalnih udruženja, ali zato uz ozbiljno izraženu sumnju relevantnih međunarodnih institucija (OEBS, Savet Evrope, Međunarodna federacija novinara). Protiv je bilo 88 poslanika, uzdržanih je bilo 11, a jedan nije glasao.
Podršku Zakonu pružile su DS, G17+, PUPS (predomislili se u poslednjem trenutku), poslanički klub manjina sa izuzetkom Rize Halimija, LDP (odnosno 10 od ukupno 12 poslanika te stranke), Vladan Batić (demohrišćanin koji je u Skupštinu ušao na listi LDP-a, a od nedelje ima potpisan sporazum o budućem zajedničkom delovanju DHSS i DS u Skupštini Srbije) i Jovan Damjanović (nekadašnji radikal, sada član Demokratske levice Roma).
Ključni igrač koji je omogućio usvajanje Zakona, lider LDP Čedomir Jovanović, nije trošio mnogo reči na priču o posledicama koje će mediji trpeti zbog novih propisa, već se držao velikih reči i visoke politike. Odluku te opozicione stranke da podrži Vladin predlog Jovanović je obrazložio potrebom da se "sačuva evropska orijentacija Srbije". Komentarišući činjenicu da se dvoje poslanika LDP, čiju proevropsku orijentaciju ne bi mogli dovesti u pitanje ni najljući protivnici (Vesna Pešić i Žarko Korać), nije složilo sa takvim stavom, rekao je da je to "u skladu sa karakterom stranke i načinom na koji se sve odluke donose". Da paradoks bude potpun, LDP je odluku da podrži Zakon uslovio prihvatanjem amandmana – od kojih je jedan vladin, a autor drugog je radikalka Marina Toman.
Istog popodneva, pozivi upućeni predsedniku Srbije da ne potpiše novousvojeni Zakon pokazali su se kao uzaludni: Boris Tadić je "overio" Zakon.

O ovom cirkusu sam napisao tekst koji je 02.09.2009. godine bio objavljen na portalu e-novine pod naslovom "Duty-free Parlament" - pa potom uklonjen kada portal ugašen i u celosti obrisan. Tekst je naknadno ipak bio objavljen na blogu Građanski krug, kao deo drugog, dužeg teksta:


Dakle, usvojiše Vučićevski Zakon o informisanju - kao, bez Vučića. Demokrate nastavljaju sa pranjem biografija svojih najljućih protivnika iz devedesetih. Pominjani i proklinjani Zakon je usvojen, sa 125 glasova (k’o sindikalna polutka, da ne pretekne) narodnih poslanika. Poslanici, to behu oni što bukvalno shvataju svoj poziv pa sole li sole... Iznenađujuće ili ne, ali za zakon su ipak glasali penzosi, neokomunjare su bile (kao) uzdržano-za/protiv dok Palma, taj čovek-partija, beše neuzdržano-protiv. A Batić, ta legenda samostalnog poslaništva koaliciono stečenog? Neiznenađujuće i neinventivno, baš kao i LDP razočarenje. Zapravo, u Čedu se ne treba razočarati jer još uvek nije sebi izbio iz glave da više nije član (B)DS, a da još uvek ne razume kakav su mu to miraz doneli oni iz GSS. Na BDS, te bivše DS, ne vredi trošiti vreme. Zato Dinkićevci slave još jednu ucenjivačku pobedu, krše ruke (oči im krvave) kao da ih snimaju za neki spot "Folk Diska".
Ovaj tekst do sada nije bio objavljivan na blogu Građanski Krug. Njime sam se tada, po prvi put zvanično zamerio LDP-u. Neki od njih (V.Pavićević, op.a.) su sebi dopustili luksuz da cimaju tadašnjeg urednika e-stava, pitajući ga nadureno zašto je to pustio.

Upravo je taj Zakon iz 2009, sa usvojenim izmenama, bio uspešno iskorišćen za potpuno gušenje i gašenje skoro svih lokalnih medija širom Srbije - kako pre, tako i nakon 2012. godine. Dobro je služio one koji su ga doneli, baš kao i one koji su ga osporavali. Slava mu.
Čedino dugogodišnje pozivanje na priču o evropskoj (dez)orijentaciji ne može da sakrije njegovo proseravanje i licemerje na svaku temu, po istoj matrici u nedogled, kao da je postao Vučićev odraz u ogledalu koji se najednom spojio sa njegovim likom pa je sada gotovo nemoguće razlikovati ih - poput ovde već spominjanih Tvidldija i Tvidldama iz Zemlje čudaPočeo je čak da koristi i Vučićev rečnik, primenjuje ga na iste one kojima ih Vođa časti i mala po svojim medijima.
Ali, zašto bre tako, crni Čedomire? Kako je taj čovek od "Čedo, oženi me" dospeo do "Čedo, odjebi više"?
Zbog onog "dva i po političara".
Zbog pet polovina jednog celog.
Politike k'o polutke.
Srbija je zemlja polutki, takvo je i vreme, a Čedomir je tu sebe odlično uklopio.
Zbogzato.

Viewing all 1768 articles
Browse latest View live